'Voljeti svoju domovinu znači moći razabrati tko joj koristi a tko joj radi štetu. U tom kontekstu izabrati koga ćeš podržati, Plenkovića ili Milanovića, vrlo je jednostavno. Nije teško razaznati tko od njih dvojice zastupa nacionalne interese a tko ih izvrgava ruglu', poručuje Alen Gojak, predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a Dr. Franjo Tuđman.
Kaže da ga za pomalo iznenađuje istup Anite Jakovčev, ratne novinarke koja na jučerašnjoj tribini 'Hrvatska te zove' u čast 4. brigade.-
'Podcjenjivački govori o Andreju Plenkoviću koji gradi Hrvatsku braneći vrijednosti na kojima je nastala a ne spominje Zorana Milanovića, vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske koji za vojsku i branitelje nije učinio ništa. Pritom se služi jeftinim Milanovićevim floskulama, valjda u nedostatku vlastitog novinarskog izričaja i argumenata. No, nijedna rasprava o tome što koristi a što šteti Hrvatskoj, što pridonosi statusu hrvatskih branitelja, što je usmjereno na jačanje snage i sigurnosti hrvatske države a što je usmjereno na njezino slabljenje nije problem. Problem su anemični pojedinci iz redova Hrvatske demokratske zajednice koji se boje istupiti i spomenuti da problem branitelja i oružanih snaga nije Andrej Plenković nego Zoran Milanović', ističe Gojak.
Smatra kako se to moglo učiniti kada je na tribini spomenuto zajedništvo hrvatskog naroda u RH i BiH i ukazati na pogubnost Milanovićeve politike u rješavanju pitanja njihove konstitutivnosti, ali nije.
'Zaboravilo se da je kao predsjednik socijaldemokratske partije i hrvatski premijer stajao uz bok onima koji su pisali i nametali zakone BiH ukidajući im konstitutivna prava. Zaboravilo se da je hrvatske branitelje, pripadnike HVO-a i njihove obitelji, nakon svega što ste napravili za Hrvatsku, poput Mesića i ostalih veleizdajnika izručio velikobošnjačkom hegemonizmu poručujući kako su Hrvati u BiH 'problem Sarajeva'! Mogle su se spomenuti Milanovićeve prijetnje koje je izravno, putem medija, uputio pripadnicima oružanih snaga (srpanj 2023.) najavljujući teror čak i nad najviše rangiranim časnicima, kada ih je u svojoj dramatičnoj 'poslanici' spominjao u kontekstu 'državnog udara'. Moglo se podsjetiti na devastiranje obavještajno-sigurnosnih službi u vrijeme njegova premijerskog mandata i pokušaje njihova eutanaziranja za vrijeme predsjedničkog (odbijanje potvrde njihovih čelnih ljudi).
Moglo se podsjetiti na batinanje hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata na Markovu trgu. Njegovo stalno sukobljavanje s ministrom obrane i 'izuzimanje' i protivljenje kada su u pitanju odluke o modernizaciji oružanih snaga. Moglo se spomenuti da već godinama djeluje kao istureno političko krilo Putinovih plaćeničkih skupina. Mogla se spomenuti važnost poštivanja ključnih datuma koji su važni za hrvatsku slobodu, poput Dana državnosti kojeg Milanović uporno odbija čestitati hrvatskim građanima, ali nije. Moglo se istaknuti da je u modernoj hrvatskoj državi ključno poštivanje ustavnih i zakonskih okvira koje Milanović uporno ruši, ali nije.
'Moglo se nešto reći o važnosti međunarodne pozicije Hrvatske, koju Milanović stalno dovodi u pitanje. Ili o kukavičluku kada uporno zaziva da Hrvatska bude 'pod stolom' kada se raspravlja o ozbiljnim pitanjima. Ili o njegovoj podršci onima koji Hrvatskom hodaju s transparentima na kojima stoji 'Pobacit ćemo i crkvu i državu, i narod i obitelj'. Moglo se puno toga, ali nije, jer je politički angažman zamijenila osobna benevolentnost', nabrojio je Gojak.
