AKADEMSKI SINDIKAT: Ministarstvo ne vodi politiku visokog obrazovanja

Akademski sindikat tvrdi kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nije dovoljno kompetentno da dobro provodi razvoje obrazovnih sustava, a posebice se to odnosi na sustav visokog obrazovanja. Dokaz tome je, tvrde, Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je donesen prije više od dvije godine, a još uvijek ne funkcionira u potpunosti - a ono što funkcionira, smatraju, nanosi štetu sustavu.

'Dokaz tome je da čelnici Uprave Ministarstva čak ni ne poznaju Zakon, jer nakon više od dvije godine od kada je Zakon donesen i dalje na web-stranici Ministarstva u Istaknutim temama za Odgoj i obrazovanje navode: Kvalitetno visoko obrazovanje preduvjet je uspješnog društva. Stoga je jedan od glavnih zadataka Ministarstva znanosti i obrazovanja briga o stvaranju intelektualne jezgre koja provodi tu važnu zadaću uz pomoć sveučilišta, veleučilišta i visokih škola', navode iz Akademskog sindikata te dodaju kako sukladno čl. 6. visokih škola više nema.

'Članak 6. kaže: (1) Visoko učilište osniva se s ciljem obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja te znanstvene, umjetničke i stručne djelatnosti. (2) Visoko učilište je sveučilište, fakultet, umjetnička akademija i veleučilište. Dakle, Zakon koje je predložilo Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih, regulira da visokih škola u Hrvatskoj više nema - osim u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i mladih!? Zato podsjećamo da smo upozorili sve u Republici Hrvatskoj da Zakon i osobe koje su ga izradile i podržale njegovo donošenje štete sustavu visokog obrazovanja i znanosti i da Vlada mora preuzeti odgovornost i izmijeniti čelnike državnih uprava koji nanose štete sustavu', poručuju iz Akademskog sindikata.

Napominju kako je sustav visokog obrazovanja, znanosti i inovacije, koje su treća misija sveučilišta i instituta, ključan čimbenik razvoja svakog društva pa tako i Hrvatske. Pružanje kvalitetnog visokog obrazovanja, znanosti i inovacija, smatraju, važno je za osiguranje konkurentnosti u današnjem globalnom društvu. Zato cilj sustava, tvrde, mora biti pružanje znanja, vještina i sposobnosti studentima i istraživačima koje će im omogućiti sudjelovanje u razviju društva u cjelini. 

'Karakteristike takvog sustava su: 1) visoki standardi kojima se osigurava kvaliteta sustava, a kojeg regulira i financira ponajviše država; 2) projektni rad na svim razinama visokog obrazovanja, znanosti i inovacija, i 3) cjeloživotno učenje kao temeljni princip obrazovnog sustava kojim se u demokratskom društvu osigurava cjeloživotno obrazovanje svih građana.

Svi istraživači u sustavu visokog obrazovanja, znanosti i inovacija trebaju biti prepoznati kao stručnjaci i s tim u skladu treba se odnositi prema njima. Takav odnos treba započeti na samom početku njihove profesionalne karijere i treba uključivati sve stupnjeve profesionalnog razvoja. U tom smislu Vlada Republike Hrvatske mora osigurati: 1) stvaranje poticajne sredine za istraživanje koja nudi odgovarajuću opremu, prostor i mogućnosti, što uključuje i međunarodnu suradnju; 2) stabilnost i stalnost zaposlenja uz osigurane pravedne i povoljne plaće s odgovarajućim i pravednim uredbama o socijalnim pravima što je ključan čimbenik u privlačenju i ostanku zaposlenika u sustavu', predlažu.

Držeći se istih načela, napominju, Europska komisija redovito ocjenjuje pripravljenost svake članice da svojim politikama ostvaruje nacionalne ciljeve i doprinese rastu kvalitete i konkurentnosti visokog obrazovanja, znanosti, inovacija, novih tehnologija i konkurentnosti članica Europske unije (EU). 

'Rezultat toga u Hrvatskoj je zaostajanje sustava visokog obrazovanja, znanosti i inovacija za ostalim članicama EU kao posljedica nedovoljnih javnih ulaganja, nedostatka poticaja za karijere istraživača, zanemarivanja relevantnosti internacionalizacije hrvatske visokoobrazovne, znanstvene i inovacijske arene', zaključuju.