Opet najtoplija godina u povijesti: Koga je uopće još briga?

Globalna toplinska anomalija koja traje od srpnja 2023. do ožujka 2025. iznimna je i nadmašuje predviđanja znanstvenika. Očekivalo se da će se temperature smanjiti nakon završetka El Niño fenomena početkom 2024., no visoke temperature su se nastavile, što je izazvalo zabrinutost među znanstvenicima, tvrdi jedna popularna globalna news agencija. Je li to zaista tako, ili medijske dezinformacije počinju s površnim uokviravanjem argumenata?

Prema podacima Copernicus Climate Change Service, ožujak 2025. bio je najtopliji u Europi od početka mjerenja, s globalnom prosječnom temperaturom 1,6 °C iznad predindustrijske razine. Ova situacija ukazuje na to da se nalazimo u fazi ozbiljnih klimatskih promjena koje uzrokuju sve češće i intenzivnije ekstremne vremenske uvjete poput toplinskih valova, obilnih kiša i suša.

Prethodne studije pokazivale su da su sve godine rekordne, osim pandemijske, kada je čitav svijet na trenutak stao. Tako je prema podacima NASA-e 2020. bila najtoplija godina ikada zabilježena, izjednačena s 2016. godinom, s globalnom prosječnom temperaturom 1,02 °C iznad prosjeka iz razdoblja 1951.–1980. Potom je prema Copernicusu 2023. bila najtoplija godina od početka mjerenja 1850., s prosječnom globalnom temperaturom 1,48 °C iznad predindustrijske razine. Prema istoj organizaciji, 2024. je opet bila najtoplija godina od početka mjerenja 1850., s prosječnom globalnom temperaturom 1,6 °C iznad predindustrijske razine, piše Zelena Hrvatska HINA.

Različiti rezultati istraživanja

Prva istraživanja o globalnom zatopljenju kretala su se do katastrofičnog prikaza porasta temperatura od čak osam stupnjeva Celzijusa. Druga su izračunala porast prosječnih globalnih temperatura od otprilike pet stupnjeva, da bi naredna istraživanja pokazala da se zagrijavamo na tri, maksimalno četiri stupnja. Različiti podaci znače nekoliko stvari: od toga da u prvim istraživanjima nismo koristili dovoljno varijabli do toga da smo već uspjeli spriječiti najcrnje scenarije. Ovo posljednje se ne ističe dovoljno, zbog razloga koji još uvijek nisu jasno javno artikulirani ni u znanstvenom, ni medijskom prostoru. Ali, svakako ima veze s kolektivnom psihologijom.

Važno je ovdje napomenuti da su sve ove najtoplije godine unutar limita postavljenih Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015. prema kojem, kako bi civilizacija preživjela u obliku kojeg poznajemo danas, moramo ostati unutar dva stupnja globalnog zatopljenja. Da se razumijemo, to ne znači ako smo unutar dva stupnja porasta da nismo u klimatskim promjenama. Već samo da će naša vrsta preživjeti sa smanjenim brojem jedinki. U ovom scenariju kojega već živimo, populacije svih kukaca i ptica već su smanjene za pola, a bit će ih još manje. To znači glad za vrste cijelom dužinom prehrambenog lanca, sve do nas. Jer iako imamo poljoprivredu, bez pčela, nestat će previše bioraznolikosti, a s njom i ekološke funkcije koje su nama omogućile ovakav razvitak.

Stoga, što znače sva upozorenja o povećanju globalnih temperatura? Znanstvenici upozoravaju da svako dodatno povećanje globalne temperature povećava rizik od svih oblika ekstremnih događaja (poplave, suše, požari). Iako je sagorijevanje fosilnih goriva glavni uzrok dugoročnog globalnog zagrijavanja, postoje i drugi čimbenici koji mogu utjecati na trenutne klimatske uvjete, ali su još uvijek predmet istraživanja. Oni se uglavnom kreću oko pitanja ravnoteže. Na primjer, uspješno smanjenje aerosola u pomorskom prometu (strožim regulacijama) utjecalo je na globalno povećanje temperatura jer sada ima manje čestica u atmosferi koje su odbijale sunčeve zrake.

Izvještavanje i klimatska anksioznost

To ne znači da znanstvenici ne znaju što govore, već otkriva kompleksnu, osjetljivu i nadasve međusobno povezanu dinamiku svih zemaljskih ekoloških sustava. Obično se u medijima ne vidi ta dinamika jer su fokusi uglavnom na najnovijim informacijama koje su nove jako kratko. Onda se ponove, pa se ponove opet, ali se i dalje međusobno ne povezuju.

Takvo medijsko izvještavanje i ono fokusirano na ekstremne scenarije bez pružanja konteksta može izazvati osjećaj nemoći i smanjiti motivaciju za djelovanje kod publike. Kada se predviđeni događaji ostvare, publika može reagirati s nevjericom ili apatijom, umjesto s razumijevanjem i spremnošću za djelovanje.

Povećanje broja izvještaja o rekordnim temperaturama povezano je s porastom klimatske anksioznosti, posebno među mladima. Studija objavljena u časopisu The Lancet 2021. godine pokazala je da je gotovo 60 posto mladih izrazilo duboku zabrinutost zbog klimatskih promjena, osjećajući se bespomoćno i ljutito.

Studija objavljena ove godine u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) istraživala je psihološke učinke klimatskih promjena na mlade u SAD-u. Istraživanje je pokazalo da približno 20 posto mladih u dobi od 16 do 24 godine izražava strah od rađanja djece zbog zabrinutosti za budućnost u svijetu pogođenom klimatskim promjenama. Taj postotak raste na više od 30 posto među onima koji su izravno iskusili ekstremne vremenske uvjete. Studija također ističe da se osjećaji poput tuge, bespomoćnosti i ljutnje često javljaju kod mladih koji osjećaju da odrasli ne poduzimaju dovoljno kako bi zaštitili planet.

Mediji i proekološko ponašanje

Informacije o najtoplijim godinama ili mjesecima nisu samo statistički podaci. Svaka od njih potaknula je niz znanstvenih studija koje pokušavaju razumjeti uzroke i posljedice temperaturnih rekorda. Alternativni pristup katastrofičnom medijskom izvještavanju može biti fokus na rješenja: umjesto da se usredotočimo isključivo na negativne aspekte, možemo istaknuti pozitivne primjere i rješenja. Tehnološkom napretku treba dati kontekst uspjeha, jer nabrajanjem samo mana, ljude lišavamo informacija o tome da smo neke uspjehe ipak već ostvarili.

Da, moramo razviti baterije, ali dosadašnji uspjeh solara možemo fokusirati kao motivaciju za daljnje uspjehe. Premalu važnost i vrijednost pripisujemo raznim inicijativama lokalnih zajednica koje implementiraju održive prakse i prilagodbe na klimatske promjene. Općenito, trebali bismo tražiti i nuditi više informacija o uspješnim politikama klimatske adaptacije. Time povećavamo i svijest i edukaciju i stvaramo osjećaj mogućnosti i djelatnosti, akcije, čime možemo smanjiti klimatsku anksioznost i zasićenost informacijama o 'najtoplijim godinama'.

Studija provedena u Hrvatskoj analizirala je kako izloženost informacijama o klimatskim promjenama u tradicionalnim i modernim medijima utječe na proekološko ponašanje. Rezultati su pokazali da izloženost informacijama u tradicionalnim medijima (npr. televizija, radio) povećava zabrinutost za klimatske promjene, što potom potiče proekološko ponašanje. S druge strane, izloženost informacijama putem modernih medija (npr. društvene mreže) nije imala isti učinak. Ovo ukazuje na važnost načina i kanala putem kojih se informacije o klimatskim promjenama prenose.

Istraživanje provedeno među talijanskim studentima pokazalo je da česta izloženost informacijama o klimatskim promjenama putem medija, posebno društvenih mreža, može povećati razinu klimatske anksioznosti. Međutim, ista izloženost također može pojačati osjećaj individualne i kolektivne učinkovitosti u suočavanju s klimatskim izazovima. To sugerira da način na koji se informacije prezentiraju može imati dvostruki učinak: izazvati zabrinutost, ali i potaknuti na djelovanje.

Studija objavljena u Communication Research istraživala je kako ponavljanje alarmantnih poruka o klimatskim promjenama utječe na publiku. Rezultati su pokazali da stalno ponavljanje takvih poruka može dovesti do “zamora alarmizmom”, gdje publika postaje manje osjetljiva na poruke i manje sklona djelovanju. To sugerira da prekomjerno korištenje alarmantnih tonova može imati suprotan učinak od željenog.

Utjecaj medijskog izvještavanja na javnu percepciju

Istraživanje objavljeno u Frontiers in Communication analiziralo je učinke emocionalno obojenih poruka (strah, tuga, ljutnja) u komunikaciji o klimatskim promjenama. Studija je otkrila da, iako takve poruke mogu privući pažnju, one ne moraju nužno potaknuti željeno ponašanje. Umjesto toga, poruke koje kombiniraju emocionalne elemente s konkretnim rješenjima i osjećajem nade mogu biti učinkovitije u poticanju pozitivnih promjena.

Mediji često teže predstavljanju 'uravnoteženih' izvještaja, dajući jednaku težinu i znanstvenim konsenzusima i skeptičnim pogledima, čak i kada skeptici predstavljaju manjinu. Ova praksa može dovesti do javne percepcije da postoji veća nesigurnost u znanstvenim predviđanjima nego što je to zapravo slučaj. Kada se predviđeni događaji ostvare, mediji mogu izraziti iznenađenje, iako su znanstvenici prethodno jasno upozoravali na mogućnost tih događaja.

Znanstvenici često koriste tehnički i oprezan jezik kako bi izrazili svoje nalaze, dok mediji preferiraju senzacionalistički i pojednostavljen jezik kako bi privukli pažnju publike. Ova razlika može dovesti do pogrešnog tumačenja znanstvenih predviđanja i stvaranja dojma da su ekstremni događaji neočekivani, iako su bili predviđeni.

Studije su pokazale da medijsko izvještavanje koje se fokusira na ekstremne scenarije bez pružanja konteksta može izazvati osjećaj nemoći i smanjiti motivaciju za djelovanje kod publike. Kada se predviđeni događaji ostvare, publika može reagirati s nevjericom ili apatijom, umjesto s razumijevanjem i spremnošću za djelovanje.