Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 2. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. U koncelebraciji su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Na misi je pjevao Prvostolni mješoviti zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, dok su bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu ministrirali.
Nadbiskup je u homiliji govorio o otajstvu Velikoga četvrtka kao ulasku u samo srce kršćanske vjere, istaknuvši kako Isus u Posljednjoj večeri ne otkriva samo dar euharistije, nego i lice Boga koji služi. Polazeći od evanđeoskog prizora pranja nogu, naglasio je kako ta gesta nije tek znak poniznosti, nego objava Božje logike jer, prema njegovim riječima Božja moć nije u vladanju, nego u služenju te se prava veličina očituje u spremnosti da se čovjek saginje pred drugima. U tom je svjetlu istaknuo kako je teško prihvatiti Boga koji služi, ali upravo takav odnos postaje temelj učeništva.
'Ako ne prihvatiš Boga koji ti služi, ne možeš biti njegov učenik', rekao je te naglasio kako tek onaj tko dopusti da ga Bog dotakne i preobrazi može istinski služiti drugima, bez traženja priznanja ili uzvrata.
Razvijajući tu misao, nadbiskup je istaknuo kako kršćanski život ne proizlazi iz pukog znanja, nego iz nasljedovanja Kristova primjera, naglasivši da kršćanin nije onaj koji samo zna što je dobro, nego onaj koji dobro čini. Pojasnio je kako služenje nije slabost, nego zahtjevan put koji uključuje spremnost na žrtvu, nerazumijevanje i ustrajnost u dobru, osobito u svakodnevnim odnosima. Posebno je naglasio važnost obitelji kao mjesta gdje se najkonkretnije živi evanđeosko služenje – kroz opraštanje, strpljivost, darivanje i spremnost da se drugoga stavi ispred sebe. Istaknuo je kako upravo u takvim, često nevidljivim gestama ljubavi, dom postaje 'mala Crkva' u kojoj se prepoznaje Kristova prisutnost.
U završnom dijelu propovijedi nadbiskup je povezao euharistiju i služenje. Napomenuo je kako one ne mogu ići jedno bez drugoga.
'Ne možemo primati Tijelo Kristovo, a ignorirati tijelo brata ili sestre', kazao je.
Upozorio je na opasnost raskoraka između vjere i života, istaknuvši kako se i u Judi očituje put postupne nevjernosti koja otvara prostor zlu. Zaključio je poticajem da vjernici ne ostanu samo na razumijevanju evanđelja, nego da ga žive u konkretnosti svakodnevice jer nije isto znati i činiti, pozvavši da euharistija postane stil života – darivanje sebe iz ljubavi prema drugima.
Nakon homilije nadbiskup je oprao noge apostolima koje su ove godine predstavljali članovi muških molitvenih zajednica kao i ostali mladi iz raznih župa Splitsko-makarske nadbiskupije. Tom prigodom poručio je kako je lakše učiniti ovaj simbolični čin nego trajno služiti u svojoj obitelji, zajednici, župi ili biskupiji.
'Ovim simbolom želimo reći: 'Evo, Isuse, i mi te želimo nasljedovati, služiti kao što si ti služio'', naveo je te zaključio molbom da nam Krist pomogne u trenucima padova udjeljujući nam snagu za nove početke.
Slavlje je zaključeno prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta u pokrajno svetohranište. Zatim je oltar, po liturgijskim propisima, ogoljen.