Hoćemo li preživjeti?
Ako čovjeku otupi i umre savjest - i on sam umire, iako diše, hoda, jede, pije i spava
DOGAĐAJ 1: AUTOBUS ZA STUTTGART
'Tataaa! Tataaa!', poviče djevojčica Petra, očiju punih suza prema svome ocu koji je na osječkom kolodvoru upravo ulazio u autobus za Stuttgart. Htjela ga je još jednom čvrsto zagrliti prije odlaska, ali ju je baka nekako uspjela zadržati da ne uđe u autobus, u kojemu su svi putnici imali kartu - u jednom smjeru. Njezin sin, samohrani otac 7-godišnje djevojčice već se, naime, nalazio u prednjem dijelu autobusa, a iza njega se tiskali drugi putnici kako bi našli svoje sjedeće mjesto. Poželio je mahnuti svojoj kćerki pa je otvorio onaj uski prozor iznad sebe te ispružio ruku u znak pozdrava. Ni majci nije bilo lako.
'Tataaa! Tataaa! Vrati se što prijeee!', gotovo preklinjućim glasom vikala je Petra, ne skidajući ni sekunde pogled sa svog najdražeg tatice.
'Hoću, Petra, draga... Čim budem mogao, doći ću po tebe pa ćemo zajedno ići... Volim te puno, ljubavi!', s prilično teškim glasom i s tužnim izrazom lica odgovori joj otac, baš u trenutku odlaska još jednog punog autobusa iz Hrvatske.
DOGAĐAJ 2: STRMOTA ZA BUDUĆNOST
'...Jer država izumire...', rekao je, među ostalim, Marin Strmota, sad već bivši državni tajnik u Ministarstvu demografije, dajući ostavku pred TV kamerama tijekom press konferencije u utorak, 20. veljače 2018. Time je izrazio svoje osobno nezadovoljstvo dosadašnjim te upravo najavljenim mjerama za podizanje stope nataliteta, smatrajući suodgovornima one koji su, po funkciji, iznad njega.
Čini se da je ovo bio častan potez čovjeka koji više nije mogao sudjelovati u površnom i neozbiljnom pristupu jednoj od najvažnijih tema u zemlji - odumiranju stanovništva. I odlaženju stanovništva.
Unatoč nezavidnoj ekonomskoj situaciji u vlastitoj obitelji, Strmota se odlučio na ovaj nesvakidašnji iskorak i time poslao važne poruke. Ne samo vladajućima, nego i svima u zemlji kojima je stalo...
Jedna od poruka je ta da više vrijedi čast nego fotelja. Također i to da čovjek ne mora biti ničiji poltron ako to ne želi. Ako mu je, kao čovjeku, stalo do istine i do poštenja. Ako nije dopustio da mu savjest umre. Netko je, naime, rekao da ako čovjeku otupi i umre savjest - da i on sam umire, iako diše, hoda, jede, pije i spava.
U javnom se životu, prema tome, traži više Strmota. Traži se više života, kako ne bismo postali, oprostite na izrazu, totalna 'strvina' i sramota.
Marine, Vaš potez nije uzaludan, ma koliko ljudi baš to mislilo. Ovo nije bilo za povijest. Ovo je bilo - za budućnost. Narod, ma koliko bio zamantan, još uvijek zna prepoznati one kojima je stalo i koji nalaze načina izraziti svoju istinsku ljubav prema domovini.
'Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.' (Izreke 14:34)