Šetaš Pazarom, mirisi te udaraju sa svih strana, baka s desne nudi svoje proizvode, a s lijeve te gleda jedna mesnica kao da zna nešto što ti ne znaš. Natpis koji ti jasno stavlja do znanja: brate, ovo nije uvezeno iz Njemačke!
Jer u Splitu nije dosta da meso bude dobro. Mora biti HRVACKI. S velikim slovima. S logom. S panoima. Da se zna.
I onda piše - BUTCHERY & DELICATESSE. Na engleskom. Na splitskom pazaru. Nije to greška. To je strategija. Za domaće - HRVACKI. Za turiste - BUTCHERY.Za sve zajedno - malo zbunjenosti, malo ponosa i malo humora.
Mnogi su se zaustavili pred tim natpisom i pitali - je li to 'Hrvatski' ili 'Hrvački'? Tipfeler? Namjera? Provokacija? A onda netko pogleda sitnim slovima:Hrvace market d.o.o., Hrvace 195. I sve sjedne na svoje mjesto. Vlasnik nije zaboravio slovo - vlasnik je iz Hrvaca. I ponosno to nosi na fasadi svoje splitske mesnice, k'o grb na štitu. Što bi Smoje reka - nije to pogreška, to je potpis.
Tik do Hrvacke mesnice stoji mesnica Antićević. Skromna, bez panoa, bez loga, bez butcheryja na engleskom. Ali na vratima - žuta Kerumova kesa. Zalijepljena naopako.
Je li to reklama? Protest? Poruka? Umjetnička instalacija? Oni koji vide, ali ne čuju - pročitali su MUREK. Oni koji slušaju, ali ne vide - čuli su da tu ima mesa. A oni koji i vide i čuju - stali su, nasmijali se i izvadili mobitel.
Miljenko Smoje bi reka: 'Triba to tako napravit da i oni šta ne razume - razumu.' K'o onaj čovik s YouTubea koji je krenuo nešto objasniti, a na kraju se toliko zapleo da je poruka otišla u sasvim drugom smjeru - vlasnik je htio nešto reći Kerumu, Splitu, ili možda samo susjedu - a na kraju je rekao sve i ništa istovremeno. Što je, naravno, najčišći mogući splitski marketing.
