STIGLI NOVI PODACI Evo koliko Hrvati zaista jedu ribe, a koliko je izvozimo

Vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture po glavi stanovnika (per capita) u Republici Hrvatskoj iznosila je u 2018. godini 18,04 kg, dok je u 2019. vidljiv porast od 11 posto te vidljiva potrošnja iznosi 20,02 kg po glavi stanovnika, piše Novi list.

Prema podacima Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture za 2018. godinu, vidljiva potrošnja po glavi stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosila je 19,19 kg, što nas stavlja na 16. mjesto i ispod razine prosječne potrošnje u Europskoj uniji, koja iznosi nešto više od 24 kg po glavi stanovnika.

Razvidno je da tijekom godina polako stižemo europski prosjek i da potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture u Republici Hrvatskoj ima trend porasta.

Uvodni tekst citat je iz studije 'Dostupnost i vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture u Republici Hrvatskoj u 2018. i 2019. godini' što ju je nedavno napravila Uprava ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

Vrijedan i kvalitetan dokument što, zasad, nije javno publiciran, prvi put u nas sveobuhvatno obrađuje sve segmente ribarskog poslovanja i prometa ribom – ulov morski i slatkovodni, akvakulturu, izvoz i uvoz, preradu, potrošnju u marikulturi te turističku potrošnju.

Time se nastojalo doći do relevantnih podataka o stvarnoj – vidljivoj potrošnji ribe i ostalih vodenih organizama u našoj zemlji.

Povod ovome pisanju bio je tekst naslovljen 'Malo jedemo hranu iz vode' što smo ga objavili prije nešto više od mjesec dana. U njemu sam ponovio staru tvrdnju da mi u Hrvatskoj malo konzumiramo ribu i ostale morske, odnosno vodene organizme.

Ponovio sam brojku o desetak kilograma godišnje 'po glavi stanovnika'. Također, napisao sam da 'bi istraživanje na reprezentativnom uzorku u čitavoj zemlji moglo dati donekle meritoran odgovor'.

Na taj tekst osobno je reagirala Marija Vučković, ministrica poljoprivrede. Ona je krajem prošle godine objelodanila podatak da nam je godišnja potrošnja 18,4 kilograma, te da ona raste. Nakon ugodna razgovora ministrica je poslala citiranu studiju, 'bez ikakvih obveza', kako je naglasila.

Dokument je prepun podataka i informacija, uistinu bila bi šteta ne iskoristiti sve što nudi. Tim više što donosi nešto novo, nešto što bi trebalo dokrajčiti vječna nagađanja i iznošenje proizvoljnih brojki ničim utemeljenih.

Neću tvrditi da sve izneseno apsolutno stoji, ali konačno imamo nešto konkretno, opipljivo, imamo podatke na kojima se može bazirati argumentirana rasprava. Ipak, jedemo više ribe nego što smo dosad pretpostavljali. A to što zaostajemo za prosjekom EU-a… U čemu smo im to ravnopravni?

Studija Uprave ribarstva bavila se 2018. i 2019. godinom. Prošlom nije ni mogla. Ne samo zbog korone i nenormalnog življenja svih nas. Statistiku za 2020. još ćemo neko vrijeme čekati, a studija je rađena u prosincu prošle i siječnju ove godine.

Studija se bazira na konkretnim pokazateljima. Zato je moramo uvažavati. Mnoge od brojki što ih ona donosi medijski su iskorištavane, ali cjelinu nitko nije zahvaćao. Nije se ni moglo, jer su neke rezultat vlastitih izračuna, odnosno posebnog metodološkog pristupa.

Potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture, prema namjeni, dijeli se na dva temeljna oblika, onaj predviđen za prehranu ljudi te drugi, neprehrambeni oblik, namijenjen potrošnji u industrijske i ostale svrhe.

Proizvodi ribarstva i akvakulture namijenjeni prehrani ljudi koriste se za upotrebu u svježem ili rashlađenom stanju te kao gotov proizvod, odnosno roba, prethodno podvrgnuta određenom stupnju dorade ili prerade (zamrznuta, sušena, soljena, dimljena, konzervirana), navodi se u studiji.

Za procjenu potrošnje proizvoda ribarstva i akvakulture u istraživanju što ga je provela Uprava ribarstva korišteni su podaci o proizvodima u svježem ili rashlađenom stanju – morska i slatkovodna riba te akvakultura, industrijske proizvodnje (prerade) i robno-trgovinske razmjene, odnosno robnih skupina dostupnih za ljudsku potrošnju na razini maloprodaje.

Jasno, odbijen je izvoz, i, što je posebno važno, potrošnja stranih turista. Također, iz potrošnje je izuzeta ulovljena i uvezena riba namijenjena prehrani tuna na farmama. Prema preporukama FAO-a, organizacije za prehranu i poljoprivredu UN-a, u ukupnu proizvodnju uključen je i negospodarski ribolov, sportsko – rekreacijski na moru i slatkim vodama te mali obalni ribolov.

Sve brojke nemoguće je objaviti, ali neke treba izdvojiti. Ukupan ulov gospodarskog ribolova na moru u 2018. godini iznosio je više od 69.000 tona, studija donosi preciznu brojku od 69.253.531,61 kilograma ribe i ostalih morskih organizama.

U 2019. godini ulov je bio slabiji – 63.230 tona. Dominira mala plava riba – 62.969 tona u 2018 godini te 57.027 godinu kasnije. Kada se od ukupnog ulova oduzme izvoz, te količine namijenjene ishrani tuna i preradi, za domaću potrošnju bilo je dostupno 25.341 u 2018. i 21.492 tona u 2019. godini.

Gospodarski ribolov na slatkim vodama ne može se uspoređivati s morskim. Njegov doprinos iznosi 48,9 u 2018. te 46,6 tona u 2019. godini. Iz marikulture dobiveno je 16.730, odnosno 17.342 tone. Slatkovodna akvakultura dala je 2.898, odnosno 3.100 tona.

Ulov sportskih ribolovaca na moru procijenjen je na oko dvije tisuće tona godišnje, a rekreacijskih upola manje. Sportski ribolovci na slatkim vodama ulove oko 500 tona. U malom obalnom ribolovu u 2018. ulovljeno je 38, a godinu kasnije 153 tone. Ti su podaci uglavnom točni, jer mali ribari moraju mjesečno dostavljati podatke o ulovima.

U konačnom zbroju dobivena je količina od 47.770 tona svježe i rashlađene ribe što je hrvatskim potrošačima ponuđena u 2018. godini. U 2019. takve je ribe bilo nešto manje – 44.500 tona. Značajno mjesto u prehrani imaju prerađena i konzervirana riba, rakovi i mekušci.

Tu ne spadaju samo riblje konzerve i slana riba, kako bi mnogi od nas pomislili. U tu kategoriju svrstava se još smrznuta, sušena, dimljena i riba u salamuri, te rakovi i mekušci smrznuti i pripremljeni.

Ukupno, tih proizvoda bilo je 2018. godine 21.990, a 2019. – 22.890 tona. Brojki je već previše, ali još neke treba objelodaniti da bi se dobila cjelina potrošnje u nas. To je ukupan izvoz i uvoz ribe i ostalih morskih organizama u svim oblicima.

Uvijek ističemo da nam je ribarstvo jedna od rijetkih gospodarskih grana u kojoj imamo pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Pritom je ona izraženija financijski, nego količinski. U 2018. ukupan izvoz bio je 73.926, a 2019. – 76.687 tona. U istim godinama uvezeno je 62.254, odnosno 73.731 tona.

Kada se sve zbroji i oduzme, dolazimo do brojki koje su puno ljepše od onoga čime smo godinama baratali, a bez ikakva valjana argumenta. Svježa, rashlađena i smrznuta riba, fileti, riblje prerađevine i konzerve, pa rakovi, mekušci i glavonošci, sve to čini ukupnu ponudu na domaćem tržištu.

Ona je u 2018. godini bila 77.975, a 2019. – 85.678 tona. Od toga treba odbiti ono što pojedu strani turisti – otprilike 4.500 tona, pa se u konačnici dobije hrvatska potrošnja. Našim ljudima 2018. ponuđeno je 73.733, a godinu kasnije 81,387 tona. Na kraju sve se dijeli s brojem stanovnika.

Time se došlo do uvodno iznesenih podataka – 18,04 kilograma po stanovniku u 2018. i 20,02 u 2019. godini. Solidan prosjek, komentirat će mnogi! Dobro u odnosu na dugogodišnje skromne procjene. Komplicirana matematika, reći će većina čitatelja. Slažem se, uz napomenu da konačno imamo nešto konkretno. Pa čak ako i nije sve precizno!

U sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru dnevni ulov limitiran je na pet kilograma ribe i ostalih morskih organizama, u što se ne uračunavaju trofejni primjerci. Logičnim se postavlja pitanje: kako se izračunalo njihov ukupni godišnji ulov?

Podaci se nigdje ne objedinjuju, a jasno da ti ljudi ne love svaki dan, niti svaki put ulove dopuštenih pet kilograma.

Autori istraživanja koristili su podatke iz Pilot-studije o rekreacijskom i sportskom ribolovu, što ju je provela Uprava ribarstva na uzorku od 600 ispitanika. Pa se njihov prosječni ulov po danu množio s brojem prodanih dozvola, godišnjih, polugodišnjih, dnevnih i višednevnih.

Došlo se do podataka da je srednja količina ulova za godišnje i polugodišnje dozvole 65,8 kilograma s prosjekom od 62,4 ribolovna dana. Za dnevne dozvole prosjek je 1,1 kilogram. U 2018. godini prodano je 43.118 za sportski i 47.540 za rekreacijski ribolov.

Godišnjih i polugodišnjih dozvola prodano je 30.847.

Turistička potrošnja još je zagonetniji pojam. U nas se godinama govori da su Talijani najveći potrošači ribe, što nikad nije egzaktno potvrđeno. Možda su nekad bili… Našu zemlju pohode turisti sa svih strana svijeta, s najrazličitijim prehrambenim navikama. I sad, izračunaj koliko ribe oni konzumiraju?

Izračun je baziran na pretpostavkama da turisti konzumiraj iste namirnice i količine kao kod kuće. Za potrošnju u raznim zemljama korišteni su podaci iz statističke baze FAO-a, a domaća statistika dala je brojke o turistima i njihovim noćenjima.

Takvim računanjem došlo se do brojke od 51,348 grama dnevno 'po glavi turista'. U konačnici, oni su ukupno pojeli oko 4.250 tona, čak i nešto više u rekordnoj 2019. godini.

Zanimljivo je istaknuti da je 2018. godine vodeću poziciju u EU-u preuzela Malta s potrošnjom od 89,95 kilograma po glavi stanovnika. Prije toga godinama je vodeći europski potrošač bio Portugal. Izračuni Europskog opservatorija Hrvatsku svrstavaju na 16. mjesto. Na začelju je Češka s 5,60 kilograma. Ona je zadnje mjesto preuzela od Mađarske, donosi Novi list.