DALMACIJA POD TURCIMA: Kuće su se gradile da budu obrambene kule, a pamti se bijeg Osmanlija od Splićanina Tartaglie

Zadvarje: Pamti se bijeg Turaka od Splićanina Augustina Tartaglie

Tvrđava Zadvarje je definitivno oslobođena 1684. godine. Veliki turski napad pretrpjet će ponovo 1685. godine. Višednevna opsada je bila mučna, velika turska vojska je bila utaborena u Radobilji, vjerojatno na potezu Katuni-Šestanovac-Žeževica. Ta bitka je bila toliko važna da je nagnala tadašnjeg splitskog nadbiskupa Cosmija da brodom dođe do Vrulje i tamo sačeka njen ishod pohoda kako bi vijesti što prije javio dalje. U obrani tvrđave se istaknuo njen tadašnji zapovjednik, Splićanin Augustin Tartaglia. On je izveo pravi 'sigetski' proboj iz opkoljene utvrde, potjeravši Turke u panični bijeg. 

Cijeli tekst >>> Zadvarje: Pamti se bijeg Turaka od Splićanina Augustina Tartaglie 

Topana iznad Imotskog: Više od dva stoljeća pod turskom vlašću...

Središnji i najviši dio tvrđave sagrađen je tijekom 13. i 14. stoljeća kada je u vlasti plemićke obitelji Nelipića, a kasnije i Kosača. Od tog vremena do 18. stoljeća doživljava brojne pregradnje. Imotski je već krajem 15. stoljeća došao pod osmansku vlast kada tvrđava postaje sjedište imotskog kadije - suca a dijelom i civilnog upravitelja šireg područja. Nakon gotovo 230 godina turske vlasti, tvrđava 1715. godine dolazi pod mletačku vlast. Nakon višednevnog bombardiranja i zauzimanja naselja pod utvrdom, Turci su se predali i povukli prema Ljubuškom i Mostaru. Kako je grad oslobođen na blagdan Gospe od Anđela (2. kolovoza), taj se dan  danas slavi kao Dan grada Imotskog i jedna od najvećih vjerskih i narodnih svečanosti u Imotskoj krajini. 

Cijeli tekst >>> Topana iznad Imotskog: Više od dva stoljeća pod turskom vlašću... 

Badnjevice: Jedna od najljepših srednjovjekovnih tvrđava čija je gradnja bila pravi pothvat

Tvrđava Badnjevice smještena je na zapadnoj strani istoimenog kanjona između Prološca i Ričica, zapadno od Imotskog. Radi se o srednjovjekovnoj tvrđavi nastaloj tijekom 14. i 15. stoljeća koja je bila u upotrebi vjerojatno do kraja 17. i početka 18. stoljeća kada prestaje osmanska vlast na ovim prostorima.

Prvi spomen Prološca (pri tom se misli na ovu utvrdu kao sjedište šireg područja), zabilježen je 1444. godine u povelji kojom aragonski kralj Alfons V. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači potvrđuje neke već prije stečene posjede. 

Cijeli tekst >>> Badnjevice: Jedna od najljepših srednjovjekovnih tvrđava čija je gradnja bila pravi pothvat 

Nikad mirno: Kuće u Vrgorcu su služile kao mali fortifikacijski objekti

Ispred istočnog bedema nalazi se predtvrđavski prostor branjen niskim zidom iz kojeg se kroz natkriveni prolaz ulazi u dvorište. Tu se nalaze vojnički 'kvartiri', zapovjednikov stan te ostaci crkvice sv. Ante. Na srednjovjekovnu gradnju ukazuje i visoka pravokutna kula na sjevernom bedemu, svojevrsni donžon. Vjerojatno su u njemu kao najsigurnijem mjestu nekada obitavali gospodari Vrgorca. 

Osim srednjovjekovnih utvrđenja na ovom prostoru razvio se tijekom 17. i 18. stoljeća jedan poseban oblik stambeno-fortifikacijske arhitekture. Radi se o kućama-kulama koje susrećemo diljem Imotske i Vrgoračke krajine te na prostoru susjedne Radobilje, Poljica, Makarskog primorja Neretve i Hercegovine. To su samostojeće kule najčešće pravokutnog ili kvadratnog tlocrta (iako ima i okruglih), debelih zidova  i izvorno pokrivene krovom od kamenih ploča, a danas susrećemo i ravni crijep. Kule imaju dva ili tri kata s drvenim međukatnim konstrukcijama dok zadnji kat može završavati i kamenim ili sedrenim svodom. Kako je to bio običaj i kasnije, na zadnjem katu se nalazila i kuhinja. Ulaz u kule se najčešće nalazio na visini prvog kata, a vjerojatno mu se pristupalo pokretnim drvenim stepenicama. Kasnije su ti ulazi spušteni u prizemlje ili su do ulaza preko manje balature vodile kamene stepenice. Prozora u prvoj fazi gradnje kule nije bilo već su to bile uske puškarnice. 

Cijeli tekst >>> Nikad mirno: Kuće u Vrgorcu su služile kao mali fortifikacijski objekti