Nova direktiva otkriva sve razlike u plaćama muškaraca i žena

Kako bi se spriječila i dalje postojeća nejednakost u plaćama za jednaku količinu i vrstu posla između muškaraca i žena, Europska unija donijela je direktivu o njihovoj transparentnosti. Hrvatska zasad još nije taj europski dokument uvrstila u svoje zakonodavstvo, ali radi na tome. Doduše, treba reći da je nejednakost plaća u nas manja nego u Europi, ali i da se produljuje na razdoblje nakon odrađenog radnog vijeka, kada postaje izraženija.

Dvoje ljudi radi u istoj tvrtki na istom radnom mjestu. Radni zadaci su im jednaki, kao i radno vrijeme, korištenje godišnjeg odmora te druga radna i materijalna prava određena ugovorom o radu, ali i, najbitnije od svega, količina obavljenog posla. No ona će dobiti 7,4 posto nižu plaću od njega.

Tako barem sugeriraju posljednji podaci Eurostata o jednakosti plaća u Hrvatskoj, a u drugim zemljama članicama situacija nije znatno bolja. Naime razlika u plaćama muškaraca i žena na europskoj razini u prosjeku je pretprošle godine iznosila čak 12 posto, piše tportal.

Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz ožujka ove godine sugerira da se stanje u Hrvatskoj djelomično popravilo. Naime, prosječna bruto plaća za muškarce je iznosila 1854 eura, a za žene 1782 eura, što znači da je rodni jaz u prosjeku iznosio 3,9 posto.

Riječ je o prosjeku koji odražava stanje na razini cijele zemlje. No kad se dublje pogleda, razlike u pojedinim djelatnostima puno su veće. Tako žene zaposlene u javnoj upravi, obrani i obveznom socijalnom osiguranju imaju 13,3 posto niže plaće od svojih kolega. U uslužnim djelatnostima razlika je još veća – čak 16 posto – dok je u administraciji i pomoćnim uslužnim djelatnostima rodni jaz u plaćama iznosio 4,1 posto.

Iako dug niz godina postoji direktiva Europske unije o jednakosti plaća, čija je glavna odredba ta da su poslodavci dužni 'isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti', ugrađena u 91. članak domaćeg Zakona o radu, praksa u brojnim poduzećima pokazuje da to još uvijek nije baš tako.

Pitanje jest jesu li u dobrom dijelu hrvatskih tvrtki radni uvjeti za muškarce i žene toliko različiti da se oni ne mogu, primjerice, međusobno zamijeniti na radnom mjestu ili obavljati poslove slične svome. Također, pitanje je zapošljavaju li se muškarci i žene na istim radnim mjestima uzimajući u obzir jednaka potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost ili za jedne i druge vrijede različiti kriteriji.

Uglavnom, to nije slučaj ni u Hrvatskoj, niti u drugim europskim zemljama, zbog čega je Europska unija pretprošle godine odlučila donijeti još jednu direktivu. Riječ je o Direktivi o transparentnosti plaća, a ona će na snagu stupiti u lipnju sljedeće godine, što znači da zemlje članice imaju vremena dotad uvrstiti je u svoje zakone i propise koji reguliraju rad.

Ta direktiva uvodi obvezu transparentnosti plaća, što uključuje i prikazivanje podataka o početnim plaćama, raspona za pojedina radna mjesta i kriterije za njihovo određivanje. Pritom se naglašava da oni moraju biti objektivni i rodno neutralni. Tako će zaposlenici imati pravo na uvid u prosječne platne razrede i rodne razlike za pojedine poslove.

'Zajednički cilj relevantnih dionika u društvu je da se ta razlika u potpunosti ukine. Republika Hrvatska treba uskladiti nacionalno zakonodavstvo, između ostalog Zakon o radu, sa zahtjevima Direktive (EU) 2023/970 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja', poručili su iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

To bi značilo i uvođenje mjera transparentnosti, a one se ne tiču samo radnika i poslodavaca, već i kandidata za zapošljavanje. U nas se, naime, još uvijek plaće smatraju svojevrsnom tabu, odnosno privatnom temom. Oglasi tako obiluju frazama poput 'stimulativnih primanja', 'konkurentne plaće' ili 'primanja u skladu sa stanjem na tržištu', odnosno '... potrebama radnog mjesta'.

Fraze poput 'mogućnosti napredovanja' i 'poticajnog okruženja' često ne otkrivaju na što se to konkretno odnosi, pa kandidati za posao nerijetko vrlo brzo nakon zapošljavanja požale što su se uopće prijavili. Novom direktivom se navodi da kandidati za zapošljavanje imaju pravo od potencijalnog poslodavca dobiti informacije o početnoj plaći ili njenom rasponu za radno mjesto za koje se prijavljuju. Uz to, poslodavci ne smiju pitati potencijalne zaposlenike o njihovim plaćama na prethodnim radnim mjestima, ali ih ne smiju spriječiti u otkrivanju te informacije da bi ostvarili pravo na jednaku plaću.

Uz to, poslodavci su, prema direktivi, dužni svake godine obavijestiti sve radnike o njihovom pravu na primanje informacija o plaći te otkriti te podatke u roku od dva mjeseca nakon primanja zahtjeva. U tom smislu, u domaći Zakon o radu već je ugrađena odredba da poslodavci trebaju radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, naravno pod uvjetom da podnese takav zahtjev kako bi ostvario svoje pravo na jednaku plaću. No nije poznato pridržavaju li se tvrtke te odredbe.

'Tek nakon što ta obveza bude propisana i u primjeni, bit će moguće saznati i koji su poslodavci uspješniji po pitanju jednakosti plaća', poručuju iz resornog ministarstva.

Veći poslodavci ubuduće će morati izvještavati nadležna tijela o razlikama u plaćama, u što se ubrajaju i brojni dodaci te naknade uz plaću. Konkretno, poslodavci s više od 250 zaposlenih morat će svake godine izvještavati o plaćama, a oni sa 100 do 250 radnika to će morati činiti svake tri godine. Države mogu propisati i da manje tvrtke također podnose izvješća posebnom nadležnom tijelu za praćenje plaća.

Ako se utvrdi da je razlika u plaćama između muškaraca i žena, bez nekakvog objektivnog opravdanja, veća od pet posto, poslodavci će morati sjesti sa sindikatima i predstavnicima radničkih vijeća da bi napravili zajedničku procjenu. Kako to može završiti i na sudu, sav teret pada na poslodavca, uključujući isplatu naknade za neisplaćene razlike, bonuse i beneficije, ako ih radnici zatraže.

Hrvatska je, doduše, već krenula u pravcu ove direktive, ali nema nadležno tijelo koje bi pratilo poštivanje prava na jednakost plaća. Dojam o tome se može dobiti jedino iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku ili izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost sporova. Kako se direktiva mora implementirati do 7. lipnja sljedeće godine, država je već krenula prvim koracima ka rješavanju i posljednjih nedostataka.

'Republika Hrvatska je osnovala radnu skupinu koja će pripremiti izmjene i dopune Zakona o ravnopravnosti spolova, a uskoro će se osnovati i druga radna skupina koja će raditi na pripremi izmjena i dopuna Zakona o radu', otkrili su iz MROSP-a za tportal.

Ove odredbe, kad stupe na snagu i kad ih se svi poslodavci budu pridržavali u većoj ili manjoj mjeri, neće riješiti samo problem nejednakosti među radnicima, već i među umirovljenicima.