Preživjela sam mračno švedsko doba!
Ovih me dana uhvatila nostalgija za Hrvatskom...
Jučer sam pogledala na sat točno u 16:00 i shvatila da je vani još sunce! Već dugo se nisam toliko veselila vremenskim prilikama, moram priznati da je ovo mračno doba u kojem sam živjela posljednjih par mjeseci uzelo svoj danak. Nisam znala kako će utjecati na mene i pokazalo se da su pretpostavke Šveđana potpuno točne - zaista je vrlo lako upasti u nemotivirajuće i pomalo depresivno raspoloženje. Sada nam slijedi period dugih dana, sve do gotovo 22 sata svjetlosti dnevno krajem lipnja. Definitivno zanimljive krajnosti za nekog s Mediterana, challenge accepted and survived!
Ovih me dana, uz konstataciju da sam relativno uspješno (uz malo vitamina) preživjela mračno švedsko doba, uhvatila nostalgija za Hrvatskom. Koliko zbog vremenskih prilika (pokušavam ne gledati vremenske prognoze za Hrvatsku), toliko zbog neke živosti koju sam osjećala u Hrvatskoj. Nedostaje mi odlazak na Dolac nedjeljom ujutro, šetnja po centru Zagreba bez ikakvog cilja jer znaš da ćeš naići makar na izložbu, koncert, sajam ili nešto sasvim deseto što će te zainteresirati i skratiti slobodno vrijeme. Nedostaju mi i ljudi, spontani odlasci u kino ili na kavu. O pekarama i drogerijama neću ni govoriti, pomalo razmišljam o otvaranju vlastitog biznisa ovdje! Nisam imala pojma koliku ulogu ta Dubravica ili DM igraju u mom životu, definitivno ne zanemarivu čim osjećam nedostatke nakon pola godine u Švedskoj. No, sve to proizlazi iz činjenice da živim u malom gradu u kojem se ne događa puno, ljudi dolaze i odlaze, studenti na razmjenama putuju kući prije nego se uspijete zapravo upoznati, a ja ostajem i gradim pomalo svoj život ovdje, znajući da sam iduće godine gotova sa studijem i da je vrijeme za 'ono pravo'.
Ipak, nije sve toliko sivo! Biti na ovoj lokaciji mi je olakotna okolnost i dobar izgovor za putovanja koja obožavam i za koja štedim svaku krunu. Iz Gothenburga ili Kopenhagena se može bilo gdje i to 'on a budget' pa sam odmah početkom godine, nakon Nove godine u Kopenhagenu (bilo je apsolutno fantastično, preporučujem!) otputovala u Dublin koji me totalno osvojio. Ljudi me podsjećaju na naše - ljubazni, susretljivi i pričljivi. Vrijeme je mene i moju Belgijanku Fien poslužilo sasvim dobro pa smo imale priliku uživati u muzejima, obilascima raznih kulturnih građevina i irskom pivu, naravno, u Guinnessovoj tvornici!
Odlično provedena prva tri dana 2016., a niz sam nastavila u Oslu za Valentinovo. Još jedno 'on the bugdet' putovanje s boljom polovicom je bila ideja umjesto valentinovskih poklona i apsolutno smo prihvatili isti koncept za sljedeću godinu. U Oslu smo iz Gothenburga bili za samo 3,5 sata busom i u dva dana smo uspjeli otići na krstarenje po fjordu na otvorenom (odličan izbor tijekom ljeta, zimi je izgled ledenih skulptura garantiran, ali je prekrasno) uz posjet raznim muzejima, odradili smo i pješačku turu uz razgled dvorca i tipičan norveški ručak, a poseban utisak mi je ostavio Nobel Peace muzej kao podsjetnik na ono što je zapravo bitno u životu i čemu trebamo težiti. Nema ničeg boljeg od označivanja još jedne nove države na mojoj karti želja!
Sljedeća stanica je München u kojem me čeka odrada moje prve stručne prakse u modnoj indutriji kojoj se neizmjerno veselim! (Svi zainteresirani za prijave posjetite www.fashionunited.de i www.squaremileofstyle.com za detaljnije savjete). Iako to znači propuštanje švedskog proljeća koje sam toliko čekala, u München me čeka jedno divno tromjesečno novo iskustvo koje je još jedan korak bliže ostvarenju mojih ciljeva i sama pomisao na to me tjera na zaboravljanje svih ovih mjeseci mraka i podsjeća me na to zašto sam napravila ovaj korak u svom životu i spakirala svoje kofere!
Do sljedećeg javljanja, have lovely days!