ANEGDOTE S PUTOVANJA Kad tuširanje pođe po zlu u SAD-u, ugriz pod vodom na Kubi i planinarenje u Vijetnamu

Svatko tko često putuje doživio je kojekakva iskustva - zanimljiva, ugodna, korisna, opasna, ali i smiješna.

Reverie Chaser prikupio je upravo smiješne priče i objavio neke od njih. Prenosimo tri urnebesne.

Kad tuširanje pođe po zlu u SAD-u

Jedna je osoba ispričala kako je boravila u prekrasnom hotelu u SAD-u, gdje je posljednjeg jutra doživjela vrlo smiješno i pomalo neugodno iskustvo. Naime, odlučila se nabrzinu otuširati prije odlaska na aerodrom. Pokušavala je pustiti vodu, ali joj isprva nije uspijevalo - čini se da je nešto krivo radila jer joj je u jednom trenutku dio slavine ostao u rukama i mlaz je vode samo krenuo. 

Kako ga nije mogla zaustaviti, a vode je bilo posvuda, omotala se u ručnik i otrčala po pomoć. Naišla je na sobaricu s kojom se nije uspjela sporazumjeti pa ju je dovela do kupaonice i pokazala joj što se dogodilo. Sobarica je potom pozvala pomoć.

Dok su razni menadžeri trčali uokolo i pokušavali pronaći nekoga tko zna kako isključiti vodu, ona je i dalje stajala u ručniku.

Ugriz pod vodom na Kubi

Jedna je osoba ispričala kako je bila na Kubi, gdje su imali priliku okupati se pored lokalnog vodopada. Bio je vruć dan i mislila da je plivanje super ideja. 

Ulazak je, navela je, bio jednostavan - bilo je potrebno samo skočiti. Međutim, izići iz vode nije bilo tako jednostavno - trebala je uhvatiti se za kamen. Kada je ova osoba pokušala staviti noge na kamen, nešto ju je ugrizlo. Glasno je vikala, a pored nje je bio Kubanac s, kako je rekla, dlakavim prsima. Iako ni za što nije bio kriv, svi su mislili da joj je nešto on učinio. 

Kad je napokon izišla, bilo je jasno da ima tragove ugriza na gležnju - krvarila je. Vjerojatno ju je ugrizla riba koja je štitila svoje jato. 

Planinarenje s prijateljem u Vijetnamu

Budući da mu je prijatelj živio u Vijetnamu, Edvard ga je odlučio posjetiti na nekoliko dana. Ispričao je kako je mislio da će odsjesti u njegovoj kući i da neće napuštati grad, ali su ipak odlučili planinariti. Nije imao prikladnu odjeću za to - ponio je samo kratke hlače i običnu obuću, a ni prijatelj se nije pripremio. 

Prošli su kroz poprilično gustu džunglu uz par ogrebotina i sretni što tu ne žive gmazovi. Kad su stigli na vrh i upoznali lokalnog tipa, otkrio im je da su zapravo stigli na 'Zmijsku planinu'. 

Na istom su putovanju, prisjetio se, odlučili posjetiti još jedan grad u pratnji vodiča. Pitao ga je treba li se brinuti zbog malarije jer su u drugoj regiji. Vodič mu se nasmijao jer je prva zgrada koju su potom vidjeli imala ogroman natpis 'bolnica za liječenje malarije'.