Zijevanje ima neobičan i neočekivan učinak na protok tekućine koja štiti mozak, pokazuje novo istraživanje, iako još nije sasvim jasno kakve su posljedice te promjene. Znanstvenici sa Sveučilišta New South Wales u Australiji smatraju da bi ovi rezultati mogli biti važan trag u razumijevanju zašto su ljudi – kao i mnoge druge vrste – evolucijski razvili potrebu za zijevanjem, piše Science Alert.
U istraživanju su s pomoću magnetske rezonance (MRI) snimani glava i vrat 22 zdrava ispitanika dok su zijevali, duboko disali, pokušavali suzbiti zijevanje ili disali uobičajeno. Budući da zijevanje i duboko disanje imaju slične mehanizme, očekivalo se da će i rezultati biti slični.
No pokazalo se suprotno. Za razliku od dubokog disanja, zijevanje je poticalo kretanje cerebrospinalne tekućine (likvora) dalje od mozga.
'Zijevanje je pokrenulo kretanje cerebrospinalne tekućine u suprotnom smjeru nego kod dubokog disanja', rekao je neuroznanstvenik Adam Martinac. 'Iskreno, to nas je prilično iznenadilo'.
Takav učinak nije zabilježen kod svih sudionika, a rjeđe se pojavljivao kod muškaraca, no istraživači napominju da bi to moglo biti posljedica smetnji uzrokovanih samim uređajem.
Analiza je također pokazala da i zijevanje i duboko disanje povećavaju odljev krvi iz mozga, čime se stvara prostor za dotok svježe krvi. Smjer protoka krvi pritom se ne mijenja, ali u početnoj fazi zijevanja dotok krvi kroz karotidne arterije povećava se za oko trećinu, što upućuje na to da zijevanje možda ima više funkcija.
Zanimljivo je i da svaka osoba ima vlastiti, prepoznatljiv obrazac zijevanja koji se ponavlja svaki put.
'Svatko zijeva na svoj način – pokreti jezika razlikuju se među ljudima, ali su kod pojedinca vrlo dosljedni', kaže Martinac. 'To je gotovo poput otiska prsta'.
Ostaje pitanje što točno sve to znači i zašto se zijevanje toliko razlikuje od dubokog disanja kada je riječ o cerebrospinalnoj tekućini, koja ima ključnu ulogu u opskrbi mozga hranjivim tvarima i uklanjanju otpadnih tvari.
Jedna od pretpostavki je da zijevanje pomaže 'čišćenju' mozga, dok druga sugerira da bi moglo služiti kao mehanizam hlađenja.
'Neurodegenerativne bolesti povezane su s nakupljanjem otpada u mozgu, a s godinama se taj problem povećava', ističe Martinac. 'Ne znamo koliko je to povezano s protokom cerebrospinalne tekućine, ali ovo bi mogao biti važan dio slagalice'.
Zijevanje je očito usko povezano s mozgom i središnjim živčanim sustavom – zanimljivo, veći mozgovi obično znače i dulje zijevanje.
Unatoč tome, zijevanje i dalje ostaje zagonetan fenomen čija svrha nije u potpunosti razjašnjena, iako je prisutan kod brojnih vrsta i često je 'zarazan'.
'Zijevanje je vjerojatno vrlo prilagodljivo ponašanje, a daljnja istraživanja njegove fiziološke uloge mogla bi pomoći u boljem razumijevanju ravnoteže u središnjem živčanom sustavu', zaključuju istraživači.
