HRVATSKI PARADOKS Uvozimo 90 posto hrane dok nam je svako treće dijete pretilo

Fotogalerija (41)

U Hrvatskoj je pretilo više od milijun ljudi, što je svrstava u sam vrh Europske unije. Podaci iz 2022. pokazuju da je pretilo oko 35% muškaraca i 28% žena, dok ukupno čak 65% odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu i pretilost. Posebno zabrinjava podatak da je prekomjerno teško ili pretilo svako treće dijete u dobi od 8-9 godina. Stopa debljine kod muškaraca se utrostručila u posljednja tri desetljeća. Hrvatska je među vodećim zemljama EU po prekomjernoj tjelesnoj masi i pretilosti kod djece (svako treće dijete). Ove alarmantne podatke podijelila je sa sudionicima znanstveno stručnog skupa 8. dani kliničke prehrane prof.dr.sc Darija Vranešić Bender iz Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara.U odrasloj populaciji u Hrvatskoj među osobama s pozitivnom anamnezom moždanog udara prekomjernu tjelesnu masu ima 66 % muškaraca i 75 % žena, među osobama s povišenim krvnim tlakom 78 % muškaraca i 74 % žena, a među osobama sa šećernom bolesti tip 2 79 % muškaraca i 84 % žena.Prema rezultatima zadnjeg kruga COSI istraživanja, a koji je ujedno i prvi koji obuhvaća razdoblje pandemije COVID-19, u Hrvatskoj svako treće (36%), a u Europi svako četvrto dijete (25%) ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Hrvatska se tako nalazi na četvrtome mjestu po prevalenciji prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece te je uz pet mediteranskih zemalja (Cipar, Italija, Grčka, Malta i Španjolska) u samome europskom vrhu. U razvijenim zemljama zaustavljen je trend porasta smrtnosti od vodećih kardiovaskularnih bolesti, no u Hrvatskoj za sada nije.Dok se zdravstveni sustav bori s posljedicama epidemije pretilosti, odgovor na pitanje kako ozdraviti naciju krije se u samom izvoru onoga što jedemo. Poveznica između zdravlja čovjeka i zdravlja okoliša postaje ključna točka otpora, a vizija održivosti nudi put prema dostupnijoj i nutritivno bogatijoj hrani.O spomenutim temama danas su na panelu Lokalno.Zdravo.Naše, koji se u sklopu 8. dana kliničke prehrane održao u Tunelu RatCat, razgovarali dr.sc Irena Ateljević, Roko Buneta, Ivana Mehić, Rudolf Štefan uz voditeljicu, prof.dr.sc Dariju Vranešić Bender.Lokalna hrana kao temelj održivosti i uspješnog turizmaDr. Irena Ateljević, međunarodno priznata stručnjakinja za regenerativni razvoj i održivi turizam, ističe kako je jačanje lokalnih ekosustava i kratkih lanaca opskrbe ključno za smanjenje troškova, ambalažnog otpada i emisija CO₂. Poseban naglasak stavlja na regenerativnu poljoprivredu koja obnavlja zdravlje tla, ali i ljudi, smanjujući dugoročno teret kroničnih bolesti. Zadržavanjem novca u lokalnoj ekonomiji osnažuju se domaći proizvođači koji su trenutno pod pritiskom globalnih distribucijskih lanaca. Studija u Šibensko-kninskoj županiji potvrđuje da ovakvi modeli mogu smanjiti logističke troškove i do 60 posto.Kako bi se spriječio greenwashing, nužno je osigurati jasnu sljedivost porijekla i transparentno označavanje hrane. Unatoč rekordnim turističkim brojkama u 2025. godini, Hrvatska i dalje uvozi gotovo 90 % hrane, što predstavlja golem neiskorišteni potencijal. Suvremeni turisti sve više traže autentična iskustva i održive, lokalne namirnice umjesto generičke ponude. Dobra organizacija sustava može transformirati ugostiteljstvo u stabilno tržište za domaće poljoprivrednike. Povezivanjem poljoprivrede, gastronomije i turizma stvara se platforma za održivi regenerativni razvoj. Cilj je da zdrava, lokalna hrana prestane biti luksuz i postane dostupan standard za cijelu zajednicu.Izazovi malih obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava - slučaj mliječne farmeIvana Mehić, proizvođač mlijeka i mliječnih proizvoda, potvrđuje da su njihovi proizvodi skuplji od industrijskih, no kvaliteta je neusporediva. Nažalost, još ne postoji razvijena svijest kod građana zašto su ovi domaći proizvodi skuplji i još uvijek su skloniji potražiti takve proizvode u trgovačkim lancima. Osim veće cijene, mali proizvođači ne mogu se nositi s dostavnim službama koje ih traže čak 30 % provizije, što je neodrživo.Rješenje bi, po gđi. Mehić, bila suradnja s nekim lokalnim trgovinama koje bi otkupljivale proizvode po prihvatljivim cijenama, bez velikih marži. Mali proizvođači zbog manjih količina koje proizvedu ne mogu konkurirati velikim trgovačkim lancima, a osim izazova dostave tu je i agresivni marketing velikih lanaca i ogromna marketinška ulaganja. Danas se najviše štedi na hrani, nauštrb odjeće i ljepote, što pokazuje da su prioriteti loše posloženi.Ivana ističe veliki broj djece i mladih s pretilošću u njihovom kraju, no oni su bez kompleksa i ne shvaćaju važnost zdrave prehrane. Pod utjecajem su agresivnih kampanja lanaca brze prehrane. Nažalost, sve manje ljudi kuha kod kuće, a sve više kupuju gotova jela, no spomenula je da uskoro u SAD-u kreće kampanja koja će u fokus staviti kuhanje kao vrlo važno i povezano sa zdravim načinom života.Zablude o mikrozelenju kao skupoj hraniRoko Buneta, proizvođač mikrozelenja, govorio je o zabludi da se ova namirnica smatra skupom hranom, namijenjenom samo skupim restoranima za ukrašavanje hrane. U posljednje vrijeme može se pronaći na policama trgovina, a sve više ljudi je spremno eksperimentirati s ovom namirnicom jer je vrlo aromatična i nutritivno kvalitetna.Roko ističe da je na početku njegove proizvodnje zapravo proizvod prodavao sam sebe jer su ljudi bili oduševljeni. Naime, mladi izdanci raznog povrća, žitarica i jestivog cvijeća beru se u ranoj fazi rasta kada je njihova nutritivna vrijednost čak 40 do 60 puta veća nego kod iste biljke u punoj zrelosti. Intenzivnog su okusa, može ih se koristiti u salatama, sendvičima, smoothijima, kao samostalna salata, u juhama itd. Mikrozelenje prodaje na kućnom pragu, a kupci koji mu se vraćaju pokazatelj su kvalitete i svijesti ljudi o benefitima ove namirnice.Izazovi u prodaji mikrozelenjaRoku je pomogla Šibensko-kninska županija sa svojim poticajima, a po njemu lakše je stvoriti proizvod nego ga prodati. Za male OPG-ove bili bi poticajni lanci distribucije i poticaji u plasiranju proizvoda na tržište. Tako bi se razvijalo lokalno gospodarstvo i povećavala kvaliteta dostupnih proizvoda na tržištu.Baš kao i Ivani, i njemu je najveći izazov održati dovoljne količine proizvoda. Dok je tijekom sezone u Dalmaciji mikrozelenje tražena namirnica, zimi je to ispod praga isplativosti. Kod potrošača još nije dovoljno razvijena svijest o upotrebi i tijekom zime. Iako svoj proizvod distribuira direktno na prag, to je vrlo zahtjevno i izazov je uvijek dovoljna količina. Kaže da je puno bolje kad to radi netko drugi, kao što je u Šibeniku slučaj s akcijom Ajmo lokalno. Darija Vranešić Bender spomenula je podatak da se mikrobilje koristi i na bolničkim jelovnicima kao funkcionalna hrana, a Roko se nada da će ga koristiti i u vrtićkim i školskim kuhinjama.Namirnica kao standard, a ne luksuzLokalna i sezonska namirnica same po sebi nisu luksuz, već standard kvalitete koji bi trebao biti dostupan svima. Tako razmišlja Rudolf Štefan, chef i vlasnik šibenskog restorana Pelegrini. Veliku pažnju polažu na posluživanje lokalnih namirnica koje s puno ljubavi uklapaju u svoju priču, jer vrhunska gastronomija mora ostati povezana s korijenima i ljudima.Gastronomija u službi javnog zdravlja: balans u svemu što radimoGastronomija ima moć educirati o umjerenosti, pokazujući da zdrava i sezonska hrana nije odricanje, već postizanje sklada između užitka i nutritivne vrijednosti. Chefovi i nutricionisti dijele zajednički cilj: promicanje uravnoteženog stila života kroz kvalitetu namirnice.Okus kao čuvar trenutka i storytelling koji povezujeZa Štefana je 'okus čuvar trenutka' - onaj element koji nas povezuje s tradicijom, djetinjstvom i prirodom te nas istovremeno uči cijeniti kvalitetu i porijeklo onoga što jedemo. Storytelling u Pelegriniju nije marketing, već iskreno pripovijedanje o licu lokalnog proizvođača i slavljenju lokalne baštine. Kroz takvu komunikaciju, konoba postaje mjesto edukacije koje sugrađanima približava važnost sezonske hrane, potičući ih na svjesniji i uravnoteženiji pristup prehrani i vlastitom zdravlju.