Tri naša sokola već su daleko napredovala na svom putu prema jugu. Krenuli su s iste točke, no sada su rašireni na fronti širokoj gotovo 2000 kilometara, od srca alžirske Sahare do istoka Čada
Jere je, prateći drevne puteve, preletio Mesinski tjesnac, promatrajući mitsku Scilu i Haribdu s visine. Kontinent Afrike dosegao je negdje između Libije i Tunisa, a zatim je nastavio jugozapadno kroz pustinju do Nacionalnog parka 'Tassili n'Ajjer'. U ovoj vlažnijoj oazi Sahare, bogatoj hranom, našao je odlično mjesto za predah.
Teuta je odabrala istočniju rutu i preletjela Jonsko i Sredozemno more, dosegnuvši obalu Afrike kod zaljeva Sidra, u podijeljenoj Libiji. Put je nastavila pravocrtno preko Sahare, prešla čadsku granicu i skrenula jugozapadno, prema zelenim močvarama jezera Čad. U srcu suhog Sahela, ovo područje vrvi životom i mora izgledati kao raj za umornu pticu.
Mikula, na još istočnijoj ruti od Teute, trenutno je na sličnim širinama, no dalje prema istoku, pa ih jezero Čad vjerojatno neće spojiti. No i Mikula je imao uzbuđenja na putu: dok je preletio visoravan Ennedi na sjeveroistoku Čada, ugledao je sićušnu populaciju zapadnoafričkih krokodila – rijetku pojavu u pustinji, gdje voda znači život i priliku za okrjepu.
Što slijedi? Naši su prijatelji dobro krenuli i uskoro bi mogli skrenuti još više prema istoku. A mi ćemo ih nastaviti pratiti, sve dok ih toplina Mozambičkog kanala ne pozove na konačno odredište.
Ovaj projekt provodi javna ustanova 'More i krš'.