Umro akademik Milivoj Solar

U utorak 16. rujna 2025. u Zagrebu je u 90. godini života umro akademik Milivoj Solar, istaknuti hrvatski književni i kulturni teoretičar i komparatist, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, objavio je HAZU.

Rodio se u Koprivnici 8. travnja 1936. Studij filozofije i jugoslavistike završio je 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao disertacijom o književnom opusu Frana Galovića. Od 1963. radio je kao asistent, zatim kao docent, potom izvanredni, a od 1976. i redoviti profesor teorije i metodologije proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1987. do 1990. bio je ministar prosvjete i kulture SR Hrvatske.

Za redovitog člana HAZU u Razredu za književnost izabran je 2008. Od 2007. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 2011. bio je dopisni član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti.

Gostujuća predavanja iz područja komparativne književnosti, hrvatske književnosti i književne teorije održavao je na mnogim inozemnim sveučilištima.

Znanstveni rad i interes akademika Milivoja Solara bio je usmjeren na temeljna pitanja književne teorije, posebno na probleme poetike i odnosa književne teorije prema filozofiji. Također su ga zanimale i metodologija književne znanosti, književna analiza te univerzalne kulturološke kategorije poput mita, ali i popularna književnost i kultura.

Najpoznatija knjiga akademika Solara je Teorija književnosti iz 1976. koja je doživjela čak 20 izdanja. Objavio je i sljedeća djela: Pitanja poetike (1971.), Ideja i priča (1974.), Književna kritika i filozofija književnosti (1976.), Uvod u filozofiju književnosti (1978.), Smrt Sancha Panze (1981.), Suvremena svjetska književnost (1982.), Mit o avangardi i mit o dekadenciji (1985.), Eseji o fragmentima (1985.), Filozofija književnosti (1985.), Roman i mit (1988.), Teorija proze (1989.) , Laka i teška književnost (1995.), Vježbe tumačenja (1997.), Edipova braća i sinovi (1998.), Granice znanosti o književnosti (2000.), Povijest svjetske književnosti (2003.), Predavanja o lošem ukusu (2004.), Ideja i priča (2004.), Uvod u filozofiju književnosti (2004.), Retorika postmoderne (2005.), Rječnik književnoga nazivlja (2006.), Književni leksikon (2007.), Nakon smrti Sancha Panze (2010.), Ukus, mitovi i poetika, (2010.), Kritika relativizma ukusa (2011.) te Književni leksikon. Drugo, prošireno izdanje (2011.).

Bio je dobitnik Nagrade Grada Zagreba 1972, Nagrade Božidar Adžija 1975,  Nagrade Vladimir Nazor 1977., Nagrade HAZU za knjigu Povijest svjetske književnosti i Nagrade Grada Koprivnice za životno djelo 2007., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2010. i Državne nagrade za znanost za životno djelo 2016.