FRANE BEŠKER 'Novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti je korak naprijed, ali i ispravak velike nepravde'

Hrvatski Sabor je u petak sa 79 glasova za, 31 suzdržanim i 11 protiv nakon skoro 20 godina izglasao novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs je istaknuo da postojeći sustav visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti pati od smanjene produktivnosti, netransparentnosti i neodgovarajućeg modela financiranja te da je potrebno donijeti novi zakonski okvir kojim će se urediti ova pitanja.

Frane Bešker je u razgovoru komentirao promjene koje donosi novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. 

'Osnovni je cilj Zakona je, prema riječima Ministra, osuvremeniti sustav visokog školstva i znanosti, ojačati institucijske kapacitete te ga uskladiti s načelima europskog prostora. Okosnica novog zakona je novi model financiranja preko programskih ugovora i jasnije definiranje državnog nadzora nad zakonitošću rada javnih sveučilišta te namjenskog i odgovornog trošenja javnog novca.

Sveučilišta će moći potpuno neovisno provoditi izbore za rektore, a fakulteti će samostalno odlučivati o izboru dekana i ostalih članova fakultetskih vijeća. Što se tiče studijskih programa i upisnih kvota, nastojati će se poticati upise na fakultetske smjerove u kojima postoji deficit radne snage.

Studenti će i dalje sudjelovati u fakultetskim vijećima i senatima gdje će birati rektore i dekane, a na odluke koje se posebno tiču studenata moći će uložiti suspenzivni veto. Psihološka pomoć i zdravstvena skrb, sukladno propisima u zdravstvu, i dalje će studentima biti osigurana. Novim Zakonom jasnije je propisano i tko su redovni, a tko izvanredni studenti. Redovni studenti će moći biti u radnom odnosu te će moći obavljati samostalnu djelatnost. Pri tome, redovni studenti će i dalje imati pravo na subvencioniranje i školarine, ali neće moći aplicirati za državne stipendije i smještaj u studentskim domovima. Uz navedeno, posebno uspješni studenti će moći paralelno upisati dva redovita studija, a država će subvencionirati školarinu u oba slučaja.

Još jedna važna odredba novog zakona odnosi se na državno financiranje visokoobrazovnih institucija. Od sada će naglasak biti na kvaliteti, relevantnosti, socijalnoj osjetljivosti te međunarodnoj prepoznatljivosti visokoobrazovnih institucija na području RH. Programski ugovor, na temelju kojeg se vrši financiranje, morat će sadržavati jasno postavljene ciljeve i bit će potrebno transparentnije prikazivati troškove.

Od velikog je značaja uvođenje novog zakonskog okvira koji će uzimajući u obzir europsku dimenziju razvoja sustava znanosti i obrazovanja, istovremeno osuvremeniti nacionalni sustav i poticati razvoj društva i inovacija u znanosti. Posebno bih tu istaknuo ispravljanje ogromne nepravde za studente specijalističkih diplomskih stručnih studija koji po novom

Zakonu postaju magistri struke (mag. s naznakom struke), dok će studenti sveučilišnog diplomskog studija postati sveučilišni magistri struke (univ. mag. s naznakom struke). Studenti diplomski stručnih studija moći će upisivati i poslijediplomske (specijalističke i doktorske) studijske programe čime se napokon u Hrvatskoj omogućiti vertikalna prohodnost. Korak dalje bi bilo osiguravanje lakše horizontalne prohodnosti unutar sustava visokog obrazovanja.

Sveučilišno vijeće je novo tijelo preko kojih će država, time i porezni obveznici, imati mogućnost nadzora nad trošenjem javnih sredstava, bez kojih sveučilišta ne bi mogla funkcionirati. Sveučilišno vijeće sastojat će se, ovisno o veličini sveučilišta, od predsjednika i 4, 6 ili 8 članova. Pola članova biraju sveučilišni senatori, polovinu država, a oni zajedno, kroz dva javna poziva imaju priliku izabrati predsjednika. Ako se ne dogovore, na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj predsjednik će tog nadzornog tijela imenovati Vlada. Zadaća je tog tijela, kako je najavljeno još u prvom draftu novog zakona, brinuti o zakonitosti rada sveučilišta, namjenskom trošenju sredstava, financijskom planu i odgovornom raspolaganju kadrovskim resursima. Znanstvena vijeća na institutima provodit će znanstvenu politiku, a Nacionalno vijeće dobiva jaču stratešku ulogu propisivanja etičkih standarda, predlaganja interdisciplinarnih polja i grana te broja matičnih odbora. Kandidate za članove Nacionalnog vijeća utvrđuje Vlada, a imenuje ih Sabor na prijedlog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.

Sindikat znanosti i visokog obrazovanja smatra kako će donošenje novog Zakona riješit niz dosadašnjih problema, dok će navedeni Zakon potencijalno stvoriti neke nove problema. Naime, prema novom Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti zagarantirano je napredovanje zaposlenika svakih 5 godina od najnižeg do najvećeg zvanja, ali prema mišljenju sindikata nije jasno definiran financijski model koji bi pratio napredovanje, niti postoji jamstvo da će postojati sredstva. Pomoćnik glavnog tajnika sindikata Matija Kroflin smatra da je ostalo nejasno tko će plaćati neke troškove: država, ustanova ili studenti čija je školarina značajan izvor financiranja visokog obrazovanja. Ističe da je nejasno je i kako će se raspolagati sa sredstvima od projekata koji se dobivaju na tržištu.

Ono što smatram neprimjernim u Zakonu jest to da će se profesori u naslovnim zvanjima (nisu stalno zaposleni) birati bez javnog natječaja što će dodatno ići prema tome da se suradnici zapošljavaju bez kriterija te iz privatnih mreža i kontakata stalno zaposlenih nastavnika, što je i Agencija za znanost i visoko obrazovanje sama utvrdila na mnogim visokim učilištima prilikom postupka reakreditacije samih visokih učilišta. Ovom odredbom se drastično odmičemo od društva jednakih šansi jer pojedinac koji ne poznaje nastavnika osobno ili mu nije po volji, neće niti u teoretskoj šansi moć i izvoditi nastavu i vježbe na visokim učilištima, koji po novom Zakonu su sveučilišta, fakulteti, umjetničke akademije i veleučilišta, dok se visoke škole ukidaju tj. postaju veleučilišta. Također, rektori i dekani su ograničeni na dva mandata, dok ravnatelji javnog instituta mogu biti neograničeno. Takva odredba nije dobra jer nije usklađena s čelnicima fakulteta, sveučilišta i veleučilišta, ali i budi sumnju na pogodovanje određenim krugovima zaposlenim na javnim institutima s kojima je Ministar, po mojem saznanju, veoma intenzivno razgovarao u procesu donošenja ovog Zakona.

U konačnici, Zakon je svakako korak naprijed za cjelokupan sustav visokog obrazovanja te se ovim Zakonom rješavaju mnoga pitanja i problemi koji su nagomilani od razdoblja zadnjeg donošenja Zakona 2003. godine. Ono što nedostaje Zakonu su elementi izvrsnosti prilikom imenovanja, veća etičnost i nadzor nad plagiranjem, detalji oko programskih ugovora te veća demokratizacija izbora na čelne pozicije unutar visokih učilišta (primjerice biranje na čelne pozicije izborima od strane svih zaposlenih pojedinog visokog učilišta).

Da bi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti polučio konačan efekt, potrebno je uskladiti i unaprijediti druge akte: o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, o radu Agencije za znanost i visoko obrazovanje, o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te o obrazovanju odraslih.'