Ante Tešija je obavijestio javnost da se Dalmatinska liberalna stranka, čiji je bio čelnik, briše iz registra, te je pozvao članove ostalih 'malih' stranaka da se okupe oko zajedničkog programa. Tešija nam je rekao da njegovo aktivno bavljenje politikom, koje je počelo 1997. izbacivanjem Vlade Gotovca iz HSLS-a, gašenjem DLS-a završava, a u razgovoru za Dalmatinski portal komentirao je neka prošla vremena i aktualne događaje...
Znači li ovo i kraj vašeg političkog djelovanja?
- Da, definitivno se ne kanim vraćati u tu kaljužu, tamo zaista ne pripadam. Pronašao sam smisao daljnjeg djelovanja u pisanju i guštanju u društvu obitelji, svoje troje djece koja su opravdala moja očekivanja te sa ponosom mogu istaći kako su izrasli u troje sjajnih mladih ljudi neopterećenih ičim nepotrebnim. Svoj daljnji život poklanjam njima a tim i sebe vidim jako korisnim. Pisanje, iako malo kasno, je moja opsesija, izdao sam tri knjige, tri su štiva u rukopisu, a kad se dohvatim desetog izdanja neka tu bude kraj. Bilo bi suludo to dovesti u opasnost novim političkim djelovanjem. Pokušao jesam, uspio nisam, a i nemam snage ponovo zakoraknuti na tu sklisku stazu.
Ima li šanse da vas čelnici 'malih' stranaka slijede? Odnosno da ugase stranke i okupe se oko zajedničkog programa?
- Teško je vjerovati da će ovi moj apel uroditi plodom, iako je za razmisliti, jer se u tih stotinjak i kusur stranaka kriju velike različitosti. Previše je interesa tu utankano, pa sumnjam kako su spremni ujahat u kvalitetno i potrebito društvo zajedničkog, jer to traži ogroman trud, a uspjeh je upitan. Više očekujem kako će se postići parcijalni savezi od regije do regije, a i to bi bio dobar signal.
Mislite li da treći put predvođen gradonačelnicima Metkovića i Omiša ima šanse na parlamentarnim izborima?
- Gašenje pustih strančica koje su nastale kako se komu ćefne bio bi veliki pomak naprijed jer rasipanje glasova odgovara velikom dvojcu, HDZ-u i SDP-u, a ono malo stranki što ima neki značaj lako pokupe u koaliciju nudeći im mrvice za poslušnost. Okrupnjavanjem malih otvara se mogućnost pariranja dvojcu koji se smjenjuje na vlasti, te bi samim tim i njihovo ponašanje bilo drugačije. Ova mladost Dalmacije koja je na sjajan način izborila svoj put u političkom prostoru kazuje nam da ima nade. Dalmaciji je trebalo 20 godina da skuži svu bijedu svog položaja, da skonta kako je opljačkana, izdana i ostavljena. Političari izabrani s lista spomenutog dvojca, sve su osim kvalitetnih predstavnike Dalmacije, nakon Knina zaborave koga zastupaju, jer su oni i izabrani da budu lutke za potrebu centralne stranačke mašinerije. Oduševljen sam načinom na koji moj prijatelj Stipe Petrina upravlja Primoštenom. Mladi Petrov je politički dragulj, a o Kovačiću u Omišu mogu samo izreći pohvale. Ta tri čovjeka su potvrda da se može drugačije. Dosta je šerifa, a Dalmacija ih je puna. Normalno da ima iznimki, a te iznimke su oni načelnici općina koji nisu loši ljudi, no ne znaju posao, nemaju viziju, hrabrost, te nit' smrde nit' mirišu. Po meni su oni ipak štetni jer zauzimaju prostor boljima. Mislim i uvjeren sam kako će njihova lista dobiti barem tri sabornika, a to bi bio veliki uspjeh za Dalmaciju i to bi potaklo velike promjene na ovom prostoru, potaknulo mlade da se počnu aktivno baviti politikom. Mladi nisu skloni muljanju i znali bi istaknuti najbolje među njima. Vrgorac je putokaz. Na mladima je teret. Kerum i njegov 'angažman' u Saboru pokazuju da je naš birač, ja se to usudim javno reći, naivan i zbunjen.
Kako komentirate predsjedničke izbore i pojavu Ivana Sinčića?
- Pojava mladog Sinčića i njegov velebni uspjeh je upravo na tragu prije iznijetog. Ovaj nesretni narod je naviknut na trpljenje, čizmu. Obuzet je strahom. No dokle i zašto? Svi rokovi strpljenja su probijeni. Siromaštvo je zagospodarilo Hrvatskom. Došli smo pred zid i valja se buditi. Mladi Sinčić je, iako malo naivno ambiciozan u obećanjima, razgolitio sav jad sadašnjeg stanja. Teško se s njim ne složiti o svemu što je hrabro iznio pred javnost. Ako ga ne slome tuđi interesi, namještaljke, laži i podvale, njegov politički put imat će uzlaznu putanju i to je dobro i poželjno. Njegov ulazak u savez iz Dalmacije je za očekivati, potreban, i u konačnici će biti nagrađen ulaskom u parlament. A za priznati je kako bi ta ekipa došla kao melem na ranu u onu 'gostionu' gdje se osim svađe i podmetanja ništa kvalitetna ne događa.
Predsjedničkim izborima sam razočaran. Obe stranke nude svog kandidata i tu je potpuno jasno kako nećemo dobiti potpuno neovisnog predsjednika. A nama treba neovisan predsjednik. Nivo kojima se služe pojedini kandidati te njihovi pobožnici tjera me na potpunu distancu, no iako imam puno toga kontra proteklog mandata Ive Josipovića, smatram da od ponuđenog i mogućeg on više odgovara Hrvatskoj. Čisto, protekle prakse radi, sumnjam u neovisnost gospođe Kitarović. Teret nasljeđa koji je ostavio HDZ, retorika kojom pokušavaju zavarati zdrav razum i pospugati pamćenje građana više opominju nego privlače.
Najgore i najbolje što ste doživjeli tijekom političkog staža?
- Najgore što mi se dogodilo u mom političkom mandatu jest spoznaja kako se moj rad i trud u stranci na kraju vrednovao isključenjem iz stranke LS, tužbe sudu, medijsko blaćenje i okretanja leđa onih kojima sam strahovito puno pomogao, a sve zbog nepristajanja na bezobrazni reket iz centrale u Zagrebu. Razočarao sam se u one liberale u Splitu za koje sam prije nego sam im postao kolega mislio da su sjajni ljudi, no uvjerio sam se u suprotno. Samo interes je bio njihov moto u članstvu.
Interni dogovor Kramarić-Buličić, o kojem je javnost bila upoznata, ujedno su moj najveći poraz, ali i pobjeda jer sam na vlastitu štetu obranio ponos i dostojanstvo, članstva i sebe osobno.
Najbolje što mi se dogodilo jest upoznavanje Vlade Gotovca i silno puno pravih liberala iz cijele Hrvatske. Druženje i rad s tim ljudima, jer sam bio u tri mandata član predsjedništva LS-a, dali su novu, kvalitetnu, dimenziju mom životu. Rad sa splitskim liberalima je bio nešto izuzetno kvalitetno, a akcije koje smo sprovodili ostavile su silno veliki i ponosni trag u mom životu. Izdvojio bih našu borbu za spomenik našem barbi Smoji, izgradnju kuće siromašnoj obitelji Radoš na Sućidru, naše eko akcije, redovito darivanje krvi, pomaganje ugroženima i bolesnima, čini me ponosnim na tu etapu mog života.
Nemoralne ponude koje ste dobili ili bili svjedoci?
- Nemoralne ponude su se stalno vrzmale oko mene. Kako je uloga LS-a bila veća tako mi se i pažnja više poklanjala. Jedan mandat smo vladali Splitom u koaliciji. Slobodan sam iznijeti kako je tada bila najbolja vlast, ali samo u pola mandata kada je gradonačelnik bio gospodin Slobodan Beroš i kada je dr. Dejan Kružić bio šef financija i taj termin je prijeloman za stabilizaciju Splita. Ponosan sam što sam u svom daljnjem političkom radu zagovarao javno kako Splitu treba gradonačelnik upravo formata dr. Dejana Kružića jer sam siguran kako bi slika Splita s njim bila potpuno, pozitivno, drugačija. Nisam pristajao, koliko sam mogao, biti sudionik nijednog šporkog posla. No najgora nemoralna ponuda mi se dogodila u Zagrebu, kada sam trebao potpisati izdaju, prihvatiti i potpisati ponuđeni ugovor, bez znanja mojeg ogranka i članstva u Splitu, a da Miroslav Buličić, koji nije bio član stranke, tada gradonačelnik,zauzme prvo mjesto na našoj listi za Gradsko vijeće Splita. Normalno da nisam pristao, gadilo mi se i pobjegao sam s predsjedništva. Nedugo nakon toga mi je izrečena 'ponuda koja se ne odbija'. S gađenjem sam odbio i potom, sav taj gnjusni plan prvo prenio članstvu a potom ponudio javnosti. Nisam ušao u Gradsko vijeće Splita jer su me izbacili iz stranke, a SDP, dotadašnji koalicijski partner, nije želio DLS. Želja da budem član me i držala u politici, ali ne zbog mog interesa već zbog mogućnosti da pokažem i dokažem kako se u Vijeću može i mora biti koristan.
Svjedočio sam mnogo čemu nemoralnom u splitskoj političkoj areni, sve san to isticao u svojim javnim istupima , te bi današnje ponavljanje bio pucanj u prazno.
No jedna rečenica poznatog splitskog SDP-ovca mi je do danas s ponosom ostala u uspomeni: 'Ti si najpoštenija politička budala'.
Jesu li HDZ i SDP jednako zlo, kao što dio javnosti rezonira?
- Ne, ni slučajno. Prvo treba razlučiti vrijeme trajanja na vlasti. Hrvatska nije propala u ovom zadnjem mandatu SDP-a. Hrvatska je sustavno propadala od devedesete naovamo. Rat nije opravdanje za kriminalnu privatizaciju. Rat je državu uništio u jednom segmentu, a pretvorba zajedničkog u nečije za Hrvatsku se pokazala gorom od rata. Dok je Hrvatska mladost ginula na granicama obrane, u njihovu zaleđu se dijelilo šakom i kapom poslušnima i nezasluženima na zakonit način.
Hrvatska se sustavno uništavala, vrednote su poništavane, s jedne strane se bogatila manjina, a u susjedstvu proizvodilo siromaštvo. Društvo se raslojilo i dalje se raslojava.
Od 2000. do 2004. godine bila je neuspješna epizoda Ivice Račana. SDP je pokušao okrenuti smjer, no uspjeh je izostao. Tomu su kumovali strah i kestenjasti ustanak.
Do 2011. na vlasti se okušala stara vlast, što je rezultiralo novim propadanjima. Zaista me stoga čudi ova najnovija hajka dokazivanja kako je ova zadnja vlast glavni krivac trenutačno lošeg stanja. Daleko je ova SDP-ova vlada od mojih pohvala, no kada sve zbrojim onda smatram da krivicu za stanje u državi možemo svesti u omjer 70-30, HDZ-SDP.
