Alice iz Dolce & Gabbana butika
Raditi s luksuznim modnim brendovima je san, barem moj, a ona me uvjerila da je tanka granica između snova i stvarnosti
Kad sam se prošle godine selila u Švedsku, planirala sam tamo ostati minimalno dvije godine, koliko traje studij. Bila sam sasvim spremna totalno se prepustiti skandinavskom načinu života, nisam ni sanjala da ću nakon nepunih osam mjeseci od cijele one parade oko seljenja i useljavanja, ponovno pakirati kofere u neku skroz novu avanturu. München je, kažu mi cure s faksa, predivan!
Otkad sam stigla imam osjećaj da me Švedska prati, kiša pada već tri tjedna. Kad to spojiš s dolaskom u grad u kojem ne znaš nikog, baš nikog, čak ni nekog kog si sreo samo jednom i slučajno je iz Münchena... Je l' mi baš to trebalo?
Naravno da je, zabranjeno je pitati se to pitanje. Sve ti je trebalo jer inače ne bi imala pojma, ni o sebi ni o svijetu oko sebe - lekcija od doma. München je zapravo super, preko tjedna radim, a vikendom obilazim sva mjesta na kojima se poslužuje hrana (preporuke u idućoj kolumni) i umjetnost (avanture prošlog vikenda pročitajte na blogu). Radim, kao 'intern' u start-up tvrtki koja je izbacila modnu aplikaciju za iPhone, trenutno sam u marketinškom i modnom sektoru i većinu dana gledam (i biram, virtualno) mali milijun modnih marki i odjevnih komada o kojima i inače sanjam. Ljudi se uglavnom pitaju čemu mi to u životu služi, ali 'svaka budala ima svoje veselje', a još kad to okreneš u posao...!
Kad smo već kod snova, dogodilo mi se nešto sasvim neočekivano. Prvi tjedan sam se, naravno, morala tagirati u Münchenu, a u komentaru me Alice s kojom sam bila na programu za osobnog buyera i stilista u Milanu još 2012. pozvala na večeru. Prva osoba koju znam, yes! Ona je voditelj Dolce & Gabbana butika u centru Münchena (wow!) i čitavu večer sam pozorno slušala i pamtila svaki detalj njenih priča o mjesecima provedenim radeći u Versace i Vuitton buticima u Italiji. Raditi s luksuznim modnim brendovima je san, barem moj, a ona me uvjerila da je tanka granica između snova i stvarnosti. Neprocjenjivo je kad sretneš nekog tko te u jednoj večeri u talijanskom restoranu uspije motivirati i dati ti savjete zlata vrijedne, shvaćajući da je ona jednom bila ja - studentica koja je došla u potpuno nepoznato s ciljem da izbriše tu tanku granicu. Vraćala sam se doma puna dojmova i izgleda da me samo malo trebalo gurnuti u taj moj svijet još uvijek snova.
Tu sam noć bila u butiku i otvarala novu kolekciju koja je taman sišla s modne piste, sve te detalje, uzorke i materijale, krojeve. Dolazili su mi klijenti, popričali smo o tome kakav im je bio prošli tjedan i što se sve izdogađalo otkad su zadnji put bili kod mene, za koju se prigodu danas oblačimo ili kome treba odabrati poklon za rođendan. Taman sam uzimala s police zlatnu metalnu clutch torbicu s crvenim cvjetovima i pomponima iz zadnje kolekcije Dolce & Gabbane kad ono... Budilica!
Neka totalno drugačija motivacija me prati od tog dana, baš kao da sam dobila 'boost' injekciju ne za koračanje naprijed, nego za trčanje! Trčanje prema idealnom radnom mjestu, za početak karijere. Naučila sam, isto od doma, da moraš krenuti od nule, pa eto mene, ne daleko od toga. Skroz od nule jer ne samo da naučiš cijeniti sve proizvedeno iz toga nego naučiš i sve o tome što radiš, onda si u kompletu!