Kao posljedica reakcije rimskih vlasti na biskupska posvećenja od 1. srpnja u Écôneu, splitska župa Svete Trojice na Poljudu (gdje se nalazi kapela sv. Jeronima), objavila je upozorenje vjernicima da se trebaju kloniti aktivnosti našeg Svećeničkog bratstva, o čemu smo jučer pisali.
Nakon objave demantijem se oglasilo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX). Prenosimo ga u cijelosti.
'Na mrežnim stranicama Župe Presvetoga Trojstva u Splitu objavljeno je pismo u kojem se, pozivajući se na nedavni Dekret Dikasterija za nauk vjere, tvrdi da su biskupi i svećenici Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX) u raskolu i pod izopćenjem te da su ispovijedi i ženidbe koje podjeljuju nevaljane.
Budući da se radi o tvrdnjama koje kod mnogih vjernika mogu izazvati zabrinutost, želimo iznijeti nekoliko važnih činjenica i odredaba crkvenoga prava koje ozbiljno dovode u pitanje takve zaključke.
Papa je Bratstvu osobno dao ovlasti
Godine 2015. papa Franjo osobno je svim svećenicima Bratstva dao ovlasti za valjano podjeljivanje sakramenta ispovijedi, a kasnije je tu odluku učinio trajnom. Godine 2017. Sveta Stolica donijela je i odredbe kojima je omogućeno redovito sklapanje ženidbi vjernika Bratstva. Time je i sama priznala da vjernicima treba omogućiti pristup sakramentima.
Bratstvo smatra da se ovlasti koje je osobno dodijelio Papa ne mogu jednostavno smatrati ukinutima odlukom jednoga dikasterija kao nižeg tijela. A čak i kada bi netko zastupao drukčije pravno mišljenje, sama činjenica da postoji ozbiljna pravna dvojba aktivira odredbu kanona 144 Zakonika kanonskoga prava.
'Ecclesia supplet' – Crkva nadopunjuje
Kanon 144 sadržava jedno od temeljnih načela crkvenoga prava: Ecclesia supplet – 'Crkva nadopunjuje'. Njegova je svrha zaštititi vjernike od posljedica pravne nesigurnosti.
Kada postoji ozbiljna pravna dvojba ili kada svećenik javno i redovito djeluje kao katolički svećenik, Crkva sama nadopunjuje potrebnu jurisdikciju kako vjernici ne bi ostali bez valjanih sakramenata.
Svećenici Bratstva već desetljećima javno vrše svoju službu. Valjano su zaređeni, javno slave svetu misu, propovijedaju, ispovijedaju i podjeljuju sakramente. Bratstvo smatra da upravo zbog toga postoje svi uvjeti koje kanonsko pravo predviđa za primjenu načela Ecclesia supplet.
Slično vrijedi i za ženidbu. Bratstvo se poziva na kanon 1116, koji u izvanrednim okolnostima omogućuje valjano sklapanje ženidbe kada vjernici ne mogu bez ozbiljne poteškoće pristupiti redovitom crkvenom službeniku.
Što kaže samo crkveno pravo o kaznama?
Objava također tvrdi da su biskupi i svećenici Bratstva podvrgnuti najtežim crkvenim kaznama.
Međutim, sam Zakonik kanonskoga prava u kanonima 1323 i 1324 predviđa da se kazna ne primjenjuje kada je netko djelovao zbog prijeke potrebe ili je barem razumno smatrao da takva potreba postoji.
Bratstvo od svojega osnutka upravo to tvrdi: da je, zbog duboke krize vjere u Crkvi, bilo dužno nastaviti svoje poslanje radi očuvanja katoličke Tradicije i spasenja duša. Čak i kada bi netko smatrao da je takva prosudba bila pogrešna, samo kanonsko pravo predviđa da takve okolnosti imaju odlučujuće značenje pri prosudbi eventualne kaznene odgovornosti.
Je li Bratstvo doista u raskolu?
Objava splitske župe također govori o raskolu. Bratstvo, međutim, odbacuje takvu tvrdnju. Ono nikada nije zanijekalo papinski primat, nije osnovalo zasebnu Crkvu niti je prestalo moliti za rimskog prvosvećenika. Na svakoj svetoj misi njegovi svećenici mole za Papu i mjesnog biskupa, smatrajući se dijelom Katoličke Crkve.
Paradoks današnjeg pristupa
Istodobno se nameće pitanje koje mnogi vjernici postavljaju. Posljednjih desetljeća u Crkvi se snažno naglašava dijalog i otvorenost prema nekatoličkim zajednicama. U tom je kontekstu posebno zapažena i nedavna izjava pape Lava XIV. da su svi kršćani – katolici i nekatolici – već jedno.
Upravo zato mnogima ostaje teško razumljivo zašto se najstrože kanonske mjere primjenjuju prema katolicima koji žele sačuvati tradicionalni nauk, priznaju Papu i žive po stoljetnoj liturgijskoj predaji, dok se prema zajednicama koje objektivno nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom naglašavaju prvenstveno dijalog i zajedništvo.
Takav pristup mnogim vjernicima djeluje proturječno i nepravedno. Teško je razumjeti da se upravo prema onima koji žele ostati vjerni cjelovitom katoličkom nauku primjenjuju najteže kanonske mjere, dok se prema onima koji sami priznaju da nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom nastupa prije svega u duhu otvorenosti i suradnje.
Najviši zakon Crkve
Na kraju valja podsjetiti na završnu misao Zakonika kanonskoga prava: 'Spasenje duša mora uvijek biti vrhovni zakon Crkve.'
To nije tek lijepa misao, nego temeljno načelo na kojem počiva cijelo crkveno pravo. Upravo zato Zakonik poznaje institute poput dopunske jurisdikcije (Ecclesia supplet), odredbe o prijekoj potrebi te druga pravna sredstva kojima štiti dobro vjernika i valjanu podjelu sakramenata.
Bratstvo je uvjereno da se upravo te odredbe u njegovu slučaju primjenjuju te da one pružaju čvrst kanonski temelj za valjanost sakramenata koje njegovi svećenici podjeljuju. Tako ono nastavlja ispunjavati svoje poslanje, imajući uvijek pred očima vrhovni zakon Crkve – spasenje duša', stoji u objavi koju potpisuje p. Marko Tilošanec, FSSPX.
