Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
DNEVNIK NESTAŠNE GOSPOĐE: Srića da Šnicelu nisan opalila plesku kada bi svaka poštena žena to učinila
Dnevnik nestašne gospođe Piše: Lucija Mandić

DNEVNIK NESTAŠNE GOSPOĐE: Srića da Šnicelu nisan opalila plesku kada bi svaka poštena žena to učinila

Lucija Mandić je izbezumila oženjene i rastavljene muškarce prilikom noćnog izlaska

Zadnja subota u četvrtom misecu, ugodna večer, a ja spremna za veseli provod i upoznavanje novih ljudi. Volin sama prođirat jer tako iman priliku za upoznavanje novih ljudi koji su mi u ovom trenutku potrebni, a i uvik mi se najzanimljivije stvari dogode kada se prepustin i dan životu šansu. Večerašnja odluka pala je na - Bačvice. Čim sam ušla u restoran čujen svoje ime, bacin pogled u smjeru glasa i ugledam Vjeku koji se diga na noge i počeja mahati tako da nisam mogla ne uočit ga. Brzin pogledon san prošla prostorijon i zaključila da nema nitko zanimljiv, ali i pored Vjeke san ugledala i Šnicela, tako zoven jednog veoma šarmantnog mog kupca, koji se pojavon i pričon odvajao od drugih, ostavljao je dojam sretno oženjenog muškarca i svaki tjedan je kupovao pileće šnicele. Kako ja zanimljivin muškarcima dan nadimak, tako je i on dobija - Šnicel. Onaj koji nema nadimak nije mi ni bitan. 

Kada san im prilazila vidno su se razveselili i oslobađali misto pored sebe. Odmah mi je srce zaigralo. Uuuuuu bit će vesela noć, svi su me u jednom glasu pozivali blizu, a moj se pogled susreo s pogledon dobro znanog konobara i njegovin prešutnin ričima: 'Lipo, našla ti i večeras sebi zabavu'.

Ja san mu, naravno, pogledon odgovorila: 'Aj, ne zezaj, i ti ćeš se nasmijati uz dobru manču'.

Sidnen i show može početi! Naravno, svi su bili usmjereni prema meni i njihovi osmijesi pokazivali su da uživaju u mojoj animaciji. U dijelu jedne priče Vjeko upita moj broj mobitela uz obrazloženje:

- Mogli smo se naći ponovo da ova ugodna večer ima i nastavak.

- Odlično, organiziraj izlazak, ja i tvoja žena se uvik lipo zabavimo.

Naglasin ono 'žena', a dok san diktirala broj uočin da ga Šnicel upisuje i kroz zube priča:

- Nikada se ne zna kada mi mogu zatrebati šniceli pa ću te lipo nazvat.

Ja, ka pravi trgovac, još ponovila broj par puta da ga krivo ne upišu. 

U razgovoru san saznala da Šnicel nije sritno oženjen, već sritno rastavljen, šta mi je dalo posebnu draž večeri. Dobro su se ispraznili stolovi kada smo se i mi ustali i krenili u obližnji klub da pleson potrošimo popijeno i pojedeno.

Dok san plesala odjednom osjetin jak stisak ruke na mojoj stražnjici, instiktivno se okrenen da klepnen kretena, kada u uhu čujen poznati glas. 

- Uh, koja dobra guza, ne radi mi to!

Zastanem i iznenadin se da san spustila ruku i te riči shvatila ka jedan od najlipših komplimenata. Tu rečenicu volin i stavljan na vrh svih koje su mi upućene. Posli dosta plesa i par tura pića, već u jutarnjim satima, zajedno smo svi otišli, a ja i Šnicel više ni riči nismo uputili, ali zato je njegova ruka svako malo bila neprimjetno na mojoj stražnjici i taj meni poseban dodir govorija je tisuću rečenica u sekundi. Ni u zgradu nisam još ušla kada sam dobila poruku s nepoznatoga broja.

- Čekam te u autu, Vjeko.

Uvati me smij iznenađenja, ali brzo odgovorim: 

- Spava mi se.

- Uh, baš šteta, bilo bi te lipo vidit. Tko zna kada ću ponovo imati priliku.

Nisam u ovu uru s njim tila ulazit u raspravu, poslala sam mu samo smajlić uz 'laku noć'. 

Dok sam skidala šminku ponovo zazvoni mobitel, vidim znak 'stigla nova poruka'. 

- Di si? 

Instiktivno odgovorin: 

- Pa rekla san da mi se spava i da iden leć.

- Oooooo, pa ti imaš više poziva u ovu ranu uru. 

Tek onda shvatim da nije Vjeko već Šnicel i ponovo me uvati smij.

-  A tako je to kada sam vesela ženica.

- Ma, ti si ženica s mrak guzon.

- Aj, ne zezaj, javi se kada budeš trebao šnicel.

I ponovo utipkan smajlić uz 'laku noć'.

Obožavam nediljna jutra, moju kavicu, novine, dobru knjigu, svi gosti i konobari znaju da mi se ne smiju obraćati barem do 13 sati. Kada oko 11 sati dobijen poruku.

- Dođi do mene na piće.

Uspila san raspoznati čiji je broj. Da je bija Vjekin, poslala bi mu smajlić, ljubazno zahvalila i to bi bilo to, ali Šnicel je moja simpatija već dugo i još sad kad znan da je slobodan, e to je prilika za dobru zabavu koja je još sinoć počela! 

Odgovorim:

- Bilo bi lipo da me pozoveš u Francuza na kavu.

- Aj, ne zezaj, želin gledat tvoju guzu, a ne ljude na Rivi.

- Ma vidi te! A ja bi baš želila da te bolje upoznan i da se napričamo. 

- Dođi ti do mene, pa ćemo se upoznati i na miru napričati. 

Dva sata posli ove poruke upalila san auto i otišla se napričati s muškarcen koji dvi i po godine nije izaša iz mog života...

Vaša reakcija na temu