Gradski vijećnik Centra Mario Lolić oglasio se nakon događaja na Poljudu, osudivši zazivanje Hitlera i Auschwitza te poručivši kako takvi povici nemaju opravdanja i ne predstavljaju vrijednosti Hajduka i Splita. U svojoj objavi istaknuo je antifašističku baštinu kluba, ali i upozorio na baklje i topovske udare koji su utakmicu doveli na rub prekida. Evo što je napisao:
'Večeras, ka čovik koji je život ostavija na Poljudu i ka gradski vijećnik, u sebi nosin i sriću i tugu, i ponos i odgovornost. Jer zazivanje Hitlera i Auschwitza na ulicama našeg grada nije ni dišpet, ni hrabrost, ni Hajduk. To je sramota koja nema opravdanja.
Hajduk je u najtežim vrimenima svoje povijesti izabra antifašizam. Ostavljena nam je baština koja nije samo povijest, nego i obveza. Obveza da znamo ko smo i čemu pripadamo.
Split je grad slobode, ponosa i dišpeta. Grad koji nikad nije triba gazit slabijega da bi pokaza koliko je jak. Jer pravi hajdučki dišpet nije mrzit slabijega, nego prkosno stat isprid moćnijega. Nije ponižavat drugoga, nego sačuvat svoje dostojanstvo. To je DNK Hajduka. To je Split kakav volin i za kakav se ka čovik i gradski vijećnik želim borit.
Neću dopustit da nekoliko mračnih povika postanu slika moga grada i moga kluba. Ne zato šta zatvaran oči pred istinom, nego baš zato šta Hajduk i Split volin previše da bi prista na šutnju.
Plesali smo i na rubu provalije, na korak do prekida utakmice zbog baklji i topovskih udara. To mi je neshvatljivo. Već smo u europskim utakmicama znali pokazat suzdržanost jer znamo da UEFA za takve stvari nema tolerancije. Znamo koliko smo čekali ovakve večeri i koliko je malo potrebno da ugrozimo sve ono čemu težimo. Zašto onda sami sebi otežavamo put baš kad nam se otvaraju vrata Europe?
Ljubav prema Hajduku ne znači opravdavat baš sve. Ljubav znači čuvat klub, njegovo ime, njegovu povijest i njegovu budućnost. Znači imat snage reć istinu i onda kad ona nije ugodna.
Jer najveća pobjeda neće bit samo ona na semaforu. Najveća pobjeda bit će kad budemo dovoljno veliki da obranimo ono najbolje u sebi, kad budemo znali sačuvat i dostojanstvo i klub i priliku koju smo toliko dugo čekali.
Hajduk je bija i mora ostat na pravoj strani povijesti. Mi koji ga volimo imamo dužnost čuvat tu istinu, i na tribini i izvan nje.
Treneru Garciji, igračima Hajduka, i svima u klubu hvala za ovaj osjećaj sriće i ponosa. Hajduk živi vječno!', napisao je Lolić.
