Vlasnici privatnih terena na Marjanu oglasili su se priopćenjem u kojem tvrde kako ne krše zakone u zaštićenom području, nego upravo suprotno, osiguravaju provođenje zakoni RH u zaštićenom području. Prenosimo ga u cijelosti.
'Prema odgovoru i dopuni odgovora Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, jasno je utvrđeno ispuštanje otpadnih voda na lokacijama Lučice Špinut i Lučice Jadran.
U lučicama Špinut i Jadran, koje su u zaštićenom području Park-šume Marjan, već 30 godina se nekontrolirano ispuštaju u more otpadne vode nastale pranjem i brušenjem plovila. Znači 30 godina institucije koje su zadužene za zaštitu prirode ne rade ništa da zaštite prirodu. To su u prvom redu Javna ustanova za upravljanjem Park šumom Marjan, na čelu s ravnateljem Markom Pejnovićem i Upravni odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu Splitsko-dalmatinske županije na čelu s pročelnicom Marijom Vuković.
Podsjećamo, obje lučice se još uvijek nalaze u obuhvatu PŠ Marjan i kao takve se štite Zakonom o zaštiti prirode, koji kaže da u zaštićenom području nije dozvoljeno niti prati brodove, a kamoli brusiti i pituravati.
Zašto Splitsko-dalmatinska županija na čelu s Blaženkom Bobanom sve dionike na Marjanu drži u okovima zakona iz Jugoslavije? Zašto Splitsko-dalmatinska županija odbija uskladiti granice PŠM s važećim hrvatskim zakonima?
Gdje su zadnjih 30 godina bili takozvani zaštitnici prirode Srđan Marinić i Društvo Marjan?
Jesmo li trebali mi - Vlasnici zemljišta na Marjanu prijaviti kršenje Zakona o zaštiti prirode pored svih tih institucija koje postoje upravo zato da štite Park-šumu Marjan?
E pa izgleda da smo mi jedini kojima je stalo.
Naša prijava državnom inspektoratu bila je motivirana isključivo zato da dokažemo koliko je nebulozno i protuzakonito na silu održavati na snazi aktove nastale po zakonima iz Jugoslavije, zemlje koja više ne postoji.
Upitajte Blaženka Bobana, Mariju Vuković, Srđana Marinića, Marka Pejnovića i Ivicu Puljka zašto se kao 'pijan plota' drže aktova o osnivanju PŠM iz 1964. i 1988., koji su doneseni po zakonima koji više ne proizvode potrebne pravne učinke i odbijaju osnivački akt uskladiti s važećim hrvatskim zakonima, u prvom redu temeljnim Zakonom o zaštiti prirode iz 2013. godine.'