Tko je ubojica Jean-Michela Nicoliera? 'Dahtao je kao pašče i govorio mi kako ih je ubio, sam se hvalio'
Prije smaknuća imao je posebno grozan tretman
Posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera, Francuza koji je do posljednjeg dana branio Vukovar, prema neslužbenim informacijama pronađeni su na Ovčari, gdje ga je prije 34 godine ubio Spasoje Petković zvani Štuka.
Istražitelji su na temelju iskaza svjedoka rekonstruirali kako je Jean-Michel proveo posljednjih nekoliko sati života. Dragutin Berghofe, koji je preživio Ovčaru, kaže da je na Francuza prvi nasrnuo Kemal Đođić Kemo.
'Čim je ušao, pitao je gdje je Francuz. Jean je odmah istupio. 'Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati', rekao mu je i onda ga tukao palicom, a mi smo svi morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. Svi smo plakali, pa i ja", ispričao je Berghofe.
Petković je teško pretučenog Jean-Michela upucao u zatiljak iz pištolja te mu iz džepa uzeo 20 franaka, o čemu su svjedočili Miroslav Đanković i Nada Kalaba, osuđeni za zločine na Ovčari.
'Izveo je petoricu. Kad se vraćao, dahtao je kao pašče i govorio mi kako ih je ubio. Nisam čuo pucnjeve, ali mi se on sam hvalio. Jedan od ubijenih bio je i neki Francuz. Kasnije mi je Štuka rekao da je Nadi Kalabi poklonio 20 franaka s posvetom', rekao je Đanković, a priču o novčanici potvrdila je i Kalaba, pisao je Jutarnji list.
Jean-Michel prije smaknuća imao je posebno grozan tretman, što je, prema izjavama svjedoka, vjerojatno prouzročila 'zafrkancija preko motorole', odnosno provokacija putem radioveze između hrvatskih branitelji i neprijateljskih vojnika.
'Jean je na početku non-stop bio sa Švicom (Željko Delić, op. a.) i kada bi se nadmudrivali preko motorola, onda bi im Švico rekao: 'Evo, tu je sa mnom ekipa iz Francuske pa neka vam kaže što misli o vama'. Nažalost su ovi jako dobro zapamtili što im je on brbljao jer su po bolnici tražili baš Francuza', rekao je svjedok, piše Express.
'Jean je bio krasna osoba, vidjelo se iz njegovog govora, ophođenja, očiju. Sve je radio kao i mi, nikad nije tražio nekakve povlastice. Sve smo dijelili, suze, bol i krv. Do kraja, i u dobru i u zlu!', dodao je.
Iako je 1991. imao tek 18 godina, Petković je na suđenju u detalje opisao ratne zločine koji su on i njegovi suborci počinili. Zbog toga je dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradom, gdje je oslobođen svake kaznene odgovornosti.
Međutim, njegov odvjetnik Branko Dušić ispričao je da se Petković nije pokajao, nego je želio izbjeći zatvorsku kaznu, koja je mogla biti duga do 20 godina.
'Tu nije bilo ništa sporno, pa ubili su 200 ljudi. Petković je svoje priznao, objasnio je da je tamo bio na služenju vojnog roka, da je bio pratitelj nekih aktivnih vojnih lica i u tom svojstvu je djelovao gore-dolje', rekao je u razgovoru za Jutarnji list.
'Rekao sam mu što mu se stavlja na teret i pitao: 'Jesi učinio?' 'Jesam.' Ok, budi momak, sagni glavu i reci: 'Jesam!' On je prihvatio savjet jer sam mu rekao pošteno i ljudski: 'Ti ne možeš izdržati 20 godina robije.' On je samo to htio odraditi da ga puste', zaključio je.