Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Screenshot VIDEO: PONOVNO SE POJAVILA Opasna alga Caulerpa cylindracea pronađena na dubini od 14 metara

VIDEO: PONOVNO SE POJAVILA Opasna alga Caulerpa cylindracea pronađena na dubini od 14 metara

Ova invazivna vrsta uništava morski život

Uz primjenu podvodnog drona na dvije lokacije u Medulinskom zaljevu, u uvalama Stupice i Školjić, na dubini od 14 metara djelatnici pulskog Aquariuma snimili su velika naselja visoko invazivne zelene alge, 'grozdaste kaulerpe' (Caulerpa cylindracea). Na trećoj lokaciji - vanjskoj strani otočića Šekovac, nisu je opazili te su time potvrdili ono što su morski biolozi već dokazali: da zdrave i dobro razvijene livade autohtone cvjetnice posidonije čine prirodnu barijeru protiv širenja ove invazivne alge, javlja Glas Istre.


Kaulerpa se, doznaje se od vlasnice Aquariuma i morske biologinje Milene Mičić, razmnožava spolno, ali i nespolno, te se izuzetno brzo širi na bilo kojem substratu, od kamenitog do pjeskovitog, potiskujući pritom autohtone vrste, prvenstveno sesilne organizme i morske cvjetnice.

- Pretpostavlja se da bi jedino temperatura ispod 10,5 stupnjeva mogla spriječiti njeno širenje. Ta invazivna alga nema prirodnog neprijatelja, a iako se boba (Boops boops) i salpa (Sarpa salpa) njome hrane, one su i njeni potencijalni širitelji na nova područja jer fecesom izbacuju fragmente ove biljke koji se mogu ukorijeniti, upozorava morska biologinja.

Napominje kako na temperaturu mora koja bi je uništila ne možemo utjecati, ali možemo regulirati sidrenje na zaraženim područjima budući da na taj način čovjek dodatno ubrzava njeno širenje što je tijekom ljetnih mjeseci naročito izraženo u Medulinskom zaljevu koji je, upravo zbog raznolikosti sjedilačkih zajednica organizama (algi, spužvi i koralja) i prisustva ugroženih morskih cvjetnica, sastavni dio NATURA 2000 (ekološke mreže zaštićenih područja na području Europske unije) te su zakonom propisane mjere njegova očuvanja od strane nadležnih tijela.

 Na upit kako se ove invazivne vrste mogu riješiti Mičić pojašnjava da se ona može čupati (kao što su to činili oko otoka Mljeta), ali je pronađeno stanište već jako veliko te rašireno vjerojatno na nekoliko stotina kvadratnih metara, a možda i mnogo više.

- Upravo zbog toga što nema prirodnih neprijatelja i zapravo uspijeva na svim mogućim staništima, ističem važnost naše posidonije, ali i ostalih zavičajnih vrsta makroalgi (tzv. makrofitobentosa) koje bi morale prvenstveno zaštiti i tako spriječiti daljnja štetu koju ova invazivna vrsta čini našem morskom dnu, navodi Mičić i dodaje da je, za razliku od kaulerpe, činjenica da posidonija sporo raste, što nam ne ide 'na ruku'.

- Znanstvena istraživanja pokazala su da tamo gdje raste posidonija većinom ove invazivne alge nema, dok druge autohtone cvjetnice ova napast ipak preraste i one se ne mogu zaštiti jer nemaju takvo korijenje kao što ga ima posidonija, pojašnjava Mičić.

Dodaje da njeno širenje možemo ograničiti uvjetovanim sidrenjem i pažnjom pri korištenju ribolovnih alata, no glavni su put njena širenja ipak morske struje, na koje ne možemo utjecati.

Inače, ova je invazivna vrsta u Mediteranu prvi puta zabilježena uzduž obale Libije 1990. godine, a u Jadranskom moru pojavila se već 2000. godine te u sjevernom Jadranu u ljeto 2004. i to u luci grada Vrsara. Istraživanja od 2004. do 2014. godine pokazala su u Istri postojanost alge unatoč tome što su tadašnje zimske temperature mora padale do osam stupnjeva. No, periodi s blagim zimama te višom zimskom temperaturom mora pogodovali su širenju ove invazivne vrste.

Koliko je invazivna svjedoči i činjenica da može rasti do 15 milimetar dnevno, direktno potiskujući zavičajne, autohtone sesilne organizme, prvenstveno alge, spužve, koralje, moruzgve i niske vrste cvjetnica, mijenjajući izgled i uništavajući ekološku ravnotežu i biološku raznolikost morskog dna i podmorja. Time se, zaključuje Mičić, nažalost potvrđuje tropikalizacija Sredozemlja uslijed klimatskih promjena i na sjevernom Jadranu.

Vaša reakcija na temu