Legendarni kantautor Ibrica Jusić oduševio je publiku na drugoj večeri manifestacije Splitski litnji koluri, gdje je ispred Hrvatskog narodnog kazališta izveo svoje najveće hitove. Nakon koncerta otkrio nam je kako ga uz Split vežu brojne uspomene, zašto još uvijek ne razmišlja o mirovini te što ga i danas pokreće.
- Kad sam prije nekoliko godina vidio kako su uredili prostor ispred HNK-a, pomislio sam: 'Bože, kako bi ovdje bilo lijepo održati koncert'. I eto, želja mi se ostvarila. Inače, prošle godine održao sam svoj 28. koncert u splitskom HNK-u. Mislim da nema glumca koji je ondje igrao toliko puta, a kamoli nekoga poput mene - rekao je kroz osmijeh.
Ističe kako Split za njega nije tek još jedan grad u kojem nastupa.
- Split je na neki način moj grad, jednako kao i Dubrovnik. Vežu me prekrasne uspomene, a možda je najljepša ona kada sam ovdje imao djevojku s kojom sam bio 13 godina. Kako bi mi u Dubrovniku rekli, tužno je završilo, nije se vratila - prisjetio se.
Iako priznaje da godine čine svoje, publika to tijekom njegova nastupa nije mogla primijetiti.
- Malo su me uhvatili grčevi u ruci, ali to je godina proizvodnje. Imam još nekoliko lijepih koncerata, u nedjelju nastupam u Solinu, zatim u Kaštelima, a potom idem na Mali Lošinj. Tamo sam kao dječak četiri i pol godine živio u domu i sada sviram upravo u ulici u kojoj sam odrastao. Gore mi je bio dom, dolje škola. To su emocije koje se ne mogu opisati riječima i baš se veselim tom koncertu - kaže Jusić.
Na pitanje odakle crpi energiju za nastupe i u devetom desetljeću života, odgovara anegdotom.
- Kad sam na koncertu slavio 80. rođendan koncertom, moj brat mi je ispričao kako je ispred njega sjedio jedan bračni par. Gospodin je rekao supruzi: 'Ljubavi, jest da je malo ostario, ali još uvijek dobro pjeva'. Što ćete, nasmijao sam se. Dok ide, ide. Dok me noge služe, nastupat ću. Malo zafrkavaju, ali to su godine proizvodnje - rekao je.
Prisjetio se i svoje sugrađanke Tereze Kesovije, koja je prošle godine na Starom placu u Splitu održala oproštajni koncert.
- Dubrovčani imaju neku posebnu energiju. To je taj kamen. Ljudi koji prvi put dođu u Dubrovnik, pogotovo navečer kada prođu Stradunom, odmah osjete nešto posebno. To je energija svih ljudi koji su stoljećima prolazili tim kamenom. Ja svaku večer šetam svojim gradom i svaki put imam osjećaj da me iza idućeg kantuna čeka nešto novo. To me drži i daje mi snagu - istaknuo je.
Ni ovoga puta uz njega nije izostao njegov vjerni pas Simba, koji je godinama njegov zaštitni znak na koncertima.
- Imam pjesmu 'Kad bi moj pas znao govoriti'. Bolje da ne govori - našalio se na kraju razgovora te nam otkrio kako će nakon koncerta odnijeti gitaru u hotelski sobu te će sa svojim četveronožnim ljubimcem u šetnju Splitom.
