KOMENTAR PROMETNOG STRUČNJAKA: Dvije nesreće, dvoje poginulih, jedan zaključak

Na sigurnost cestovnog prometa utječu tri bitna utjecajna čimbenika: vozač, vozilo i prometnica. Pogrešna se strategija temelji se na njihovim pogrešno definiranim utjecajima, ravnomjerno, trećinski (po 33,3 posto). Na osnovu toga pogrešno se određuju prioriteti, Točno je da utjecajni čimbenici na sigurnost cestovnog prometa utječu u sljedećem omjeru, što bi trebao biti temelj buduće strategije sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj: vozač 85 posto, prometnica 10 posto i vozilo 5 posto, piše Željko Marušić za Autoportal.

Koliko je to točno pokazuju dvije tragične nesreće koje su se dogodile sinoć:

- oko 23 sata u Sajmišnoj ulici u Čakovcu vozač SUV-a B-segmenta Škoda Kamiq, uvedenog 2019., najvišeg sigurnosnog ranga (Euro NCAP 5 zvjezdica), uslijed nedopuštene brzine (članak 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i neprilagođene brzine na mokrom kolniku (članak 51. stavak 1), izazvao je slijetanje vozila s kolnika i udarac u metalnu zaštitnu ogradu, koja se zabila u automobil i prošla kroz karoseriju, pri čemu je poginuo.

- oko 23.30, na cesti Požega-Mihaljevci, u sudaru vozila Opel Astra B, uvedene 1998., koja po važećim standardima ima nula zvjezdica za sigurnost po standardu Euro NCAP, čiji je 18-godišnji (!) vozač nedopuštenom i neprilagođenom brzinom izgubio upravljačku kontrolu te je vozilo sletjelo na travnatu bankinu i potom se nekontrolirano vratilo na suprotnu prometnu traku i sudarilo s Volkswagen Golfom, poginula je 18-godišnja putnica iz Astre, a tri su osobe ozlijeđene, dvije teško.

Dakle, slična prometna situacija u oba slučaja, vozač teško i bezobzirno krši prometne propise, znajući da je rizik kažnjavanja zanemariv, u prvom automobilom visoke aktivne (da se izbjegne nesreća) i pasivne sigurnosti (da su posljedice čim manje, ako se nesreća desi), i drugom niske aktivne i pasivne sigurnosti, a rezultat isti.

Možemo govoriti i kako je cesta u oba slučaja nedovoljno sigurna, ali odgovoran vozač bi u konkretnim situacijama, striktno poštujući odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama mogao stoput proći tim dionicama bez imalo rizika da će skriviti prometnu nesreću. Usto, usporedivih cesta i prometnih lokacija, s konkretnima ima mnogo u Sloveniji, Austriji, Italiji… zemljama sa znatno boljim pokazateljima prometne sigurnosti.

Dakle, treba konačno shvatiti kako je glavni uzrok prometnih nesreća i razmjerno lošeg stanja prometne sigurnosti mala izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje, pogotovo kad vozači voze u lokalnim sredinama i sredinama koje dobro poznaju. Znaju gdje su postavljene (rijetke) radarske kamere te gdje se i kada (rijetko) mogu očekivati policijske kontrole. Dobro znaju kad mogu nekontrolirano juriti bez imalo straha da bi mogli biti uhvaćeni (snimljeni) u prometnom prekršaju i biti kažnjeni.

Edukacija? Kakva edukacija?! Koga treba dodatno upozoravati i educirati da treba poštivati ograničenje brzine, stati na crveno svjetlo i znak Stop, propustiti pješaka na zebri, ne telefonirati tijekom vožnje?! Pa najveći prekršitelji čim dođu u Sloveniju počinju striktno poštivati prometna pravila. A i stranci kod nas voze manje 'kulturno' nego u domicilnim državama gdje se znatno temeljitije kontrolira poštivanje prometnih pravila.

Benzinske crpke već više od 20 godina posluju po samouslužnom principu i svatko nakon ulijevanja goriva može slobodno otići ne plativši. A ipak to, praktički, više nikome ni ne pada na pamet. Ne treba nikakva edukacija. Svi znaju da bi bili evidentirani, procesuirani, kažnjeni, osramoćeni. Zbog toga svi oni utjecajni, koji zagovaraju dodatna ulaganja u naknadnu edukaciju vozača (nakon položenog vozačkog ispita), usmjeravaju raspoložive resurse prometne sigurnosti s važnoga na daleko manje važno, a to najčešće rade iz osobnih poslovnih i cehovskih interesa.

Zbog toga se, u svrhu povećanja sigurnosti na našim cestama, a to su i poučci dviju sinoćnjih tragičnih nesreća, treba fokusirati na povećanje izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje.

Prvenstveno se to može postići postavljanjem radarskih kamera na sva opasna mjesta, korištenjem i sve opreme i infrastrukture za nadzor i kontrolu prometa u gradovima i na autocestama. Znatno bi se rasteretila prometnu policiju, koja bi se potom bolje mogla usmjeriti na nepokrivene dionice, posebice u noćima vikenda i na cestama kojima naša mladež odlazi i vraća se s provoda.