CJEPANICOM U GLAVU Katarina je godinama tragala za nestalim posinkom Marijanom, sad ju je brutalno ubio partner

Da pronađem Marijana, to bi mi značilo puno. Možda sve. Jer ja više nemam nikog svog. A možda ga je Bog podario za mene i dala bih mu se u ruke, otirući suzu govorila je Katarina Špoljar Furač za 24 sata u ljeto 2018. godine. Za serijal Nestali govorila je u svojoj rodnoj kući u Gornjoj Plemenšćini, gdje je u noći na petak brutalno ubijena.

Tada je ispričala da je njezin posinak Marijan Furač bio hrabar pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi i nestao u rujnu 1995. na Uni. Njezinog  supruga Ivu nestanak sina potpuno je emotivno slomio. Propio se, liječio u bolnicama Vrapče i Sestre milosrdnice i od posljedica emotivnog stresa preminuo 2003. godine. U tu kuću u Gornjoj Plemenšćini Katarina se sa suprugom iz Zagreba preselila 1999. godine. 

- S Marijanovim ocem nevjenčano sam živjela od 1991. do 1994. godine. Tada smo se vjenčali. Imali smo dobar brak., bili smo usklađeni, prihvatila sam njegovu djecu, a s Marijanom sam ostvarila poseban odnos. Od prvog trenutka naš je odnos bio izgrađen. Povjeravao mi se, vodili smo političke rasprave. Nakon spoznaje da mu je sin nestao nije prestajao piti. Imao je moždane udare i stalno smo bili po Vrapču i Vinogradskoj. Brinula sam o svemu. ­­­Morala sam biti jaka, nisam smjela plakati, morala sam ga hrabriti i to je užasna muka. Gledate da vam umire, da se predao, a vi mu ne možete pomoći, a morate biti 24 sata s njim. Ja sam oboljela 2000. godine od posljedica tih događaja, imam devet dijagnoza... Imao je moždani udar i morala sam ga učiti čitati. pisati, hodati, govoriti, jesti, on je bio kao dijete - nizala je tada Katarina.

Govorila je kako živi mirnim životom jer joj je, uz sve, podivljao i šećer.

- Spavam do devet, pijem do deset kavu, onda smislim što ću skuhati, ručam, legnem si, radim vrt. Imam gore susjede koji mi pomognu oko drva, donesu što treba iz Pregrade. Desna su mi ruka po pitanju pripomoći. Šećer mi je napao kompletan živčani sustav. Mene jako boli i jako se brzo umaram. Teško je, pomišljam se ponovno odseliti u Zagreb - ispričala je tada Katarina.

Kako se doznaje, doista se vratila u Zagreb, no nakon zagrebačkog potresa u ožujku 2020., iznova se preselila u obiteljsku kuću u Gornjoj Plemenšćini. Gdje je brutalno ubijena.

Partner s kojim je živjela u noći na petak udario ju je cjepanicom po glavi. Kako doznajemo, rekao je da je žena njega prvog ubola, na što je on nju udario cjepanicom te je potom rekao da se ničeg više ne sjeća. Nije poznato koliko ju je puta udario. Njega je policija zadržala kako ne bi pokušao pobjeći.

Istražiteljima je problem bio i utvrđivanje identiteta osumnjičenog koji nije imao ništa od dokumenata, ni osobnu ni domovnicu te je radio na crno kao postolar. Kako bi utvrdili uopće tko je on, ušli su u evidenciju starih osobnih iskaznica i našli da je izdana 16. srpnja 1970. te usporedili otiske prstiju i utvrdili identitet, pišu 24 sata.