SLUČAJ NESRETNE MIHAELE Ministarstvo šalje nadzor u Centar za socijalnu skrb

Počelo je kao bajka i pretvorilo se u horor. Tako se može opisati četverogodišnji brak Mihaele i njenog bivšeg muža, koji ju je pokušao zatući utezima na parkingu, pred njihovo dvoje malodobne djece, piše 24sata.

'Da je prije bio nasilan, ne bismo mi bili skupa. Prije braka je bio divan, sve je bilo u redu. No na noć svadbe je negdje nestao na sat vremena, mi smo ga tražili, ali ga nismo našli. Odjednom se pojavio u sali i rekao mi da je išao sakriti novce koje smo dobili da ih netko ne ukrade. Mislila sam da je to malo čudno, ali dobro. U braku je krenulo psihičko i ekonomsko nasilje. Prijetio mi je da će mi oduzeti djecu, da on ima sve, njegovi roditelji su vlasnici tvrtke u kojoj je on bio direktor, ima stan, ima bolje uvjete, ako ga ostavim djeca će ostati s njim. Vidio je da ja na to ne reagiram, nego sam ga odlučila ostaviti. Onda je počeo prijetiti da će dobiti na sudu, odseliti se u Osijek ili u Bosnu i Hercegovinu jer ima dvojno državljanstvo.

Ja sam ga svejedno ostavila i preselila sam sebe i djecu. On me ispočetka pratio po kvartu i dogodilo se da me jednom udario pred djecom, što sam ja prijavila i on je prekršajno osuđen. Imao je svejedno redovno pravo viđanja i taj dan, 31. siječnja 2019. godine, kao i obično, došao je po njih. Stavio ih je u auto u njihove sjedalice i dao mi njihov prljavi veš koji je ostao kod njega zadnji put kad su tamo bili. Ja sam to uzela, rekla sam djeci da budu dobri i da se zabave s tatom. Krenula sam prema stanu gdje sam živjela s djecom, a on me pozvao da se vratim jer je tobože zaboravio da u vrećici ima još njihovih stvari. Ja sam vidjela tu vrećicu i vratila se po nju misleći da su to njihove stvari, međutim unutra su bili metalni utezi kojima me krenuo udarati silovito po glavi i napravio je to što se vidi na slici iz bolnice', prepričava Mihaela.

Uhitili ga u Osijeku

O tom slučaju su 2019. godine izvještavali i mediji. Kako ju mlati su vidjeli njihovi sinovi koju su tad imali tri i pol te godinu dana, sve dok ju nije ugurao u gepek i tamo nastavio mlatiti utezima teškima deset kilograma. Mihaeli su u pomoć priskočili prolaznici i susjedi koji su vidjeli cijeli događaj, pa su ga odgurnuli od vozila i na taj način joj omogućili da pobjegne u zgradu. 

On je uletio u auto i odvezao sebe i djecu, a iste noći je uhićen u Osijeku gdje su mu tad živjeli roditelji, s jednim promilom u krvi. Mihaela je prilikom napada zadobila višestruke prijelome lubanje, potpuno joj je smrskao šaku, nanio ranu i podljev ispod oka te još 13 rana za šivanje i zaostale komadiće metala u glavi.

On je završio u pritvoru, vrijeme je prolazilo i bližio se kraj 6 mjeseci koliko je trajao taj pritvor.

'Postojala je opasnost da ga se pusti i da mu se sudi sa slobode. Imali smo mogućnost nagodbe: državno odvjetništvo je tražilo za njega kaznu zatvora od šest godina, a njegov odvjetnik je ponudio pet godina zatvora. Nisam htjela riskirati da ga se pusti dok traje suđenje pa smo se nagodili da odmah ide u zatvor na tih pet godina. Budući da su u pitanju dva kaznena djela: nanošenje teških ozljeda i teška povreda prava djece, objedinjeno mu je na 4 godine i 10 mjeseci. Ima još godinu i 2 mjeseca do izlaska, a Centar za socijalnu skrb sad vrši na mene pritisak oko toga što ću ja poduzeti s obzirom na to da on izlazi, a zna gdje sam. I to ne mojom krivicom, promijenila sam prezime, seljakala sam se po Zagrebu i sad već Hrvatskoj. Prvi put je Centar za socijalno Trešnjevka odao moju novu adresu jer su dostavili u spis da nisu više nadležni za nas jer smo se preselili na tu i tu adresu. On ima uvid u spis i vidio je tako gdje smo se točno preselili', objašnjava.

Umjesto da ju zaštite institucije, ona bježi po državi

Trudi se zaštititi sebe i svoju djecu, promijenila je prezime, mijenja i adrese, odrezala je kontakt sa svim ljudima koje i on poznaje. No on nekako uvijek sazna sve. 

'Ne znam tko mu je otkrio moje novo prezime. Zbog otkrivanja adrese sam pisala žalbu i Centru i Ministarstvu socijale i pravobraniteljima, nema kome nisam. Zaključak je bio da je Centar bio dužan javiti sudu da nisu više nadležni oni, nego Centar za socijalnu skrb Maksimir. Na moje upite zašto onda nisu samo tako javili, nego su navodili točnu adresu, na to nisam nikad dobila odgovor. Mogli su to poslati i sucu, a ne u spis na kojeg i on ima pravo uvida', govori. 

Rekao je da će završiti što je započeo kad izađe iz zatvora, pa ju je Centar za socijalno počeo pritiskati: traže od nje rješenje, inače će joj oduzeti djecu po, kako kažu, naputku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

24sata ih je pitao je li to neka nova taktika: izvlačenje djece na sigurno, a s majkom što bude, no iz Ministarstva kažu kako oni to sigurno nisu predložili Centru. 

'Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je upoznato s predmetom. Odmah po zaprimanju upita kontaktirana je ravnateljica Centra koja je stupila u kontakt s gospođom te joj je ponuđena sva pomoć i podrška koja se u sustavu socijalne skrbi može ostvariti. Nadležni Centar obratio se Ministarstvu za pomoć u postupanju u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa biološkog oca djece, koji je na izdržavanju kazne zatvora. U posljednjem kontaktu Centra s Ministarstvom Centru je savjetovano da se procjeni potreba predlaganja sudu mjere zabrane ostvarivanja osobnih odnosa djece i oca s obzirom na to da je sigurnost djece i majke prioritet u svim postupanjima. U svim svojim postupcima i stručnoj podršci nadležnim centrima za socijalnu skrb, Ministarstvo promiče sigurnost i zaštitu djece i žena žrtava svih oblika nasilja. U travnju 2021. godine kao i tijekom 2022. Ministarstvo je centrima dalo uputu o važnosti zaštite tajnosti adrese žrtve i postupanju u zaštiti tajnosti podataka žrtava nasilja. Što se tiče uvida u spis, to je problematika suda', odgovorili su im. 

Ministarstvo negira preporuku Centra

No Mihaela je dala na uvid zapisnik sa zadnjeg sastanka u Centru kojeg su potpisale pravnica, psihologinja i socijalna radnica zaposlene u Centru za socijalnu skrb i Mihaela, u kojem stoji:

'Stručne djelatnice ovog Centra upoznale su me da su se konzultirale s nadležnim Ministarstvom te kako je ovaj Centar dužan poduzeti sve kako bi se zaštitila moja djeca, pa čak ih i izdvojiti, ukoliko bude potrebno.'

Kada su Ministarstvu ukazali na taj zapisnik, dobili su sljedeći odgovor:

'Državne službenice Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u konkretnom predmetu nisu savjetovale Centru da pokreće postupak oduzimanja djece, već upravo suprotno, procjenu potrebe za poduzimanjem mjera za zaštitu djece  i majke, koristeći sve zakonske mogućnosti, a koje su se u ovom konkretnom slučaju odnosile na procjenu potrebe pokretanja postupka potpune zabrane bilo kakvih osobnih odnosa oca i djece. Ministarstvo će odmah u ponedjeljak u nadležni Centar za socijalnu skrb uputiti upravni nadzor kako bi doznali je li u navedenom predmetu bilo propusta u postupanju.' 

Javili su se i nadležnom Centru, no do zaključka ovog teksta nisu dobili odgovor.

No zvala ih je povratno Mihaela koja kaže kako ju je odmah nakon što su dobili reakciju Ministarstva zvala ravnateljica Centra i predložila joj da još jednom pokušaju pronaći rješenje, ovoga puta s više uključenosti Centra, a manje pritiska na Mihaelu.

'Nudili su mi Sigurnu kuću, ali tamo mogu biti maksimalno godinu dana. I što onda kad to prođe? Uz to, opet moram seljakati djecu po državi. Selila sam se tri puta na području Zagreba i jednom izvan. I to je saznao. Ja ću se opet preseliti ako mi netko može garantirati da se moja lokacija više nikad neće saznati, a da će mi djeca moći živjeti normalno. Sad moram reagirati jer tih godinu dana će brzo proći i nešto se mora napraviti, a ja ne mogu seliti djecu svakih dva mjeseca, to će na njih negativno utjecati', govori očajna Mihaela. 

Informacije cure iz sustava

Ide na psihoterapije kako bi mogla funkcionirati, pokušava biti što bolja majka.

Odselila se na drugi kraj države, ali i tu adresu je saznao. 

'Sad zna gdje sam. I Centar za socijalnu skrb i ja smo saznali da zna moju novu adresu kad je njegova majka predala zahtjev za viđanje djece. On ih ne smije vidjeti, ta odluka je na neodređeno. Ali ona ima pravo tražiti viđanje, što je i napravila. U toj tužbi je navela našu novu adresu. Nije nam bilo jasno kako je došla do nje. Nije nam bilo jasno ni kako je on došao do moje treće adrese u Zagrebu, gdje smo bili prije ovog mjesta gdje smo sad, dok mi nedavno nije došao doma policajac i rekao da oni vide u sustavu da je zahtjev za uvid u sva moja prebivališta predan u Zagrebu i to s mojim potpisom. Ja to nisam tražila. Pokazao mi je taj papir, tu je moj potpis, ali nije moj, netko ga je falsificirao. Sad se valjda i to istražuje, očito je tu još neko kazneno djelo', objašnjava. 

Poslali su upit i Ministarstvu unutarnjih poslova i Policijskoj upravi zagrebačkoj čije će odgovore objaviti čim stignu.

Ostaje misterij otkud Mihaelinoj bivšoj svekrvi njena nova adresa. 

'Nisam ju pitala jer ne komuniciram s njom. Nakon što me pokušao ubiti, rekla je našem vjenčanom kumu da ja snosim dio odgovornosti za to jer sam ja svog bivšeg muža prijavljivala policiji i Centru. Prijavljivala sam ga jer me, nakon što sam ga ostavila, počeo pratiti po kvartu i udario pred djecom. Za taj udarac je prekršajno osuđen. Slala mi je poruke u 2 sata u noći 'da vidi kako sam' i da se javim. Rekla sam to Centru, oni su mi rekli da ju prijavim policiji za uznemiravanje. Policija to nije prihvatila jer mi nije prijetila u poruci, iako je Centar rekao da su okolnosti takve da je njena poruka u 2 u noći uznemiravanje', objašnjava. 

'Pisala sam svima, žalila se'

Mihaela se na rad Centra žalila i Ministarstvu no nikad nije dobila odgovore. 

'Zvali su me iz Centra da je on iz zatvora zatražio informacije o djeci, na što sam ja rekla da ih neću dati jer ne postoji nikakva sudska odluka po kojoj to moram, a on je opasna osoba. Djelatnica iz Centra mi je telefonskim putem rekla da su oni napisali osnovne informacije i predali to u zatvor gdje je on, no da se iz zatvora ne usude dati mu išta jer su kod njega prisutne osvetničke ideje. Tražila sam od nje da mi dostavi dokumente iz kojih je vidljivo da mu nisu uručene informacije o djeci zbog naše sigurnosti, na što mi je gospođa rekla da Centar ne daje nikome komunikaciju između sebe i trećih strana, što nije istina jer sam ja zakonski skrbnik svoje maloljetne djece. Ne mogu dobiti ništa napismeno osim njihovih izmotavanja. To je bilo prije pravomoćne presude po kojoj ja Centru moram dostaviti informacije o djeci, a onda ih oni prosljeđuju njemu u zatvor, no muči me što su to radili i prije te presude, a ne žele mi reći kako su to smjeli jer ne postoji zakon po kojem Centar takve stvari može raditi na svoju ruku. Predložili su mi da promijenim imena i prezimena i sebe i djece te da se opet preselim, no nitko mi ne može garantirati da će nas to zaštititi kad već četiri selidbe nisu. Dolazili su nam nenajavljeno doma bez ikakvog rješenja, iako ga moraju imati da bi dolazili, a do danas nikakvo rješenje po kojima Centar za socijalnu skrb ima pravo nenajavljenog nadzora nismo dobili. Savjetuju mi da sama pokrenem postupak oduzimanja roditeljskih prava bivšem suprugu, umjesto da to oni naprave po službenoj dužnosti, što su već odavno trebali', objašnjava. 

Mihaela nam je dala na uvid dokumentaciju iz koje se vidi da je zatražila dodatno pojašnjenje od ravnateljice Centra oko toga što znači 'izdvajanje djece', odnosno znači li to da će joj uzeti djecu da ih zaštite kad nasilnik izađe iz zatvora. 

'Psihički nestabilna, agresivna i opasna osoba'

Ravnateljica Centra u odgovoru navodi da je psihijatrijsko vještačenje utvrdilo da je njen bivši suprug psihički nestabilna, agresivna i opasna osoba i da su po naputku Ministarstva predložili sigurnu kuću te da Centar razmatra potrebu pokretanja postupka lišenja roditeljskih prava njenog bivšeg muža. 

Na taj dopis, Mihaela ponovno šalje pitanja, od toga mogu li joj garantirati da bivši neće saznati njihovu novu adresu ako je svaki puta do sad saznao i to uz pomoć institucija do toga da joj pojasni što znači izdvajanje djece.

'Voditeljica mjere mi je rekla da možemo samo nagađati i da mi to Vi trebate objasniti. Ona mi je pojasnila da se to radi kad su djeca zlostavljana, zanemarena, ako roditelj puno pije pa su djeca gladna i prepuštena sama sebi, za što je i sama rekla da kod nas nije slučaj, pa Vas molim da mi pojasnite', pitala je. 

Na to, od ravnateljice Centra dobiva odgovor da nema potrebe za njihovim daljnjim očitovanjima jer su se svi dovoljno očitovali. 

'Bitno mi je da se sazna kako se njega može spriječiti da nešto napravi, a ne da se nas stalno seli, skriva i slično. Zanima me zašto njega ne pošalju na liječenje ako tako preporučuju vještačenja, nego nas maltretiraju', govori Mihaela. 

Strahuje za svoj život i za živote svoje dvoje djece. Stjerana je u kut jer je poduzela sve što sama može poduzeti da se zaštiti, a ni zatvorske rešetke ju ne spašavaju od teroriziranja bivšeg muža. Uz to, činjenica da Centar predlaže izdvajanje djece samo joj je uzrokovala dodatan stres, a sve to može negativno utjecati i na djecu. Zašto su ju upozorili da je to moguće i jesu li to napravili na svoju ruku, kako slijedi iz odgovora koje je redakciji 24sata poslalo Ministarstvo, utvrdit će upravni nadzor.