POLITIČKI ANALITIČAR: Hrvatskom vlada egokracija Plenkovića i Milanovića

Jakov Žižić, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, politički analitičar za HRT i Glas koncila, gostovao je u devetoj epizodi Politički marketing podcasta. Tijekom razgovora analizirali su stanje političkih stranaka u Hrvatskoj, slabljenje stranačke infrastrukture i važnost medijske vidljivosti. Posebno su se dotaknuli Mosta, HDZ-a, Možemo i ostalih stranaka, kao i uloge Zagreba u političkoj dinamici.

Žižić je posebno istaknuo da pojedine stranke, poput Mosta, nemaju razvijeno članstvo ni teritorijalne ogranke, već se oslanjaju na nekoliko medijski prepoznatljivih pojedinaca.

'Grad Zagreb je snažna poluga moći u državi i gradonačelnik Zagreba ima resurse kojima se može značajno utjecati na politiku. HDZ unatoč svojim kapacitetima već duže vrijeme ne može pronaći kandidata koji bi ušao u drugi krug izbora', ističe Žižić.

Pojašnjava kako razlog može biti i strateški jer predsjednik HDZ-a često bira slabije kandidate kako ne bi ugrozio svoj položaj unutar stranke.

S druge strane, ključno za položaj stranke Možemo u Zagrebu je politička budućnost Tomislava Tomaševića.

'Ako žele zadržati vlast u Zagrebu, Možemo mora nagovoriti Tomaševića da se kandidira za treći mandat jer on ima prepoznatljivost i prihvatljivost kod šireg kruga birača. Alternativne kandidature poput Ivane Kekin ili drugih istaknutih članova stranke trenutno nemaju dovoljno jake profile za ozbiljan natjecateljski ulazak u gradske izbore', objašnjava Žižić.

Zagreb tako ostaje grad u kojem ni HDZ, ni Možemo ne mogu automatski računati na sigurnu pobjedu.

'Ovdje se jasno vidi koliko je važno kombinirati pripremu kandidata, medijsku prisutnost i dugoročnu strategiju da bi se osigurao rezultat u tako važnom gradu', zaključuje Žižić.

Žižić se osvrnuo i na turbulentni odnos na relaciji Banski dvori-Pantovčak kojem svjedočimo posljednjih nekoliko godina. Naglasio je da se tijekom 2024. intenzivno pratila vladavina Plenkovića i Milanovića koja je bila obilježena personaliziranim sukobima i fokusom na njihove retoričke i upravljačke sposobnosti.

'To što imamo u Hrvatskoj je egokracija, vladavina dva politička ega Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, a ne programa ili stranačke ideologije. Egokracija znači da se izbori i politički procesi sve više temelje na karizmi, imidžu i osobnim kapacitetima lidera', istaknuo je Žižić.

Osvrnuo se na trend personalizacije hrvatske politike, gdje stranački programi i ideologija gube značaj, a medijska prepoznatljivost pojedinca postaje ključna za uspjeh.

'Kod modernih parlamentarnih kampanja težište je na kandidatu i njegovoj percepciji u javnosti, a ne toliko na razlikama u političkim programima', rekao je.

Žižić ističe da će jedno od ključnih pitanja hrvatske politike ostati što bi se dogodilo da je Zoran Milanović nakon najave kandidature za premijera na izborima 2024. podnio ostavku na mjestu predsjednika.

'On je definitivno mobilizirao veći broj birača, imali smo natprosječnu izlaznost, ali je potaknuo podjednako i birače SDP-a i HDZ-a. Ostat će uvijek pitanje što bi se dogodilo da je tada rekao da daje ostavku i ulazi u kampanju', objašnjava Žižić.

Dodaje da je Milanović odabrao sigurniji potez, a posljedice njegovih odluka postale su vidljive kroz unutarnje trzavice u DP-u i Mostu, odlazak pojedinih članova te razotkrivanje napetosti unutar stranaka.

Žižić opisuje hrvatsku politiku kao 'zamrznutu političku situaciju'. Prema njegovim riječima, trenutna demokracija u Hrvatskoj podsjeća na prvu talijansku republiku nakon Drugog svjetskog rata u kojoj su talijanski demokršćani vladali desetljećima, mijenjajući samo koalicijske partnere.

'Nama se nešto slično događa u Hrvatskoj. Od naših 35 godina demokracije, 27 godina vladavine pripada HDZ-u. On je duboko usidren u političkom centru. Može malo otići desno, ali se uvijek može vratiti u centar. Takva pozicija omogućava dugotrajnu vlast', rekao je.

Žižić je konstatirao kako HDZ dominira lokalnom scenom i nakon posljednjih izbora ostvarivši značajan napredak u većini većih gradova.

'HDZ je osvojio Split, Osijek, Zadar i Šibenik, a pridodali su i Sisak koji ranije nije bio njihov. Sada imaju četiri od šest najvećih gradova, uključujući Veliku Goricu i Zadar. To je jasan urbani iskorak', istaknuo je Žižić.

Posebno se ističu Slavonija i Dalmacija gdje HDZ kontrolira županije i ključna županijska središta poput Vinkovaca, Osijeka, Virovitice i Požege, Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika. Iako postoje manja izuzeća, poput Slavonskog Broda, Vukovara i Sinja, Žižić napominje da je HDZ i tu ostvario značajan rezultat.

Rekao je kako liberalna ljevica u Hrvatskoj sve više gubi nacionalni utjecaj, a SDP se svodi na regionalnu stranku.

'Nedavni lokalni izbori su pokazali da SDP više nije nacionalno relevantna stranka. U Splitu i Osijeku su marginalni, a svoju biračku utvrdu u Rijeci su izgubili', naglasio je Žižić.

'Nisu uvjerljivi u bavljenju socijalnim razlikama, nedostupnošću javnih dobara poput zdravstva i obrazovanja. Njihovo biračko tijelo nije izloženo tržišnim rizicima, a HDZ koristi stabilnost i ekonomske uspjehe kako bi zadržao prednost', zaključio je.

Ističe kako je Milanović jedini političar na lijevo-liberalnom spektru koji razumije potrebe birača: 'On može izaći iz svog političkog tabora i postati prihvatljivi velikoj većini ljudi. SDP se toga boji i ne preuzima rizik', objasnio je te napomenuo da ljevica ne uspijeva povezati svoju politiku s ključnim društvenim pitanjima.

S druge strane, Možemo pokazuju veći angažman birača kroz fokus na konkretne lokalne i društvene teme.

'Oni su odlučili obratiti pažnju na četiri zagrebačke ulice i pobuditi interes građana kroz konkretne inicijative. Tu su očito uspješniji i znaju kombinirati teme koje pokreću ljude. SDP u tom smislu kaska i slabiji je u povezivanju svojih politika s potrebama birača', naglasio je.

'Most je parlamentarni klub s nekoliko istaknutih i prepoznatljivih zastupnika bez teritorijalnih ogranaka i praktično bez članstva. Njihova prisutnost se svodi na digitalne platforme i medijsku vidljivost, a ideologiju ne pretaču u konkretne javne politike, nego se fokusiraju na teme koje privlače pažnju medija i birača. Takav pristup, iako medijski uspješan, ograničava Most u širenju baze i stabilnom teritorijalnom utjecaju', rekao je.

Osvrnuo se i na nedavno osnovanu Vukovarsku koaliciju: 'Vukovar nosi simbolički kapital koji je većini Hrvata izuzetno važan. Domino, Suverenisti i Hasanbegović sada pokušavaju iskoristiti taj kapital kroz Vukovarsku koaliciju. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Most reagirati i hoće li se priključiti koaliciji ili ostati izvan nje'.

Zaključuje da je hrvatska politička scena uvijek dinamična i nepredvidiva, a snaga stranaka često ovisi o simboličkom kapitalu i sposobnosti pojedinaca da privuku medijsku pažnju.