Hrvatski su ribari lani ulovili 63.796 tona ribe

Hrvatski morski ribari ulovili su prošle, 2019. godine, 63.796 tona ribe i ostalih morskih organizama. Tom rezultatu treba pridodati 17.343 tone iz uzgoja, marikulture, što daje ukupno 81.138 tona, stoji u godišnjem izvješću Državnog zavoda za statistiku, javlja Novi list.

U usporedbi s prošlom godinom brojke su manje za 6,3 posto – ukupan rezultat ulova i marikulture u 2018. godini bio je 86.613 tona. Negativno poslovanje, ako ga tako možemo okarakterizirati, donio je manji ulov, dok je proizvodnja u marikulturi povećana. Proizvodnja u uzgoju 2018. godine bila je 16.781 tonu.

U ulovu je, kao i uvijek, dominirala plava riba, a među njom srdela. Ulov plave ribe iznosio je 57.964, a srdele 45.095 tona. I te su brojke manje od onih iz 2018. kada je ulovljeno 63.808 tona plave ribe, odnosno 46.267 tona srdele. Ukupno smanjenje ulova plave ribe iznosi skoro 10 posto, dok je samo srdele ulovljeno 2,5 posto manje.

Uz srdelu spomenimo i tunu, čiji je ulov iznosio 825 tona. Na prvu djeluje skromno, ali treba znati da je tuna najskuplja među svim ribama koje nastanjuju Jadransko more. Uz to, njen je ulov pod strogom kontrolom međunarodne organizacije ICCAT, koja svakoj članici, za svaku godinu određuje ulovnu kvotu. Da nije tako, ta bi brojka bila neusporedivo veća, jer naše ribolovno more puno je tuna.

Ta riba, najveća među koštunjačama, bez obzira na neveliki ulov, ima veliko značenje u ukupnom poslovanju hrvatskog ribarstva. Ona se lovi, ali najvećim dijelom ne dospijeva na kuvertu ribarskog broda. Rijetko je nalazimo u ponudi ribarnica, slabo je zastupljena u ugostiteljskoj ponudi. Tuna se živa morem transportira na farme, u uzgojne kaveze.

U njima se stanovito vrijeme tovi i potom izvozi na japansko tržište, gdje postiže izuzetno visoku cijenu, a koju u svijetu neće platiti nitko drugi, osim Japanaca.

Sliku ulova povoljnijom čini ulov ostale ribe, koji je veći nego godinu ranije, ali su te brojke značajno manje u odnosu na plavu ribu. Lani je ulovljeno 3.785, a 2018. – 3.671 tona. Najviše »ostale ribe« otpada na koćarsku lovinu, gdje dominiraju oslić, trlja, škamp, kozica i muzgavac… Pojedinačno ulov tih vrsta nije specificiran, navode se samo luben i lovrata, ribe koje koća ne lovi, dvije plemenite vrste koje čine značajnu stavku u marikulturi.

Ulov lubena bio je 12 tona, a lovrate 123 tone. Respektabilne količine tih riba dolaze iz marikulture. Na farmama je lani izlovljeno 6.089 tona lubena i 6.774 tone lovrata. Lubena nešto manje, a lovrate značajno više nego u 2018. godini.

Dobro bi bilo znati koliko je ulovljeno škampa, prvenstveno zbog njegove tržišne vrijednosti. Taj podatak službena statistika ne navodi. Iz razgovora s ribarima moglo bi se zaključiti da se lovi solidno. Državni zavod za statistiku donosi samo ukupan ulov ljuskavaca koji iznosi 1.016 tona i skoro 14 posto manji je nego u 2018. godini. Također, zbirno je objavljen podatak za ostale mekušce i školjkaše – ukupno 2.038 tona, ili 1,8 posto manje nego godinu ranije. Od toga iz uzgoja dolazi 1.008 tona, jasno školjaka, iako to nije precizirano.

Igru brojki možemo nastaviti, ima ih mnogo. Financijski efekti poslovanja su najvažniji, uzalud i veći ulovi ako nema zarade. Ukupna vrijednost morskog ribarstva – ulov i uzgoj – u 2019. godini iznosi 1,217 milijardi kuna. Opet manje nego godinu ranije kada je ostvareno 1,261 milijardi.

Netko će prokomentirati – zanemariva razlika ali, riječ je o desecima milijuna. Dodajmo i to da je lani prodano 78.878 tona ribe i ostalih morskih organizama. Dakle, nije prodan čitav ulov, odnosno proizvodnja marikulture. Od pojedinačnih stavki izdvajamo one što su u porastu – srdela 147,7 i lovrata 294,6 milijuna kuna. Tuna je donijela prihod od 240 milijuna, što je skoro 15 posto manje nego 2018. godine.

Nismo propitivali ribare pojedinačno za prošlogodišnje ulove. Zacijelo su mnogi manje ulovili, nadasve plivaričari. Međutim, kada bi analizirali ulove po danima, odnosno mrakovima, rezultat je drugačiji. Pojedinačni ulovi vjerojatno su bolji. Međutim, kad brod mora ostati na vezu, prosjek pokvari sve dobro. A, kakve nam restrikcije Europa nameće, svaka sljedeća godina mogla bi donositi još manje ulove. Negativan trend u ulovu mogla bi, i morala, nadoknaditi proizvodnja u marikulturi. U njoj je budućnost ribarstva, godinama ponavljaju ribarstveni stručnjaci.

Iz navedenih podataka slijedio bi zaključak da su hrvatski ribari prošle godine slabije poslovali. Brojke su, međutim, ponekad varljive. One se prezentiraju javnosti, a njihova analiza otkriva realnost sadašnjeg trenutka hrvatskog ribarstva, morskog i slatkovodnog, kojim se ovdje ne bavimo. Ulovi su manji, prihodi također, od toga se ne može bježati. Ali, zašto se to dogodilo?

Bilo je lani puno lovostaja i neradnih dana, što administrativnih, što uvjetovanih višom silom – lošim vremenom. U toku godine zakonski propisan lovostaj imaju najvažniji čimbenici u ribarstvu, brodovi plivaričari što love malu plavu ribu, i koćari. Plivaričari su pod posebno strogim režimom diktiranim od strana EU i međunarodne organizacije za ribarstvo Mediterana.

Uz dva lovostaja, zimski i svibanjski, njima je ograničen broj radnih dana u toku mraka i ukupno u godini. Također, ograničen im je i ulov, iako službeno nemaju ulovne kvote.

Nadalje, a to je najvažnije, smanjen je ribolovni napor, u ribolovu je bilo manje sudionika. Manje je ribara, iako brojka nije velika – u gospodarskom ribolovu lani ih je bilo 3.075, a godinu ranije 3.113. Manje je i brodova – 336, a u 2018. bilo ih je 345.

Smanjena je, makar i neznatno, količina svih ribolovnih alata. Povlačnih mreža – koća u povlasticama je bilo upisano 940, nasuprot 955 u 2018. Okružujućih mreža plivarica bilo je 715, dvije više nego prethodne godine, potegača 585 u odnosu na 603, te 5.968 jednostrukih i trostrukih mreža stajačica. Godinu ranije njih je bilo 6.045, piše Novi list.