Puhovski: Sila je pravilo, a pravo iznimka. I to je ono što zovemo novim normalnim

'Postoji stara formula, 'Može mi se! Mogu raditi što hoću i to se događa. Politika sile više se ni ne pokušava prikriti', kazao je to za HRT Žarko Puhovski komentirajući upad SAD-a u Venezuelu te odnos Trumpove administracije prema ratu u Ukrajini, NATO-u i EU-u.

– Dugo se govorilo da se Trump ponaša prema Putinu kao šegrt. Sad je to obrnuto. Putin je šegrt. Poruka je jasna: što god ti radiš, ja mogu bolje od tebe. I to je impresioniralo ogroman broj ljudi – brzina, učinkovitost, spektakl - kaže Puhovski komentirajući vojni upad SAD-a u Venezuelu.

No upozorava da se pritom zaboravlja ono ključno - fundamentalno kršenje međunarodnog prava. I nije to nikakav početak, nego nastavak jedne duge tradicije, dodaje.

Puhovski podsjeća da međunarodno pravo nije počelo urušavati tek s aktualnim krizama.

– Prije Putina bio je Bush. Prije Busha bilo je nešto drugo. To je kontinuitet. Netko je nedavno objavio popis država koje su Sjedinjene Američke Države bombardirale od 1950-ih. Trideset i tri države - naveo je.

– Faktički je sve počelo s otmicom Eichmanna. Tada je prvi put prihvaćeno da jedna država može hapsiti u drugoj državi. A to je, po definiciji, otmica. Uhititi može samo policija na teritoriju vlastite države - objašnjava.

Dodaje kako je čak i tada postojalo drukčije, pravno rješenje: 'Logika Nürnberga bila je jasna: obavijestite Argentinu, neka ga argentinske vlasti uhite i izruče. Ali to nije učinjeno. Prihvatila se otmica. I to bez obzira na to koliko je Eichmann bio zločinac'.

Za razliku od Eichmanna, naglašava, Nicolas Maduro nije bio na popisu međunarodno traženih zločinaca.

Kao drugi veliki lom međunarodnog prava navodi bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije 1999.

- NATO je djelovao bez odluke Vijeća sigurnosti, bez ikakvog pravnog temelja. I to uz gotovo opće odobravanje - kaže. 

Prisjeća se da su tada rijetki u Hrvatskoj javno kritizirali bombardiranje Beograda.

– Koliko se sjećam, trojica smo to činili: Stipe Šuvar, Igor Mandić i ja. Feral Tribune je imao naslovnicu s velikim naslovom 'Dolje bombe'. Ostali su govorili: zaslužili su. Ali logika međunarodnog prava nije - bombardirati Novi Sad, nego poslati vojsku na Kosovo i istjerati okupacijsku silu. Te su se stvari potpuno pobrkale - kazao je.

Puhovski upozorava da današnji svijet više ni ne skriva kako funkcionira: 'Danas živimo u svijetu u kojem se više ni ne glumi da postoje pravila. Sila je pravilo, a pravo iznimka. I to je ono što zovemo novim normalnim'. 

- S obzirom na agresiju na Hrvatsku, kad govorimo o moralistima - u redu. Na Kosovu se trebalo ići protiv okupatora. U BiH su se bombardirale, što potpuno razumijem - srpske trupe koje su napravile zločine i to je dovelo do Daytona. Ali oni su uništili sve mostove u Novom Sadu, što nema nikakve veze s vojskom i to je taj tip rješavanja 'sjekirom umjesto skalpelom', zaključio je Puhovski. 

Maduro je, kaže Puhovski, bio slab i neuvjerljiv vođa – bez obrazovanja, karizme i političkog programa – tipičan ljevičarski latinoamerički diktator, bitno drukčiji od desničarskih vojnih diktatura koje se nisu oslanjale na socijalnu retoriku niti masovnu potporu.

Podsjeća da je Hugo Chávez imao stvarnu bazu podrške među najsiromašnijima, tada i do trećine stanovništva Venezuele, ali da je Maduro tu baštinu autoritarnim i totalitarnim ponašanjem potpuno upropastio. Ipak, upozorava da je iluzija misliti da Maduro nije imao nikakvu potporu – procjenjuje da je i dalje imao oko 30 posto lojalnih pristaša.

Ključni problem vidi u tome što se promjenom vlasti struktura moći nije stvarno promijenila. Naglašava da se danas gotovo uopće više ne govori o ljudskim pravima, nego se rasprava svodi na pitanje progona oporbe, dok se zanemaruje sustavno kršenje temeljnih sloboda. Maduro je, kaže, u ime navodne borbe za siromašne zapravo dodatno osiromašio upravo one koje je trebao štititi, dok su se bogati i privilegirani izvukli.

U širem kontekstu podsjeća na povijesne paralele, osobito na Salvadora Allendea, kojega smatra jednim od najsramotnijih primjera američkog intervencionizma – legitimno izabranog socijalističkog predsjednika koji je uklonjen u operaciji iza koje je stajala CIA, čime je otvoren put Pinochetovoj diktaturi.

Iako se, kaže, opravdano kritizira Madurov režim, njegovim nasilnim odvođenjem u SAD on postaje objektivna žrtva, što baca njegove stvarne političke i moralne pogreške u drugi plan. Ističe da je jasno kako Maduro nije legitimno pobijedio na izborima, ali upozorava da se pobjednik tih izbora danas više uopće ne spominje.

- Ako je nova vlast samo prijelazna figura bez stvarne moći, onda je ključno pitanje kako i kada do slobodnih izbora, jer predsjednik u takvom razdoblju može biti tek politička figura, a ne stvarni nositelj promjene - dodaje Puhovski.