Postoje šopingholičari, radoholičari, a oni su... Putoholičari s velikim 'P' u doslovnom i prenesenom smislu. Nekad duo Iva i Branko Krčmar, trio su od prije dvije godine kad su dobili najslađe moguće pojačanje – sina Vilija. Sve je počelo 2006. nakon prvog velikog putovanja u Tunis kada se javila strast prema upoznavanju novih kultura koju je ovaj međimurski par pretvorio u posao. Zato se sada, 20 godina poslije, mogu pohvaliti brojnim uspjesima. Dovoljno je u tražilicu upisati ime neke destinacije i među prvim rezultatima nimalo slučajno pronaći ćete upravo njihov portal, pokrenut još 2012. Brzo je postao sinonim za efikasnu i jednostavnu provjeru informacija nudeći probrane preporuke o skoro svakoj mogućoj državi, a savjeti ovog para i danas podjednako oduševljavaju brojne druge putoholičare. S vremenom se posao toliko razvio da je Branko, nekad građevinski tehničar, svoj posao zamijenio uređivanjem web-stranice i marketingom dok Iva još uvijek predaje informatiku u jednoj osnovnoj školi. Među brojne uspjehe ubraja se i činjenica da su posjetili više od 90 zemalja te da svojim avanturama oduševljavaju i društvene mreže. Tako na Facebook stranici broje skoro 320 tisuća pratitelja dok je Instagram zajednica narasla na nešto manje od 83 tisuće pratitelja.
U novom članku našeg serijala 'Na put poć', s pričom doć', Putoholičari nas vode u Uzbekistan, zemlju plavih kupola, drevnih karavana s Puta svile i opojnih začina. Dočaravaju osjećaj lutanja stoljetnim uličicama Khive, grada koji izgleda poput savršeno očuvanog filmskog seta te opisuju iskustvo sjedenja uz šalicu čaja na samarkandskom trgu Registan dok se u suton mozaici i plave kupole pretvaraju u očaravajući spektakl svjetla. Otkrivaju i kako je Iva nakratko postala dijelom te drevne priče, čime su ih Uzbekistanci potpuno razoružali, a ne zaboravljaju odgovoriti ni na ono najvažnije pitanje – zašto Uzbekistan iznenadi i osvoji gotovo svakoga tko mu pruži priliku. I sve to prepričavaju ne skrivajući da je upravo putovanje s dvogodišnjim Vilijem mnogim trenucima dalo dodatnu čar.
U zadnje vrijeme Uzbekistan se pokazao kao dosta popularna destinacija. Što je Vas privuklo da posjetite ovu zemlju?
– Ovoj destinaciji privukla nas je kombinacija svega onoga što volimo kod putovanja, odnosno bogata povijest, drugačija kultura, odlična hrana i činjenica da još uvijek nije preplavljena turistima. Dugo smo gledali fotografije Uzbekistana i već dugo nam je bio na listi želja. Između ostalog, Uzbekistan se pokazao kao dosta lagana i sigurna destinacija za samostalno putovanje, što nam je s djetetom bilo jako važno.
Kako biste opisali Uzbekistan nekome tko nikad nije čuo ništa o toj zemlji?
– Uzbekistan je jedna od onih zemalja koja te iznenadi čim dođeš – bogata je poviješću, prekrasnim gradovima s Puta svile i još uvijek nema onih ogromnih turističkih gužvi. Putovanje je puno lakše nego što ljudi očekuju, cijene su povoljne, a ljudi izrazito gostoljubivi. Čini vam se kao da otkrivate destinaciju prije nego postane mainstream.
Kakav ste dojam stekli netom nakon dolaska?
– Uzbekistan nas je baš iznenadio, i to pozitivno. Očekivali smo zanimljivu arhitekturu i dobru hranu, ali nismo očekivali da će ljudi biti toliko srdačni, da ćemo se osjećati tako sigurno kao ni da će biti ovako jednostavno putovati kroz zemlju. Najveće nam je iznenađenje bilo koliko je Uzbekistan zapravo po nekim pitanjima moderna i napredna zemlja. Primjerice, brzi vlakovi povezuju predivno uređene gradove, postoje odlično osmišljene aplikacije za prijevoz, a opet se osjeti onaj pravi duh Puta svile.
Putovali ste sa sinom Vilijem. Kako on podnosi duga putovanja i kako ga animirate u transportu od jedne lokacije do druge?
– Kad god možemo, pokušavamo rezervirati letove ili vožnje vlakom u vrijeme kada Vili inače spava, pogotovo ako je riječ o dužem putovanju. Što se animacije tiče, uvijek se trudimo smisliti nešto novo. Za svako putovanje uzmemo nekoliko novih knjiga jer ih obožava, ponesemo i razne igračke poput autića, bagera, puzzli... Također, Vili mijenja svoje favorite pa su mu nekoć hit bili spinneri za staklo, a sad su naljepnice. Malo igra, malo grickalice, malo promatranje onoga što je oko nas, ponekad spavanje pa i vrijeme brzo prođe.
Je li naporno putovati s djetetom na daleke destinacije ili sve ovisi o raznim faktorima? Kao iskusni putnici, koje savjete biste dali drugim roditeljima?
– Ovisi kakav ste tip putnika bili prije djece. Mi smo prije imali baš ubitačan tempo, cijeli dan smo znali provesti na nogama, htjeli smo sve vidjeti i nije bilo puno stajanja. Sada nas je Vili malo usporio pa kad on spava, odmorimo i mi, češće stanemo, napravimo pauzu i zapravo nam trenutačno takav način putovanja nije naporan. Možda najnaporniji dio zna biti promjena gradova na putovanju jer tu je sada i pakiranje svih stvari kojih ima puno više nego prije, check-out, check-in i ono stalno razmišljanje jesmo li nešto zaboravili za Vilija i imamo li uvijek pri ruci hranu, vodu i sve što bi moglo zatrebati.
Drugim roditeljima savjetovali bismo da ne čekaju 'savršeni trenutak' za putovanja jer on vjerojatno nikada neće doći. Uvijek će postojati neki razlog za odgodu, zato se odvažite i samo krenite. Djeca se puno bolje prilagode nego što mislimo, a najvažnije je ne pokušavati putovati identično kao prije djece, već usporiti i prilagoditi tempo njima. I možda najvažnije – nemojte se opterećivati previše ako nešto ne ide po planu. Nekad će dijete biti nervozno, nekad ćete propustiti neku atrakciju, ali na kraju upravo ti spontani trenuci često ostanu najljepša uspomena s putovanja.
Posjetili ste 4 grada – Taškent, Samarkand, Bukharu i Khivu. Kako biste ih usporedili? Koji je bio najposebniji i zašto?
– Khiva je bez razmišljanja naš broj jedan. Čim prođete kroz zidine starog grada imate osjećaj kao da ste zakoračili nekoliko stoljeća u prošlost. Sve djeluje nevjerojatno autentično i netaknuto, pogotovo navečer kada gužve prođu i kad se upale svjetla. Premda su i Bukhara i Samarkand prekrasni i puni povijesti, Khiva ima neku posebnu atmosferu koju je teško opisati, a onda dođete u Taškent koji je totalna suprotnost. Dočeka vas ultra moderan grad, široke avenije, neboderi, shopping centri, što predstavlja odličan kontrast svim tim povijesnim gradovima.
Iva, Vi ste se na photo sessionu u Samarkandu prvi put ikada obukli u tradicionalne haljine i zablistali. Kako ste se osjećali, biste li savjetovali drugima da odu na ovakvo nešto?
– Zapravo dosta gradova u svijetu ima takve photo sessione za turiste, ali nikad mi nije palo na pamet da to isprobam. U Uzbekistanu mi je to nekako bio 'must do'. Kad god bih gledala fotografije Samarkanda i Uzbekistana, uvijek bi mi na mrežama iskakale te prekrasne tradicionalne haljine i boje. Ipak, mislim da modeling baš nije za mene. To namještanje i stajanje nekoliko sekundi u pozama koje nisu baš najudobnije nije bilo lako, ali cijelo iskustvo je stvarno fora i fotke su ispale odlično. Tako da, ako imate priliku isprobati nešto takvo na putovanju, zašto ne?! Na kraju dobijete uspomenu koja je ipak malo drugačija od klasičnih turističkih fotografija.
Posjetili ste i tradicionalnu tržnicu u Bukhari, jednom od nekoć najvažnijih trgovačkih i kulturnih središta na Putu svile, i to onu na kojoj se može naći doista svega. Je li Vas neki predmet posebno zaintrigirao? Što preporučujete tamo kupiti?
– Moram istaknuti da smo na toj tržnici mogli provesti sate i sate. Ima svega počevši od začina, suhog voća i čajeva do ručno rađenih tepiha, keramike, noževa, nakita i tradicionalnih kapa. Pritom sve ovisi o tome tko što voli, a mi smo za uspomenu uzeli sliku s drvenim okvirom jer nekako u zadnje vrijeme najviše volimo takve suvenire. Također, ako ih netko voli, obavezno preporučujemo da kupi lokalne začine, sušeno voće i njihove čajeve. Mirisi na tržnici su zbilja nevjerojatni!
Samarkand i Bukhara ključne su točke Puta svile. Jeste li tijekom putovanja imali osjećaj da prolazite kroz povijesnu trgovačku rutu?
– Definitivno! Baš u Samarkandu i Bukhari najviše osjetite taj duh Puta svile. Dok šetate starim ulicama, lako je zamisliti kako su ovdje nekad prolazili trgovci iz Kine, Perzije, Arabije i Europe sa svilom, začinima i drugim blagom. Posebno nam je zanimljivo bilo koliko su ti gradovi i danas puni života, odnosno ne djeluju kao 'mrtvi muzeji'. Sjedite na čaju pokraj građevina starih stoljećima i stvarno imate osjećaj da ste dio neke velike povijesne priče.
Khiva je poznata kao grad-muzej pod otvorenim nebom. Kako ste doživjeli taj potpuno očuvani stari grad?
– Khiva nam je stvarno izgledala kao da smo ušli u neki povijesni period. Čim prođete kroz gradska vrata starog grada Itchan Kale imate osjećaj kao da ste na filmskom setu jer vas okruže zemljane zidine, minareti, uske ulice, a pritom zadivljuje činjenica da je sve stvarno očuvano. Khiva je stvarno najljepši grad u Uzbekistanu!
Posjetili ste brojna tradicionalna mjesta, ali i ona modernija poput Magic Cityja u Taškentu i Imam Al Bukhari kompleksa u Samarkandu. Je li Vas se više dojmilo tradicionalno, moderno ili njihov suživot?
– Baš taj spoj nam je bio najbolji dio Uzbekistana. Jedan dan šetate kroz mjesta stara stotinama godina poput Registana, a već navečer završite u modernom dijelu Taškenta, u Magic Cityju ili među futurističkim zgradama i parkovima. I iskreno, upravo taj kontrast daje Uzbekistanu poseban šarm. Nije samo 'muzej na otvorenom', nego i zemlja koja se razvija, a opet čuva svoju tradiciju, kulturu i povijest.
Imate li za podijeliti neku 'off-record' znamenitost, nešto što ste spontano uočili, a da Vas je oduševilo?
– Možda bi to bio Al Bukhari Complex, hodočasničko i kulturno mjesto otvoreno početkom ove godine. Nije baš tajna lokacija, ali još uvijek nije pod opsadom turista i zato se može doživjeti u puno opuštenijoj atmosferi. Naprosto, osjećate se kao da ste otkrili nešto posebno, a ne samo još jednu 'Instagram lokaciju'. Posebno nas je fascinirala sama veličina i uređenost kompleksa – ogromne kupole, detaljni mozaici, bijeli mramor i nevjerojatan mir koji vlada cijelim prostorom.
Uzbekistan je poznat po nevjerojatnim mozaicima i plavim kupolama. Koji vam se detalj ili građevina urezala u pamćenje?
– Registan u Samarkandu po tom je pitanju bez premca. Kad staneš između one tri ogromne medrese i pogledaš sve te detalje, mozaike i plave kupole, svi ti detalji izgledaju nestvarno, i to pogotovo navečer kad započne light show. Zbog svih navedenih specifičnosti, ovaj nas se trg iznimno dojmio. Osim Registana, nekropola Shah-i-Zinda nam je isto ostala u nevjerojatnom sjećanju jer njezin prolaz pun plavih mauzoleja izgleda kao scena iz filma.
Uzbekistan je bio pod sovjetskom vlašću od 1924. do 1991. Koliko je prisutna sovjetska prošlost u svakodnevnom životu, stilu gradnje i drugim aspektima života?
– Sovjetska prošlost osjeti se i danas, ali ne na način na koji mnogi možda očekuju. Vidjet ćete mnogo sovjetske arhitekture, posebno u Taškentu gdje dominiraju široke avenije, ogromne zgrade, monumentalni trgovi i metro koji baš ima ono što bi se moglo nazvati 'SSSR vibe'. Čak su i neki hoteli i kvartovi ostali gotovo zamrznuti u tom periodu.
S druge strane, tradicionalna uzbečka kultura i dalje je puno jača i izraženija. Čim dođete u Samarkand, Bukharu ili Khivu, imate osjećaj kao da ste se vratili stoljećima unazad, a ne u sovjetsko doba. Nama je ta kombinacija bila fascinantna jer na jedan trenutak pijete čaj uz drevne medrese stare stotinama godina, a već drugi prolazite pokraj brutalističkih sovjetskih zgrada ili se vozite metroom koji izgleda kao muzej.
Istočnjačke kulture poznate su po gostoprimstvu. Kakvi su ljudi u Uzbekistan prema turistima?
– Ljudi su prijateljski nastrojeni prema turistima. Često će vas sami pozvati na čaj, pomoći oko prijevoza ili se htjeti fotografirati s vama.
Postoje li neka pravila ponašanja za koja turisti trebaju znati?
– Nekih propisanih pravila nema, ali u vjerskim i tradicionalnijim dijelovima dobro je odjenuti se malo umjerenije, pogotovo pri ulasku u džamije i medrese.
Koliko je Uzbekistan cjenovno pristupačan turistima?
– Smještaj, hrana i prijevoz dosta su jeftiniji nego u velikom dijelu Europe pa se tamo može stvarno lijepo i opušteno putovati i s manjim budžetom. Primjerice, odličan obrok često košta manje od 10 eura, taxi vožnje jako su jeftine - kreću se od 1 do 2 eura, a i brzi vlakovi između gradova imaju sasvim pristupačne cijene ako se karte kupe ranije. Isto vrijedi i za lokalne letove.
Jeste li se tijekom putovanja osjećali sigurno?
– Sigurnost u Uzbekistanu uopće nije upitna, tijekom cijelog putovanja osjećali smo se i više nego sigurno. Bez problema šetali smo navečer, koristili taksije i vlakove, ljudi su bili stvarno pristojni i gostoljubivi. Iskreno, ovo je jedna od onih destinacija gdje se vrlo brzo opustite i imate osjećaj da ste uistinu dobrodošli.
Koje tradicionalno jelo preporučujete probati? Kakva je generalno uzbečka gastronomija, postoji li nešto po čemu su specifični u tom pogledu?
– Pri posjetu svakako probajte plov, njihovo najpoznatije tradicionalno jelo od riže, mesa, mrkve i začina. Gotovo svaki grad ima svoju verziju i Uzbekistanci su iznimno ponosni na njega. Nama je odlična bila i samsa, nešto poput peciva punjenog mesom, kao i njihov svježi kruh koji doslovno jedete uz sve. Ako pak naručite čaj, nemojte očekivati samo malu šalicu. Najčešće ćete dobiti cijeli čajnik i polako ispijati čaj uz razgovor i hranu, što je tamo veliki dio kulture i načina druženja.
Je li Vas nešto posebno iznenadilo kod njihovog načina života?
– Ugodno nas je iznenadilo koliko ljudi tamo paze na djecu i koliko su brižni prema njima. Svi su Viliju pomagali i pazili na njega, čak i u situacijama kada smo mi bili odmah pokraj njega. Recimo, jednom se spotaknuo i gospođa je doslovno dojurila s druge strane trga da mu pomogne ustati. Jedan čovjek prekinuo je telefonski razgovor jer se Vili malo nespretno spustio s tobogana, a jedna gospođa je čak zaustavljala aute kako bismo sigurnije prešli cestu iako smo već bili na zebri i imali zeleno svjetlo za pješake. Takve male situacije stvarno ostanu u sjećanju i daju vam dodatni osjećaj sigurnosti kada putujete s djetetom.
Ako biste se vratili u Uzbekistan, što biste sljedeći put željeli istražiti?
– Nedvojbeno se želimo vratiti jer nam je nakon posjeta spomenutim gradovima na listi želja ostala i priroda. Planinski dio oko Chimgana i jezera Charvak, koji su udaljeni svega par sati od Taškenta, super su za bijeg u prirodu. Tu su i pustinjske ture s noćenjem u jurtama, što je zasigurno posebno iskustvo. Ako imate vremena, onda se Uzbekistan često kombinira i sa susjednim 'stanovima': Tadžikistan, Kirgistan, Kazahstan…
Imate li već neke ideje za sljedeću destinaciju?
– Imamo neke ideje za ljeto. Plan je da idemo u Afriku na safari, a nakon toga ćemo vjerojatno u još jedan 'stan' – Kazahstan.
