U Švedskoj se alkohol može kupiti subotom samo do 15 sati, a nedjeljom je sve zatvoreno

Preddiplomski studij sam završila u Zagrebu, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, sanjajući o karijeri u modnoj industriji. Znajući tada da je na sjeveru industrija prilično jaka, prijavila sam se na Swedish School of Textiles, nadajući se da ću upasti u kvotu od 20 studenata za diplomski studij Modnog menadžmenta - i upalilo je!

Nemoguća misija zvana smještaj i famozni švedski osobni broj

Da ne bi slučajno sve išlo po planu, morala sam se uvjeriti koliko je komplicirano biti stranac u novoj zemlji i to odmah na početku. Smještaj sam počela tražiti četiri mjeseca prije selidbe i traženje je potrajalo gotovo dva mjeseca, a ja sam se već 'kuhala' od panike.

Švedska nema klasične studentske domove nego tzv. 'studentske zgrade' u kojima je velik broj garsonijera od 18 do 24 kvadrata - soba uz malu kuhinju i kupaonu. Cijene su zastrašujuće visoke, za ovakav jedan stančić u Hrvatskoj se komotno može iznajmiti stan od 50-ak kvadrata. Stanovi su, kao šlag na tortu, nenamješteni, a ja sam stigla avionom s tri kofera u rukama - sama (dobro, sa svojim Šveđaninom, ali on se ne računa kao originalna hrvatska postava)! Najam prikolica, auta i kasnonoćno sastavljanje ormara je definitivno bilo iskustvo za pamćenje.

Na procedure oko ugovora me nije imao tko upozoriti. Za najam stana potrebno je imati švedski osobni broj, koji je nemoguće dobiti prije nego uđete u zemlju i osobno se prijavite u migracijski ured, što zaista otežava cijeli proces potpisivanja ugovora. Švedski broj sam dobila umjesto za 3 tjedna, za 3 mjeseca - daleko od onog švedskog standarda koji su svi hvalili i njihovih učinkovitih i brzih akcija i reakcija. Ipak, danas uživam u svim njegovim povlasticama, od besplatnih liječničkih pregleda do jednostavne mogućnosti zaposlenja.

Jezične barijere i drugačija atmosfera na fakultetu

O ovoj temi volim pričati, vjerojatno jer je ono što sam doživjela ovdje sasvim drugačije od iskustva koje sam imala. Iako je jezik većini težak, fakultet nudi besplatne kolegije švedskog pa je početi učiti vrlo lako. No ovdje ga, kao student, ne morate nužno savladati. Zašto? Zato što me ovdje i gospođa Šveđanka u 80-ima s kojom sam sjedila nedavno u autobusu pita: 'Are you getting off here or on the next one?' Sve generacije ovdje pričaju engleski i dok ga kao student ne trebate, kao zaposlenik ipak morate znati koliko-toliko razumjeti i pričati.

Mislim da sam najveći šok doživjela prvih dana prilikom upoznavanja i uvoda u predavanja kada su nas profesori izričito tražili da ih zovemo samo imenom, bez ikakvih titula ili prezimena. Još se uvijek osjećam pomalo neodgojeno u tim situacijama, no to je odraz odnosa koji profesori uspostavljaju sa studentima. Svaki profesor će vam ovdje reći da je vaš pad ispita njihov osobni pad jer nisu napravili dobar posao i prenijeli svoje znanje, smatrajući da ste na fakultet došli naučiti i slušati, a ne da ste silom prilike završili ovdje. Zbog toga je studiranje ovdje edukacija u jednoj pozitivnoj i prijateljskoj atmosferi u kojoj svi izlažu svoja mišljenja, kritike, pohvale i u kojoj su svi iskreni s ciljem da se u idućem semestru poboljša što se god može. Za mene je ovo bila prava renesansa!

Priviknula sam se i na grupni rad koji je ovdje toliko forsiran. Ovaj segment mi je definitivno bio dobra škola koja mi je pokazala da do sada nisam imala pojma kako je to raditi na projektima s 5 do 7 ljudi gdje svatko ima svoje mišljenje, a cilj je zajedničko rješenje. Ipak, još uvijek nekako težim samostalnim radovima kojima nas većinom uči naš sustav, smatram da je bitno biti sposoban obaviti samostalno zadatak od početka do kraja dok u grupnom radu to ponekad može biti olakotna okolnost u kojoj se može izbjeći ono u čemu nismo najbolji.

Tulumi na švedski način

Kolumnu ću, kao i svaki radni tjedan, završiti s tulumima koji su mi i dalje enigma! Ne shvaćam Šveđane po ovom pitanju, a svaki bi se student složio sa mnom.

Prva neshvatljiva stavka - alkohol se kupuje u specijaliziranim prodavaonicama radnim danom do 19:00, a subotom do 15:00. Nedjeljom je zatvoreno pa ako ste odlučili imati neku proslavu za vikend, a zaboravili ste se opremiti još u petak, ostaje vam bezalkoholno pivo iz supermarketa (ili ona boca medice koju ste prije par mjeseci donijeli iz Hrvatske, dobro da ste se sjetili!). Spontani izlasci i kućne zabave uz piće ne postoje u mom švedskom rječniku. 

Druga neshvatljiva stavka - uobičajen tijek izlaska izgleda ovako: spremamo se u 17:00, preparty u 19:00, odlazak u klub najkasnije 22:00 i u krevetu smo u 1:00. Objašnjenje je savršeno i smisleno. Klubovi se zatvaraju najkasnije rano kako bi svi bili sposobni ustati ujutro, otići na posao i obaviti sve što se treba obaviti. Idealan koncept za jednu srijedu, ali subotom?! Pa nedjelja je oduvijek bila za spavanje i 'hangover', ćevape, Coca-colu i gledanje filmova u krevetu!

Mislim da slobodno mogu zaključiti ovo javljanje činjenicom da je švedska edukacija vrijedna isprobavanja, ali Hrvati ipak bolje znaju što je fešta do jutra i kako odraditi 'hangover'! 

Do idućeg javljanja, have a lovely day!