Nicolierov suborac: 'Pričao nam je da će jednog dana doći živjeti u Vukovar kad ga obnovimo'

Fotogalerija (5)

Sunčan i topao dan jučer je pomazio brojne posjetitelje koji su stigli u Vukovar iz svih krajeva Hrvatske, ali i šire. Teško se riječima može dočarati atmosfera u gradu, ali će vam možda ova priča biti primjer kojim vam možemo približiti kako Vukovar diše ovih dana.

Zaustavili smo se pokraj spomenika Jean-Michelu Nicolieru uz most koji se zove njegovim imenom. Zadržali smo se, još jednom čitali nevjerojatnu priču o mladom Francuzu koji je potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar.

Bio je premlad i neiskusan, ali hrabar ratnik koji je do kraja ostao u Vukovaru. Na Sajmištu je ranjen 9. studenoga, a nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, odveden je s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima te je u noći s 20. na 21. studenoga 1991. pogubljen na Ovčari. Iznova čitamo stravičnu priču dok nam pristojno prilazi Dražen Dujić. Sjedio je nasuprot spomenika, promatrao nas i procijenio da smo ljudi kojima treba nešto dodati na priču o hrabrom Jean-Michelu.

- Gospa, znate, bio sam s njim neko vrijeme u jedinici. Ne dugo, svega desetak dana. Nekako smo se sporazumijevali na engleskom jeziku, ali se dobro sjećam da je govorio: 'Dečki, kad jednog dana obnovite ovaj grad, ja ću doći ovdje živjeti' - prisjeća se Dujić. 

Ispričao nam je da Lyliane Fournier, majka tragično stradalog Francuza koji je život dao za Hrvatsku, svakog tjedna posjeti spomen na svog sina i prošeće mostom koji se zove njegovim imenom.

- Sve što je imala ostavila je u Francuskoj i došla živjeti u domovinu za koju je on izgubio život - dodao je Dujić koji posjetiteljima u Vukovaru rado priča ovu priču. 

Dugo smo se zadržali s njim, pričali o godinama koje je proveo u Austriji kao poduzetnik, a u svibnju se nakon 32 godine vratio u svoj Vukovar. Šarmantni umirovljenik ima vremena napretek, a ovih dana ga koristi kako bi svima koji žele slušati ispričao zanimljive priče o tom gradu.

- Ima puno gostiju, treba im reći neke stvari o ovom gradu. Primjerice, uvijek treba ponoviti podatak da je 6,5 milijuna granata palo na ovaj grad. To je puno. Vjerujte, dugo godina niti jedne ptice nije bilo zbog buke koja ih je otjerala - dodao je.

Naravno, kao i svaki Vukovarac, i Dražen Dujić ima svoju emotivnu priču iz ratnih vremena.

- Bio sam u mjesnoj zajednici kad je pala granata koja je mladu gospođu presjekla po pola. Bila je jako mlada, možda je imala 30 godina. Kad se smirio zvuk detonacije, čuo sam dječju vrisku. Curica je plakala. Mamu joj je prepolovila granata. Ne znam je li beba imala tri mjeseca. Uspio sam je zamotati u džemper i trčao sam s njom nekih sedam kilometara do bolnice. Nećete vjerovati, ali prije dva mjeseca sam upoznao tu djevojku, malu curicu koju sam odveo u bolnicu - grlo mu se steže i suze naviru dok priča. 

Zove se Ema, živi u Njemačkoj, diplomirala je biologiju. Netko joj je ispričao strašan događaj na samom početku njezina života, a Ema se iznova vraćala u Vukovar. Nakon više od tri desetljeća uspjeli su nedavno pronaći jedno drugo. Pronašla je čovjeka koji ju je odveo u bolnicu, a on djevojčicu koju je spasio. To vam je Vukovar ovih dana.

Audio verzija članka može se poslušati ovdje: 

***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija