Zaustavljeno odumiranje endemske mekousne pastrve!
Čuvari prirode rade na izlovljavanju invazivne vrste štuke, te na umjetnom mriješćenju pastrve u ribogojilištu
U današnje vrijeme, djelovanjem čovjeka na prirodna staništa mijenjaju se zajednice riba, te su mnoge vrste gotovo nestale ili su se njihove populacije izrazito smanjile. Javna ustanova 'More i krš' Splitsko-dalmatinske županije provela je projekt u rijeci Vrljici, umjetnog mriještenja mekousne pastrve. U siječnju i veljači, naime, proveden je izlov mekousne pastrve i izlov aloktono/invazivne vrste štuke.
Mekousna pastrva (Salmo obtusirostris) ekonomski izrazito vrijedna vrsta ovim projektom ima za cilj očuvanje vrste za buduće generacije. Mekousna pastrva ugrožena je i strogo zaštićena vrsta te ima diskontinuirano i endemično rasprostranjenje. Endem je srednjeg i južnog dijela istočnog jadranskog slijeva. Unatoč tomu, ono nije imuno od negativnih utjecaja naselja i prometnica uz samu riječnu obalu, a i krivolova, što je, srećom, ipak u opadanju. Nedavno je doživjela i velik stres kada je uslijed potresa rijeka Vrljika ostala par dana bez vode te je slijedom događaja ostala bez velikog dijela populacije.
Prirodno je rasprostranjena u rijekama Krki, Jadru, Vrljici i Neretvi i njenim pritocima u Bosni i Hercegovini te u rijeci Zeti u Crnoj Gori. Sve populacije u ovim rijekama su značajno različite. Tako razlikujemo u Republici Hrvatskoj tri podvrste mekousne pastrve (Salmo obtusirostris): zlousta (S.o. krkensis) s rijeke Krke, solinska mekousna (S.o. salonitana), neretvanska mekousna -(S.o. oxyrinchus).
Mekousna iz rijeke Vrljike nije bila u fokusu taksonoma, iako se fenotipski donekle razlikuje od ostalih populacija. Prema genskim markerima u najbližoj je srodnosti s mekousnom iz Neretve, te je prepoznata kao zasebni entitet unutar kompleksa mekousna.
Javna ustanova nabavila je vlastitu opremu i započela izlov u svrhu mrijesta. U osnovnim crtama, matične se ribe love iz rijeke, te umjetno, 'suho', mrijeste. Metodologija rada se sastoji od izlova divljih matica u doba mrijesta, te umjetnog mriješćenja u ribogojilištu. Ovakav mrijest značajno povećava stupanj oplođenosti jaja do čak velikih 80%, dok u prirodi taj broj je oko 5%. U laboratorijskim uvjetima iz jaja se liježu mlade ribe i uzgajaju do veličine od 4-5 cm, kada se puštaju natrag u rijeku. Za takav rad potrebno je saznanje o čitavom nizu bioloških parametara. Svaka od triju podvrsta u Republici Hrvatskoj predstavlja zaseban problem, te bi za svaku trebalo odrediti biološke kriterije uzgoja kao: temperaturu, vrijeme mrijesta, dužinu ribe u mrijestu, broj jaja itd.
Dugoročni najvažniji cilj je dobivanje saznanja o ekologiji i umjetnom mrijestu mekousne pastrve, te njenoj repopulaciji u prirodna staništa s ciljem povećanja brojnost populacije mekousne pastrve. Zbog toga čuvari prirode javne ustanove rade na izlovljavanju invazivne vrste štuke koja negativno utječe na prirodnu baštinu u jadranskom slijevu. Rijeka Vrljika nije prirodno stanište štuke zbog čega čuvari prirode kontrolom populacije održavaju biologiju staništa. Najvažnije je bilo spriječiti daljnje izumiranje endemske vrste i osigurati joj opstanak u rijekama Vrljici i Jadru, uz eventualnu mogućnost korištenja iste za športski ribolov.
Na ovaj se način značajno povećava preživljavanje najmlađih stadija. Stoga se danas populacija mekousne pastrve u Vrljici može smatrati zdravom i stabilnom. Javna ustanova 'More i krš' u sklopu projekta prekogranične suradnje (RiTour) preuredila je izletište na izvoru rijeke Jadro, te je izradila studiju 'Pregled stanja i valorizacija mekousne pastrve u regiji (Hrvatska, BiH i Crna Gora)' koja se može pronaći na web stranicama javne ustanove 'More i krš'. Također na projektu se nabavila sva potrebna oprema za kontrolu invazivnih i zaštitu ugroženih ribljih vrsta unutar zaštićenih područja s naglaskom na posebne ihtiološke rezervate 'Vrljika' i 'Jadro'. Na rijeci Jadro planira se uspostava profesionalnog mrjestilišta u okviru projekta 'Jadro - izvor života', te će se također vršiti repopulacija endemične vrste solinske pastrve
Za vrijeme jednog lova na mekousnu pastrvu i izlova invazivne vrste štuke u rijeci Vrljici, čuvari prirode javne ustanove pronašli su endemičnu čovječju ribicu. Riječ je o rijetkom vodozemcu koji obitava u dubinama krških područja te je svega nekoliko puta pronađena u rijeci Vrljici. Isključivo živi u podzemnim prostorima čistih voda te se na površinama nalazi samo prilikom bujanja podzemnih voda. Čovječja ribica, kao endemična životinja Hrvatske, strogo je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, Bernskom konvencijom i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta.