Na svečanosti u Hrvatskom domu okupili su se brojni uglednici u čast novog splitskog rektora prof. dr. Nikole Koceića - Bilana.
Rektorske insignije službeno mu je predao dosadašnji čelnik Sveučilišta akademik Dragan Ljutić.
Vrhunac je bila predaja rektorskih insignija te inauguracijski govor Koceića-Bilana.
'S velikom radošću sve vas pozdravljam u ovom predivnom prostoru, ambijentu dvorane Hrvatskog doma, koji u kolektivnom sjećanju Splićana ima posebno mjesto, posebnu ulogu, kao središte hrvatske narodnjačke misli i kao kolijevka naših legendarnih kulturno-umjetničkih i sportskih klubova.
Hvala vam svima na dolasku, ne na moju inauguraciju, nego na ovu proslavu kontinuiteta našeg Sveučilišta. Institucije koja integrira visoko obrazovanje, znanost i umjetnost u jedno. Institucije koja stapa i baštini stoljeća ispisana djelima naših velikana, od Tome Arhiđakona preko Marka Marulića pa do don Frane Bulića. Od Andrije Buvine pa do Ive Tijardovića, Jakova Gotovca i Ivana Meštrovića.
Ovo je institucija na kojoj su generacije, tisuće ljudi, stekle obrazovanje za svoje životne pozive i odakle su se otisnule u svijet.
I vjerujte mi, danas mi je srce puno emocija jer to je sveučilište moja alma mater. Split je moj voljeni grad, čiji su kamen i asfalt jednako duboko u meni, a tragovi mojih predaka itekako su vidljivi tu, u okolnim kaletama Velog Varoša.
Hvala akademiku Ljutiću što je bio na čelu našeg Sveučilišta prethodnih osam godina i što ga je liječničkom predanošću unaprijedio u svakom pogledu.
Hvala i mom PMF-u što me odgojio u profesionalnom i stručnom smislu, kao i svim njegovim profesorima koji su dio sebe ugradili u mene. Dobar dio tih životnih učitelja danas je ovdje s nama.
Hvala mom PMF-u što me prepoznao i podržao potporom kakvu samo matična kuća može dati.
Svjedoci smo vremena koja su prepuna izazova, obilježena trajnim promjenama, brzinom, nesigurnošću, pomalo i strahom.
Nije, hvala Bogu, rat, ali čujemo zveckanje oružja. Nije financijska kriza, ali bojimo se recesije. Nije ni pandemija, ali uvijek smo u strahu od nanometarskih čestica koje nam sutra mogu promijeniti način života.
Klima nam se pred očima mijenja. Migracije i depopulacija mijenjaju demografsku sliku Europe, koju opet iznutra izjeda pogubna kultura konzumerizma. Umjetna inteligencija snažno je prisutna u našoj svakodnevici.
U presjeku vremena, od kotača preko parnog stroja do umjetne inteligencije, čovjek je uvijek svojim umom i rukama stvarao izume i alate koji su mijenjali tijek povijesti. Ali ovaj posljednji mijenja našu sadašnjost, već sada.
Samo društva temeljena na znanju, društva koja znaju prepoznati znakove vremena, imat će otpornost i mogućnost prilagodbe kako bi svladala sve izazove našeg vremena.
Naravno da se sve to snažno odražava i na sustav visokog obrazovanja i znanosti.
U obrazovanju novih generacija pomno, gotovo opsesivno, pazimo na kvalitetu. Pažljivo osmišljavamo ishode učenja naših kolegija, naših studijskih programa, ali često zaboravljamo ostaviti onu jednu kućicu za možda najvažniji ishod, namijenjen odgoju ne samo stručnjaka nego i kompletnih intelektualaca.
Čovjeka kojega ćemo naučiti da je biti važnije nego imati, da je znati važnije nego posjedovati, da su obrazovanje i znanje iznad bilo koje društvene privilegije i da moral i poštenje nemaju kompleksa.
U znanosti se stvarno možemo podičiti iznimnim rezultatima. Evo, danas je ovdje među nama desetak kolega koji su među dva posto najutjecajnijih znanstvenika na svijetu. To je veliko priznanje za naš mali grad Split, za naše Sveučilište.
Ali moramo se oduprijeti nekim nametnutim trendovima. Ne smijemo dopustiti da neka područja budu zapostavljena. Ne smijemo dopustiti da znanstvenu izvrsnost mjerimo samo količinom novca koju je netko svojim projektima donio svojoj ustanovi.
Moramo se oduprijeti tome da u fokus stavljamo samo znanstvena istraživanja koja daju rezultate odmah i sada, instant.
Znanost nikada nije bila utrka na kratke staze. Znanost je maraton za koji treba imati strpljenja.
Ova inauguracija nije samo svečana predaja insignija. Ovo je prilika rektoru da se predstavi široj zajednici. Stoga mi nećete zamjeriti što ću biti pomalo osoban, što ću s vama podijeliti sve ono što me u životu oblikovalo i utjecalo na mene da danas stojim tu pred vama.
Jer iza toga se kriju neke vrijednosti koje želim slijediti u svom radu i vrijednosti s kojima bih htio poslati snažne poruke našim studentima.
Tri su bitna čimbenika koja su me oblikovala.
Prvi je vjera. Vjeru su mi prenijeli, naravno, roditelji, ali i moji dragi fratri Franjevačke provincije, franjevci trećoredci glagoljaši.
Oni su mi prenijeli nauk svetoga Franje, siromaška iz Asiza. Sveca koji je stoljećima inspirirao ljude, prvenstveno svojom skromnošću. Sveca koji je svojim naukom zapravo nadogradio prvi socijalni program u nas Hrvata, ostavljen kao testament na sarkofagu kraljice Jelene, o zaštiti malih ljudi.
Pa bih ja u ovoj godini, kada se sjećamo preminuća svetoga Franje prije 800 godina, svim našim studentima koji će jednom u budućnosti, možda već sutra ili prekosutra, upravljati našom zemljom, biti na odgovornim funkcijama i voditi nas, samo poručio: uvijek služite, a ne vladajte.
Služite zajednici koja vas je izabrala, koja vas je prepoznala. Osluškujte njezine potrebe i uvijek pazite na interese malog čovjeka.
Drugi čimbenik je matematika.
Matematika nije računanje. Matematika je jedna predivna znanost koja kao malo koja druga determinira čovjeka koji se njome profesionalno bavi.
Matematika je, nećete se naljutiti, kraljica znanosti jer postavlja standarde egzaktnosti, standarde znanstvene strogosti i standarde deduktivnog načina razmišljanja.
Ali isto tako i sluškinja jer svojim metodama i modelima opslužuje mnoge druge znanosti.
Ja bih našim studentima poručio da, kao što matematika povezuje različite znanosti, i oni spajaju različitosti, grade mostove, budu uključivi, ali da uvijek brane znanstvene istine.
Pogotovo kada u društvu zavladaju mrak, neznanje i bezumlje, da budu ono akademsko svjetlo, svjetlo zdravog razuma.
Treći čimbenik je identitet.
Identitet nije folklor. Identitet nije mahanje zastavama. Identitet čak nije ni znamen. To je puno više od toga.
Identitet je obitelj. Danas su ovdje sa mnom moja majka, supruga, kćeri, sestra, nećaci...To je identitet.
Identitet je Split, Dalmacija, domovina.
Identitet je usko vezan uz osjećaj pripadnosti i korijene. Što su korijeni dublji, to je identitet jači, a plodovi brojniji.
Treća poruka našim studentima: poželio bih da i njihovi korijeni budu duboko u našoj zemlji. Da budu kao stabla naših stoljetnih maslina. Da im krošnja natkriva cijeli svijet.
I neka ti plodovi padaju svugdje, neka se vide. Ali životne sokove neka crpe iz svoje, iz naše zemlje.
Identitet se često prikazuje slikama, simbolički. A ovo su simboli moga grada.
Marjan predstavlja ono kako mi volimo pretjerivati, najljepši pedalj kugle zemaljske. On je tu odvajkada, on nam je povjeren, on nam je darovan.
Stari antički trg, na kojem je nekada stolovao tadašnji vladar svijeta, daje Splitu jednu univerzalnost, otvorenost. Zbog njega je Split bio i ostao svjetski, kozmopolitski grad.
Ova mala crkvica svetog Mikule u Varošu predromanička je crkvica stara tisuću godina. Ima takvih crkvica u Splitu i na cijelom našem području.
Ona i sve te crkvice simboliziraju snažnu pripadnost našega grada zapadnom kršćanskom civilizacijskom krugu.
A ova dva kipa naših velikana simbolički predstavljaju Split kao kolijevku hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta.
Nogometni klub koji okuplja stotine tisuća ljudi, koji se s njim identificiraju, postao je simbolom 20. stoljeća.
Ali, definitivno najprepoznatljiviji simbol našega grada jest zvonik svetoga Duje.
U našoj Dalmaciji, od Zadra do Dubrovnika, na našim škojima, svako misto ima svoj kampanel. Jedan je ljepši od drugoga, ali ovaj je poseban. Poseban je jer se gradio 300 godina. Gradili su ga različiti ljudi, pod različitim upravama.
Meni je ovo savršen, najljepši spomenik kontinuitetu. Dokaz što različiti ljudi u različitim vremenima mogu napraviti kada su nadahnuti istim ciljevima.
A iste ciljeve imale su generacije profesora, nastavnika, djelatnika i studenata našeg Sveučilišta, koji su uzdigli naše Sveučilište do novog simbola grada Splita. Do simbola 21. stoljeća.
Naše Sveučilište danas ima oko 18.000 studenata, gotovo 2000 djelatnika. Izvodi se 210 studijskih programa na 15 fakulteta i Umjetničkoj akademiji, Odjelu za stručne studije i na samostalnim studijima.
Ponosni smo na značajnu produkciju od oko 3100 znanstvenih radova godišnje.
Dičimo se što smo članovi SEA-EU alijanse, alijanse devet europskih pomorski orijentiranih sveučilišta, koja nam daje snažnu međunarodnu prepoznatljivost.
S nestrpljenjem čekamo domaćinstvo Europskih sveučilišnih sportskih igara 2028. godine, za koje imamo snažnu potporu naše Vlade, Županije i Grada. Na tome im od srca hvala, kao i na svemu što rade za nas.
Sve skupa ovo je odlična osnova za jedan novi razvojni ciklus, koji sam opisao u svojem programu, a za ovu prigodu samo ću vam nekoliko možda ključnih točaka napomenuti.
Nastava je core business svakog sveučilišta. Meni to ružno zvuči. Ljepše je ovako: nastava i obrazovanje poslanje su svakog sveučilišta.
Danas iz Splita mladi više ne odlaze zato što nemaju što studirati. Ali ipak postoji nekoliko studijskih programa za koje postoji interes i imamo itekako mogućnosti i ljudskih resursa da ih pokrenemo. To očekujemo u idućem razdoblju.
Moramo se boriti za svakog studenta. Ne zato što je takvo vrijeme, nego zato što je to naše poslanje.
Prvenstveno jačom internacionalizacijom našeg Sveučilišta, obogaćivanjem ponude studija na engleskom jeziku, ali i osiguravanjem odgovarajućeg tržišta za te studijske programe.
Povezivanjem možda s trećom i četvrtom generacijom naše dijaspore u Južnoj Americi i Australiji.
Zaista nije problem privući mladog čovjeka da studira u Splitu. Ne samo zato što je Split atraktivan grad, a jest, nego još više zato što je studentski standard na našem Sveučilištu nešto što nas stvarno izdvaja i razlikuje.
To je jedna od najsnažnijih poruka kojom smo transformirali naš grad iz grada koji ima sveučilište u istinski studentski grad.
Ali veliki je hendikep nedostatak studentskih ležajeva. Nedostaje nam oko 2000 studentskih ležajeva i nadam se da ćemo u budućem razdoblju, uz potporu našeg Ministarstva, kao i uvijek, izgraditi makar jedan studentski dom.
Vjerujem da ćemo izgraditi sveučilišni sportski centar na Kampusu, čime ćemo upotpuniti naš Kampus, zaokružiti ga i ostvariti pretpostavke za daljnji razvoj sveučilišnog sporta nakon Europskih sveučilišnih sportskih igara.
Vjerujem da ćemo se primaknuti i ideji da nešto napravimo po pitanju priuštivog najma, odnosno priuštivog stanovanja za naše asistente, sve do stjecanja docenture.
Velika mi je želja i oživjeti naš centar, našu povijesnu jezgru, vraćanjem sveučilišnog grada, vraćanjem studentsko-akademskog duha u naše kalete, aktiviranjem prostora za nastavu za neke naše samostalne studije, naravno, uz potporu Grada Splita, otvaranjem sveučilišne knjižare, suvenirnice...
Puno je tu zaista ideja, ali iznad svega krije se zapravo najvažniji cilj, a to je da uzdignemo još više naše Sveučilište, da bude istinsko intelektualno, obrazovno, znanstveno i umjetničko središte cijele naše regije.
Na tom putu odabrao sam svoj tim, svoje prve suradnike. To su moji prorektori, istaknuti članovi naše akademske zajednice', kazao je.
Redom to su Bosiljka Britvić Vetma s Pravnog fakulteta, prorektorica za kadrovska i pravna pitanja.
Profesor Ivo Andrić s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, prorektor za infrastrukturu.
Profesor Vladimir Pleština s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, prorektor za poslovanje, studente i odnose s javnošću.
Zatim profesor Bruno Ćorić s Ekonomskog fakulteta, prorektor za financije i nastavu.
Profesorica Katarina Vukojević s Medicinskog fakulteta, prorektorica za međunarodnu suradnju i projekte te profesor Igor Jerković s Kemijsko-tehnološkog fakulteta, prorektor za znanost i kvalitetu. Potom je nastavio nadahnuti govor.
'A nisu tu samo prorektori, tu su i dekani. Ovo je stvarno čudna koincidencija. Ovaj rektorski lanac ima točno 19 veriga, 19 karika. Zaista je koincidencija. Kada sam pripremao ovu prezentaciju, ostao sam zaista iznenađen.
Točno onoliko koliko ima sastavnica na Sveučilištu u Splitu, sa Sveučilišnom knjižnicom i Studentskim centrom.
Ja ću ovaj lanac nositi s ponosom, čašću i odgovornošću. Ali vjerujem da mi neće biti uopće teško.
Jer svaka njegova karika, svaka njegova veriga, jedna je sastavnica koja će sa mnom nositi ovaj lanac.
A svi vi zajedno, cijela akademska zajednica, pozvani ste da zajedno ispisujemo nove stranice i nova poglavlja ove naše otvorene knjige.
Viva Universitas Studiorum Spalatensis!', završio je rektor prof.dr.sc. Nikola Koceić-Bilan ispraćen dugotrajnim pljeskom. Na kraju je cijela dvorana na nogama zapjevala himnu 'Gaudeamus Igitur'.
Svečanost su, inače, izvedbama uveličali Gradski zbor Brodosplit, tenor Vladimir Garić i Sveučilišni zbor Silvije Bombardelli.
Svaka je izvedba imala svoju poruku, što je i popraćeno pljeskom uzvanika. S bine su tijekom inauguracije obratili predsjednik Rektorskog zbora i dubrovački rektor prof.dr.sc. Nebojša Stojčić, gradonačelnik Tomislav Šuta, župan Blaženko Boban, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, Josip Vrandečić te bivši rektor Ljutić.
