U jutro Velikog četvrtka, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je misu posvete ulja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma kojoj je koncelebriralo oko 110 svećenika predvođenih nadbiskupom u miru Marinom Barišićem i provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Sinišom Balajićem.
Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem uputili prema katedrali gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan.
Nadbiskup je u homiliji govorio o otajstvu Velikoga četvrtka, istaknuvši kako uz ustanovu euharistije i svećeništva Isus postavlja i temeljni model autoriteta u Crkvi – autoritet služenja. Naglasio je kako Crkva nije zamišljena kao zajednica moći i nadmetanja, nego kao bratstvo u kojemu se veličina mjeri spremnošću na služenje, podsjetivši na Isusove riječi: ‘Tko želi biti prvi neka bude zadnji od sviju i sluga svima’.
Istaknuo je kako Isus tu logiku ne izlaže samo riječima, nego je potvrđuje vlastitim primjerom, osobito gestom pranja nogu učenicima, pokazujući da pravi autoritet proizlazi iz života, a ne iz položaja. U tom je svjetlu naglasio kako je ‘bit autoriteta u služenju i bez toga nema duhovnog autoriteta’, upozorivši zatim da bez autentičnog života, svećenička služba lako ostaje prazna forma.
Razvijajući tu misao, nadbiskup je upozorio na trajnu napast u Crkvi da se evanđeoska logika zamijeni logikom moći, časti i prestiža, istaknuvši kako se lako dogodi da se veća važnost pridaje službi nego načinu života kojim se ona živi. Podsjetio je kako su i učenici težili prvim mjestima, a ista se borba može prepoznati i danas, kada se zaboravlja da su svi vjernici jednaki u dostojanstvu po krštenju, iako različiti u službama. U tom je kontekstu pozvao na povratak evanđeoskim izvorima i obnovu duha služenja, istaknuvši kako Crkva treba biti zajednica u kojoj pastiri služe vjernicima, a vjernici surađuju s pastirima.
Posebno je naglasio kako ‘duhovni autoritet nije nešto što se dobiva službom, nego se izgrađuje autentičnim životom’, upozorivši da formalne titule i položaji ne jamče vjerodostojnost ako nisu praćeni životom u skladu s evanđeljem.
U završnom dijelu propovijedi nadbiskup se obratio svećenicima, podsjetivši ih na smisao njihova poziva koji izvire iz Kristova poslanja i pomazanja Duhom Svetim. Naglasio je kako pomazanje nije čast, nego poslanje koje uključuje križ i služenje, poručivši da su svećenici ‘pomazani ne zato da budu iznad drugih, nego da budu za druge’.
Istaknuo je kako se svećenička vjernost ne mjeri savršenošću, nego ustrajnošću i spremnošću na obraćenje, upozorivši na opasnost rutine u svetim stvarima i zatvorenosti prema bližnjemu. Zaključio je snažnim poticajem na dosljedan život i služenje, istaknuvši kako Crkva danas ne treba one koji se oslanjaju na službu, nego one koji svojim životom svjedoče evanđelje i ostaju vjerni pozivu unatoč slabostima i izazovima.
Nakon homilije, nadbiskup je posvetio ulja, a zatim je uslijedila euharistijska služba. Na misnom slavlju ministrirali su bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, a liturgijsko pjevanje predvodili su svećenici pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića. Kod oltara su posluživali i đakoni don Mate Bareta i don Antonio Brizić.