Svečanim euharistijskim slavljem, 14. studenoga u crkvi sv. Nikole Tavelića u Lišanima Ostrovičkim, uz sudjelovanje mnoštva vjernika iz župe i okolnih mjesta, proslavljena je svetkovina sv. Nikole Tavelića, nebeskog zaštitnika Lišana.
Slavlje je započelo procesijom oko crkve. Tijekom procesije izmjenjivali su se litanijski zazivi i pučki napjevi, dok su mladići odjeveni u narodne nošnje nosili procesijsku sliku sv. Nikole Tavelića.
Svečano misno slavlje predslavio je fra Antonio Mravak, župnik Bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske, u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Božom Mandarićem i brojnim svećenicima iz Šibenske biskupije.
Tijekom misnog slavlja mješoviti župni crkveni zbor izvodio je liturgijske skladbe na prepoznatljivim tradicijskim napjevima župe sv. Mihovila u Lišanima. Svojim nastupom slavlje je uveličao i zbor mladih, koji je oduševio nazočne izvedbama psalama i duhovnih pjesama.
Tavelić – duhovna točka oko koje su se okupljali Hrvati
U svojoj nadahnutoj propovijedi fra Antonio Mravak osvrnuo se na život i svjedočanstvo sv. Nikole Tavelića, povezujući njegovu vjernost Kristu s izazovima suvremenog čovjeka, obitelji i hrvatskog naroda.
– U tom svjetlu valja nam pogledati i kušnje našega naroda: odlazak mladih, prazne domove, osamljenost starijih, podjele koje nas udaljavaju jedne od drugih i nepovjerenje koje slabi zajedništvo. Iza svake takve rane stoje konkretni ljudi i obitelji. Ljubiti svoj narod znači preuzeti odgovornost za njih: pošteno raditi, stvarati uvjete za dostojanstven život, ohrabrivati mlade i biti blizu onima koji više nemaju na koga osloniti se.
U takvu ozračju sveti Nikola Tavelić postaje osobito jasan putokaz. Njegov nas život podsjeća da se identitet može izgubiti i onda kada nam ga nitko silom ne oduzima. Možemo ga sami postupno napustiti iz komotnosti i nemara: kada u obitelji prestane molitva, kada djeci više ne prenosimo vjeru, kada nam vlastita povijest postane nevažna i kada odgovornost za zajednicu uvijek prepuštamo drugima.
Tavelićeva nas dosljednost zato poziva da se odupremo površnosti i zaboravu, da upoznamo ono što smo primili i svojim životom pokažemo njegovu vrijednost. Baština ostaje živa kada postane dio našega svakodnevnog života, naših odluka i našega odnosa prema ljudima.
Ostati vjerni korijenima
U suvremeni, povezani svijet pozvani smo ulaziti svjesni svojih kršćanskih i nacionalnih korijena. Iz njih možemo crpiti sigurnost za otvoren i pošten susret s drugima. Vjernost vlastitim korijenima donosi plod kada nas osposobljava da budemo odgovorni za svoje i otvoreni za bližnjega.
O snazi tih korijena svjedoči i povijest ovoga svetišta. Bilo je sravnjeno sa zemljom, ali oni koji su ga rušili nisu mogli srušiti vjeru iz koje je podignuto. Nisu mogli uništiti ono što je bilo ukorijenjeno u srcima ljudi ovoga kraja.
Tako je bilo i sa svetim Nikolom i njegovom braćom. Kadija ih je dao mučiti i ubiti, a njihova su tijela bila spaljena. No u tom plamenu nije nestalo njihovo svjedočanstvo. Smrt nije ugasila vjeru za koju su živjeli i za koju su položili svoje živote.
Zato i za ovaj kraj možemo kazati: rušenjem, paljenjem i smrću neprijatelj nije mogao ubiti ono najdublje u njegovim ljudima – njihovu vjeru, vjernost i postojanost.
To nas danas i obvezuje.
Vjeru koju su naši stari sačuvali u tolikim kušnjama valja živjeti i predati dalje. Obnovljeno svetište poziva nas da obnavljamo i svoje zajedništvo: da u obiteljima bude molitve, među susjedima povjerenja, a među nama spremnosti na pomoć i oproštenje.
Braćo i sestre, dok danas častimo svetoga Nikolu, molimo za tu postojanost. Da budemo vjerni u onome što nam je povjereno. Da vjeru koju ispovijedamo drugi mogu prepoznati u našim djelima. Da u nama bude hrabrosti za istinu, strpljenja u kušnjama i ljubavi prema svakom čovjeku.
Tako će sveti Nikola Tavelić i danas biti slika svoga naroda: u ljudima koji nasljeduju njegovu vjernost, čuvaju ono što su primili i predaju to novim naraštajima. U ljudima koji svojim životom svjedoče da onaj tko pripada Kristu pripada životu nad kojim ni smrt nema posljednju riječ – kazao je u nadahnutoj propovijedi fra Antonio Mravak.
Nakon misnog slavlja mnogobrojni muški pjevači zapjevali su himnu Lišana: '„Oj, Lišane, selo najmilije, u vama se i žanje i sije', koja je još jednom pokazala koliko se u ovom kraju njeguju tradicija, pjesma i zajedništvo.
Crkva sv. Nikole Tavelića – zavjetno svetište Lišana
Crkva sv. Nikole Tavelića podignuta je 1977. godine prema nacrtu arhitekta Vinka Galića kao zavjetno svetište, a posvećena je godinu dana kasnije. Bila je to betonska građevina obložena kamenom, izgrađena u obliku oktogona. Crkvu je, uz pomoć naroda, podigla Provincija.
Tijekom Domovinskog rata crkvu su srpski okupatori do temelja razorili. Na njezinim temeljima 17. srpnja 1996. godine položen je kamen temeljac za izgradnju nove crkve.
Nova crkva sa zvonikom izgrađena je zahvaljujući pomoći Provincije i Rottenburške nadbiskupije, a radovi, zajedno s uređenjem okoliša, dovršeni su 2003. godine.
Župi sv. Mihovila u Lišanima pripadaju mjesta Lišane, Vukšić, Bulić, Prović i Ostrovica.
Na kraju misnog slavlja župnik fra Božo Mandarić zahvalio je fra Antoniju Mravku na predivnoj propovijedi, braći svećenicima, župnom mješovitom zboru, nazočnim vjernicima te svima koji su svojim radom, aktivnošću i doprinosom na bilo koji način pomogli u organizaciji i proslavi svetkovine nebeskog zaštitnika Lišana, sv. Nikole Tavelića.
Nakon svete mise, prema dugogodišnjem običaju, vjernici su na mjesnom groblju molili i palili svijeće za svoje pokojne.
Lišančani i njihovi gosti nastavili su proslavu uz bogat blagdanski stol, pjesmu i druženje, dostojno obilježivši svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika, sv. Nikole Tavelića.
Tekst: Marko Ledenko - Mane
