Hrvatska obrtnička komora uputila je Ministarstvu gospodarstva prijedloge vezane uz donošenje pravilnika kojima će se urediti isticanje bazne cijene te objava važećih cjenika na mrežnim stranicama.
'Odgoda treba donijeti jednostavnija i provediva pravila. Naš zahtjev ostaje izuzeće obrtnika i mikro poduzetnika od dodatnih obveza isticanja bazne cijene i objave cjenika. Veliki trgovački sustavi raspolažu informatičkim sustavima, administrativnim službama i zaposlenicima zaduženima za upravljanje podacima, dok kod mikro obrta te poslove često obavlja sam vlasnik uz svoju osnovnu djelatnost. Zato HOK traži da se prije propisivanja dodatnih tehničkih i administrativnih zahtjeva utvrde stvarni troškovi njihove provedbe za mikro i male gospodarske subjekte te ispita može li se isti cilj zaštite potrošača postići jednostavnijim rješenjem. Djelokrug Ministarstva gospodarstva ne obuhvaća samo područje zaštite potrošača i cijena već i razvoj i unapređenje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva te mjerenje i ciljano smanjenje administrativnog opterećenja gospodarstva. Ako se žele prikupljati dodatni podaci, to niti je zakonom propisano niti treba biti na leđima obrtnika', izjavio je predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dalibor Kratohvil.
HOK ponavlja svoj ranije upućeni zahtjev da se obrtnici i mikro poduzetnici, u okviru prostora koji je Zakon ostavio za uređenje provedbe, izuzmu od dodatnih obveza isticanja bazne cijene i objave cjenika. Uz izuzeće obrtnika i mikro poduzetnika, HOK traži da se za ostale gospodarske subjekte obveze urede jasno i jednostavno, bez nepotrebnih tehničkih zahtjeva i dodatnih troškova. HOK posebno upozorava na sadržaj samog Zakona o zaštiti potrošača. Kod bazne cijene Zakon ovlašćuje ministra da pravilnikom propiše za koji će se dan u prethodnom razdoblju, za koje proizvode i na koji način isticati bazna cijena.
Upravo zato HOK smatra da nema potrebe pravilnikom automatski obuhvatiti svu preostalu robu i sve usluge po načelu „svi osim izuzetih“. Zakonska ovlast omogućuje ciljano određivanje kategorija za koje povijesna bazna cijena potrošaču daje stvarno korisnu i usporedivu informaciju.
To je posebno važno kod obrtničkih usluga kod kojih konačna cijena nije unaprijed određena. Cijena građevinskog ili instalaterskog zahvata, popravka automobila, servisne usluge ili drugog individualiziranog posla ovisi o konkretnom zahtjevu, opsegu i složenosti rada, potrebnom materijalu i stanju predmeta na kojem se radi. U takvim slučajevima jedna povijesna cijena ne mora biti stvarno usporediva s današnjom cijenom usluge.
HOK zato traži da se individualizirane obrtničke usluge kod kojih konačna cijena nije unaprijed određena izuzmu iz obveze isticanja bazne cijene, kao i ugostiteljske usluge. Za individualizirane obrtničke usluge HOK traži i izuzeće od obveze objave cjenika, odnosno da se jasno propiše kako obrtnici nisu dužni stvarati cjenike ili objavljivati interne kalkulacije koje ne predstavljaju konačnu cijenu konkretnog posla.
Kod ugostiteljskih usluga aktualni cjenik odnosno jelovnik potrošaču već daje neposrednu informaciju o cijeni koju će platiti. Usporedba te cijene s fiksnom cijenom iz prošlosti s vremenom može imati sve manju informacijsku vrijednost jer se između dvaju razdoblja mijenjaju nabavne cijene hrane i pića, energenata, rada, dobavljači, struktura ponude i drugi troškovi poslovanja. HOK je stoga upozorio da se prije uključivanja pojedinog sektora mora utvrditi kakvu dodatnu korist bazna cijena stvarno daje potrošaču, umjesto da se jedinstveno pravilo automatski primijeni na bitno različite djelatnosti.
HOK u dopisu upozorava i na europski regulatorni okvir. Pravilo o prethodnoj cijeni kod sniženja iz europskog zakonodavstva odnosi se na robu, dok se ne primjenjuje na usluge. Bazna cijena vezana uz jedan fiksni povijesni datum predstavlja dodatni nacionalni mehanizam.
Zato HOK smatra da njegovo širenje na usluge mora imati jasno obrazloženu svrhu, dokazivu korist za potrošača i biti razmjerno trošku koji stvara gospodarstvu. Zaštita potrošača ne mjeri se brojem cijena koje će se istaknuti, nego time dobiva li potrošač jasnu, razumljivu i stvarno korisnu informaciju.
Jednako važnu primjedbu HOK iznosi u odnosu na novi pravilnik o objavi cjenika. Zakon propisuje obvezu objave važećih cjenika proizvoda na mrežnim stranicama trgovca, dok ministru daje ovlast pravilnikom propisati način objave važećih cjenika. HOK zato traži da se jasno utvrdi pravna osnova i opravdanost svakog dodatnog tehničkog ili podatkovnog zahtjeva koji bi se pravilnikom nametnuo gospodarstvu.
Za gospodarske subjekte obuhvaćene obvezom HOK traži jednostavne načine objave koji potrošaču omogućuju lako pronalaženje i čitanje aktualnog cjenika na postojećoj mrežnoj stranici.
HOK traži i da se jasno propiše kako obrtnici i drugi gospodarski subjekti koji nemaju vlastitu mrežnu stranicu nisu dužni uspostaviti je radi objave cjenika te da se profili na društvenim mrežama i platformama trećih osoba ne smatraju vlastitom mrežnom stranicom.
HOK se protivi tome da se ta obveza za najmanje gospodarske subjekte pretvori u obvezu uspostavljanja strojno čitljivih XML ili CSV datoteka, omogućavanja automatiziranog prikupljanja podataka te objavljivanja internih šifri, barkodova, podataka o raspoloživosti proizvoda i drugih podataka koji nisu nužni da bi potrošač saznao aktualnu cijenu. Tako široka dostupnost poslovnih podataka može utjecati i na tržišni položaj gospodarskih subjekata. Zato HOK traži da se procijene posljedice takvih zahtjeva za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, osobito obrtnika i mikro poduzetnika.
Jednako tako, HOK smatra da pravilnikom ne treba uvoditi obvezu čuvanja ili arhiviranja prethodnih cjenika ako Zakon propisuje objavu važećeg cjenika. Cjenik treba ažurirati kada se promijeni, bez ponovnog generiranja i objavljivanja istih podataka ako promjene nema.
HOK je zatražio i uvid u procjene učinka budućih pravilnika na malo gospodarstvo, uključujući procjenu administrativnih troškova i troškova prilagodbe. Pravo potrošača na jasnu informaciju o cijeni ne dovodi se u pitanje. Cilj je da ta informacija stvarno omogućuje razumijevanje i usporedbu cijena. Međutim, više podataka, više tehničkih zahtjeva i više administracije sami po sebi ne znače i veću zaštitu potrošača.
Zato HOK traži da konačni pravilnici ne budu preslikavanje privremenih mjera u novi pravni oblik, nego da se zakonske obveze provedu ciljano, razmjerno i uz najmanje potrebno administrativno, tehničko i financijsko opterećenje gospodarstva.
S ciljem razmatranja dostavljenih prijedloga i problema iz prakse očekuje se sastanak s Ministarstvom gospodarstva. Vrijeme do 17. studenoga treba iskoristiti za utvrđivanje koje su obveze doista potrebne za zaštitu potrošača, a koje bi predstavljale nerazmjerno opterećenje obrtnika i poduzetnika, te za jasno uređenje izuzeća i jednostavnih načina provedbe.
