U Kući slave splitskog sporta u subotu navečer svečano je otvorena izložba posvećena Bernardu Vukasu, jednom od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena i legendi Hajduka
Kroz brojne fotografije, dokumente, priznanja posjetitelji će moći u iduća dva tjedna upoznati život, karijeru i nasljeđe igrača koji je obilježio cijelu jednu nogometnu epohu, ali i Hajduk kao klub (ulaza je slobodan).
Izložbu su zajednički organizirali Bernardov sin dr. Zdeslav Vukas, inače poznati oftalmolog iz Zagreba, i Kuća slave splitskog sporta odnosno Udruga za osnivanje Muzeja sporta Split.
Na otvaranje su stigli i brojni poznati Splićani, ljudi iz svijeta nogometa, sporta generalno, političari. Između ostalih, došli su i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, brojni poznati bivši igrači Hajduka, navijači, stigao je i nećak legendarnog Vladimira Beare, Vladimir Beara...
Uzvanicima su se obratili predsjednik Udruge za osnivanje Muzeja sporta Split Marin Mrduljaš, gradonačelnik Šuta, znanstvenik i političar Davorin Rudolf, doajen sportskog novinarstva Edo Pezzi, predsjednik NO-a Udruge Branko Bosanac...
O Vukasu je već bezbroj puta sve rečeno, a na Poljudu već godinama stoji njegov kip s najpoznatijom njegovom izrekom:
- Da se ponovo rodim, opet bi bio igrač Hajduka...
S Hajdukom je triput bio prvak bivše države (1950., 1952. i 1955.). Odigrao je 615 utakmica za Hajduk i postigao 300 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 59 utakmica i postigao 22 gola. S reprezentacijom je osvojio srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. godine. Bio je tada jedan od najboljih nogometaša Europe, Zlatna lopta prije Zlatne lopte. Pozivan je u selekciju Svijeta i Europe. Posebno je pamti kada je 1955. godine zabio tri gola na utakmici Europa – Velika Britanija 4:1 odigranoj u Belfastu.
Izabran je Vukas 2005. godine i za najboljeg nogometaša Hrvatske u 20. stoljeću, na prijedlog HNS-a, a u izboru FIFA.
Bila je ovo vrlo emotivna večer za sina pokojnog Bajde.
- Moj otac je već stanovnik Kuće slave splitskog sporta, ovo je samo nastavak suradnje. U izradi je fotomonografija o Bernardu Vukasu, trebala bi biti gotova koncem godine. Ovo je samo mali dio tih fotografija - rekao je dr. Zdeslav Vukas.
Iduće godine je stota godišnjica Bajdinog rođenja.
- Kontaktirao sam tim povodom i Hajduk, doduše nisam dobio odgovor. Grad je prihvatio moju inicijativu, već smo napravili program. Krešimir Dolenčić koji je radio 'Kraljicu lopte' i priredbu povodom stotog rođendana Hajduka se prihvatio te koncepcije sa mnom. Možda uz utakmicu Hajduka. Predložio sam se reprezentacijom, ali to ide malo teže. Teško je s ljudima. Razgovarao sam i s predsjednikom HNS-a Kustićem prije SP-a. Onda sam rekao ako ne može Hajduk s reprezentacijom, ako ne igra klub s klubom ni reprezentacija s reprezentacijom, rekao sam im da je Hajduk u svojoj povijesti pet puta igrao protiv reprezentacije Sovjetskog Saveza. Veliki Hajduk iz malog grada je pobjeđivao veliki Sovjetski savez. Igrale su se te utakmice jer se SSSR godinama pripremao u Makarskoj. Sad smo na prijedlogu da hajduk odigra utakmicu ili s A momčadi ili s reprezentacijom lige. To bi bio vrhunac proslave stote obljetnice - pojasnio je Vukas.
- Usto bi bila izdana monografija, u kazalištu bi bila održana priredba s poznatim glumcima... Neno Ninčević je već napravio pjesmu o mom pokojnom ocu, ali nećemo je davati u eter do sljedeće godine, dok čitavu priredbu ne realiziramo, a nadamo se da hoćemo – vjeruje dr. Zdeslav Vukas.
Potom je nastavio pričati o svom ocu.
- Njega je nevjerojatno zanimao sport, gleda je sve utakmice. S 5 godina me vodio na utakmice Hajduka. Za nogomet je dao dušu i srce. Od 1962. kada je definitivno ostavio Hajduk živio je u Zagrebu, a igrao u Austriji. Subotom bi odigrao utakmicu, vratio bi se kući na Trešnjevku i onda bi sedam dana živio u Zagrebu, ali nije izgubio tu strast za sportom, igrom. Volio je sve igre, bio je doktor nauka za trešetu i briškulu za sve Splićane ha, ha.
Kako bi se snašao u modernom nogometu?
- Bio bi bolji od svih, i završio bi karijeru sa 60 godina! - uvjeren je dr. Zdeslav Vukas.
Prisjetio se i jedne anegdote s pokojnim Đalmom Markovićem, zagriženim dinamovcem.
- Sreli smo se na trgu Bana Jelačića. Pričao mi je kako je studirao u Sarajevu kada je tamo Hajduk pobijedio Sarajevo 7:1. Ispričao mi je da je moj stari prošao šest-sedam igrača i dao gol, da to nikad u životu nije vodio.
Radio je i sedam dokumentarnih filmova Stoljeće hrvatskog nogometa.
- Bio je bojkot, ne znam koji je tome bio razlog. Jedan igrač BSK-a u tim filmovima, kluba koji je dobio Hajduka u kupu 1953. i 1955., i izjava Zvezdinih mladih igrača. Pričaju kako su ga se bojali kao vraga kad bi došao u Beograd. Gaga Grčić je u jednom intervjuu ispričao kako je pri vodstvu protiv Zvezde 4:1 predriblao golmana i sjeo na balun na gol crti. Popiz... je Frane Matošić zbog toga što nije dao gol, nego je loptu izbacio u aut. Ne zato što je htio poniziti protivnika, nego zbog toga što su ih htjeli dati ne četiri, nego 44 gola, a one zafrkavao. To je napravio i Francuzima u Parizu 1955. godine. Tada je već Beara iz Hajduka otišao u Crvenu zvezdu. Zbog toga nisu razgovarali, iako je moj stari cijeli život njegovu fotografiju nosio u novčaniku.
Zaista?
- Rekao sam to Beari. Rekao mi je da nije znao za to. Nisu razgovarali. Osjećali su se uvrijeđeni, pogodilo im je ponos što je otišao u Zvezdu, iako je u Hajduku bio tretiran kako je bio tretiran. Tada je Beara loše branio i primio je gol kroz noge Francuza. Svi su ga u reprezentaciji napadali, samo ga je moj stari branio, a nije uopće pričao s njim! Onda su se zagrlili i poljubili. Tih priča koje nisu fikcija ima tona – emotivno je pričao dr. Zdeslav Vukas koji se rukovao s Bearinim nećakom.
- Šteta što je Beara otišao iz Hajduka. U sljedeće tri-četiri godine je Zvezda pobjeđivala u prvenstvu , najčešće 1:0. Nisu primali puno golova jer ova mačka veliki Vladimir je sve branio – dodao je dr. Zdeslav Vukas.
Sljedeća godina je onda godina Bajde Vukasa.
- Trebala bi biti!
Sigurno vas boli što nitko nije došao iz Hajduka?
- Ne boli me uopće ništa. Inače sam medicinar, tako da me te opstrukcije, prekidi u komunikaciji, to me ništa ne uzrujava. Napisao sam im jučer, prekjučer jedan mail. Neću spominjati ime. Napisao sam im da je Bajdo Vukas iznad tih vaših igara, svađa, tog ponašanja nekulturnog i nenormalnog. Nema tu što više govoriti. Ne uvlačim se u te priče, ne zanima me to. Poštujem gradonačelnika, osnivanje Muzeja. Cijenim sve te ljude, ali to nije način ponašanja prema svojem najvećem igraču. Ma da se i radi o nekom drugome, nije način. Takve ljude treba čuvati. Oni ne poštuju svoje legende , ne žele ih blizu – pojasnio je dr. Zdeslav Vukas.
Na kraju krajeva i Bajdin spomenik je ispred stadiona na Poljudu?
- Da, ali napravilo DPH iz Zagreba, oni su skupili novac, to organizirali. Nije to ideja nekog drugog nego njih koji su to i napravili – kazao je dr. Zdeslav Vukas.
