Sinoć je na autentičnom lokalitetu guvna u lovrećkoj Dubravi, pod zvjezdanim nebom i pred brojnom publikom, održano središnje kulturno-povijesno predavanje ovogodišnjega IV. LUDRUM festivala. U suradnji s Hrvatskom udrugom Benedikt, povjesničar i arhivist Radoslav Zaradić održao je predavanje pod naslovom 'Stoljetne veze Lovreća s Europom – galantari i izgradnja najveće crkve u Imotskoj krajini'.
Predavač Radoslav Zaradić, voditelj Arhiva Splitsko-dalmatinske županije i predsjednik Hrvatske udruge Benedikt rekonstruirao je gotovo pola stoljeća nastojanja koja su rezultirala izgradnjom današnje velebne župne crkve Duha Svetoga.
Zaradić je izlaganje započeo podatcima o snažnom demografskom rastu župe. Stara crkva iz prve polovice 18. st., krajem 19. stoljeća postala je pretijesna za zajednicu koja je brojila više od 2000 vjernika, da bi 1936. godine dosegnula demografski vrhunac s oko 3800 stanovnika. Arhivski zapisi fra Frane Ravlića iz 1897. svjedoče o narodu koji je tijekom zime ostajao izvan crkve jer nije bilo dovoljno mjesta za sve vjernike. Upravo je ta stvarna pastoralna potreba bila pokretač projekta, koji je zbog višegodišnjih nesuglasica oko lokacije, čekao desetljećima.
Središnji dio predavanja bio je posvećen djelovanju župnika fra Joze Šimića od 1930. do 1942. g. Zaradić je istaknuo kako Šimić nije bio samo duhovni pastir nego i izniman organizator društvenoga i gospodarskog života župe. Kako bi zaštitio stanovništvo od visokih trgovačkih marži, 1932. godine utemeljio je Potrošnu zadrugu, čime su znatno snižene cijene osnovnih životnih namirnica.
Već 1931. godine u samo dvadeset dana sagradio je kapelu Gospe Sinjske kako bi zaštitio crkveno zemljište od uzurpacije, a 1940. godine organizirao je udrugu pokućaraca radi zaštite prava lovrećkih putujućih trgovaca.
Posebnu pozornost publike privukao je opis Šimićeva pastoralnog putovanja među lovrećkim iseljenicima u Europi 1935. godine. Obilazeći Lovrećane u Stettinu, Königsbergu i Plzenu, donosio im je duhovnu potporu, a upravo su oni postali jedan od ključnih oslonaca financiranja gradnje nove crkve. Ti galantari, putujući trgovci, svoju su zaradu stečenu diljem Europe utkali u kamen rodnoga mjesta.
Dugogodišnje pitanje lokacije konačno je riješeno 15. siječnja 1936., kada je sedam obitelji Bošnjak darovala zemljište na Privorcu - Vršeljku, čime su stvoreni preduvjeti za početak gradnje i budući razvoj središta mjesta.
Predavanje je završilo opisom svečane posvete crkve 12. prosinca 1937. godine. Zaradić je izdvojio podatak iz župne kronike da su toga dana u Lovreć stigla čak 63 automobila, što je za tadašnje prilike predstavljalo izniman događaj. Crkva je postala trajni simbol zajedništva, ustrajnosti i povezanosti Lovreća s europskim prostorom.
Zaključujući predavanje, Radoslav Zaradić istaknuo je kako lovrećka crkva nije samo sakralni objekt, nego i trajni spomenik narodu koji je, premda raspršen diljem Europe, ostao čvrsto povezan sa svojim zavičajem.
