Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
OD POLICIJE DO VOĆNIH RAKIJA 'Ne možemo konkurirati kemičarima, najveći problem je država'

OD POLICIJE DO VOĆNIH RAKIJA 'Ne možemo konkurirati kemičarima, najveći problem je država'

Jozo Režić otkrio nam je s kakvim se sve problemima susreće u poduzetništvu

Među prodavačima u sklopu akcije HGK-a Split 'Darujmo hrvatsko' je i jedan atipični proizvođač, Jozo Režić. Nekadašnji šef specijalne policije prebacio se u sasvim drugi posao, proizvodnju voćnih rakija i likera u svojoj 'Destileriji Išo'. 

- Želio sam se udaljiti od svijeta, a na kraju sam se morao ljudima vratiti - smije se Režić na upit kako se odlučio baviti ovim poslom.

Kazao nam je da je odlaskom u mirovinu, sredinom 90-ih planirao otvoriti zlatariju, ali vidio je da nema smisla.

-  Obilazio sam sve sajmove i odlučio sam se na kraju za rakije. Kako sam bio vezan za selo, posebice dok mi je majka još bila živa, pretvorio sam ideju u djelo - prisjetio se.

A bilo je teško kada je krenuo, otvorio nam je dušu, na rubu propasti je bio.

- Kada sam počeo, nisu mi propisi išli na ruku, čak sam i stan založio. Vidio sam da propadam, nedostajalo mi je samo kupiti dva metra konopa i presuditi sebi. Onda sam shvatio da imam dozvolu za teretna vozila, uzeo sam volan u ruke i obišao sam 1500 kilometara Europe radeći! Tako sam zaradio dovoljno za vratiti kredit i s tim kapitalom koji sam krvavo stekao uspijevam se ovdje predstaviti - prepričao nam je.

Ističe da je ovo što radi izuzetno težak posao. 

- Radimo rakije baš od voća i ne mogu  konkurirati drugim kemičarima. Nažalost, ostao sam jedini koji tako radi, a po svemu sudeći i ja ću morati zatvoriti. Najveći je problem država.

Moj problem je trebao biti kako robu napraviti i kako je prodati, a ne hoću li je uspjeti naplatiti! Čini mi se da je mafija uplela prste i jednostavno su FINA-i skratili ovlasti da vrše naplatu računa - iskreno je ispalio.


Kaže da ima oko 450.000 kuna nenaplaćenih računa.

- Kada kod pojedinaca kad odem radi toga, još moram dati 1000 kuna kad vidim u koji jad sam došao. Otvorili su j.d.o. i propadali. S druge strane, ja sam morao prethodno platiti trošarine i poreze na isporučenu robu, a svoje ne mogu naplatiti - opisuje.

Cijela obitelj,  supruga, kćer, sin i nevjesta žive od 'Destilerije Išo', a zarada je, kaže, na pozitivnoj nuli.

- Odustali smo od svojih šljiva i višnja jer nam je bolje kupovati. Uz to, klima se toliko promijenila da svake četvrte godine rode šljive. Biti nekoliko godina bez roda je za plakat - otkriva sve probleme.

U kupnji voćaka zato bira najbolje. 

Opisao nam je i zašto kao mali proizvođač ne može naći mjesto u trgovačkim lancima.

- Da bi ušao u centar, moram imati količinu. Ja sam spreman s određenim proizvodom napraviti to, ali ne mogu s 20 vrsta rakija koje imam. Kada bih uspio dobiti dozvolu tako da s jednom vrstom uđem, to bi bilo odlično. Međutim, tu je još jedan problem, agenti koji pune trgovine kažu da je 40 posto marža, a to moja roba ne trpi. Tko će plaćati toliki iznos za bocu rakije? Nekidan sam u gradu vidio da je gin 450 kuna, to je strahota! Cijena mora biti prilagođena čovjeku - mišljenja je.

Iznio je i konkretne prijedloge za pomoć.

-  Rugamo se Bosni kako smo veća gospoda, a tamo proizvođači voćnih rakija imaju preko 50 posto manju trošarinu od kemičara!. Kod nas smo svi isti. Neka dignu limit za kategorizaciju 'male destilerije' s 1000 na 2000 ili do 3000 litara. Ovako se ne mogu nositi s kemičarima, odnosno tvornicama alkohola koje koriste arome, a ne voće. Uz to, da lancima država odredi da moraju imati 40 posto hrvatskih proizvoda, sve bi bilo drukčije.


Vaša reakcija na temu