Renata Kelam, nezavisna vijećnica Općinskog vijeća Općine Lećevica, osvrnula se na aktualnu odluku Grada Splita o ograničavanju odnosno prestanku prihvata otpada drugih gradova i općina na Karepovcu.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
'Dok Grad Split zbog ograničenog kapaciteta Karepovca drugim gradovima i općinama postupno zatvara mogućnost odlaganja miješanog komunalnog otpada, sve se snažnije nameće pitanje budućeg Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici.
Razumijem da Karepovac nije beskonačan. Razumijem da Split mora štititi kapacitet svojeg odlagališta i da Splitsko-dalmatinska županija mora riješiti sustav gospodarenja otpadom.
Ali ono što ne prihvaćam jest da problem Karepovca postane politički ili operativni pritisak da se CGO Lećevica što prije pusti u rad prije nego što sva pitanja zaštite voda, procjednih voda, krškog podzemlja, monitoringa i sigurnosti budu do kraja dokumentirano razjašnjena.
Pogotovo kada pogledamo koliko dugo traje cijela priča.
Ugovor za projektiranje i gradnju prve faze CGO-a sklopljen je 19. prosinca 2022. godine. RCČO je u prosincu 2023. objavio da deseci strojeva na lokaciji rade već gotovo godinu dana te je tada javno najavljeno da bi izgradnja cijelog Centra, zajedno s pretovarnim stanicama, stavljanje kompletnog postrojenja u pogon i probni rad trebali biti završeni 2026. godine.
Danas smo u kolovozu 2026.
Centar još ne radi.
Zato je potpuno legitimno pitati: koliko se puta može pomaknuti rok prije nego što netko građanima jasno objasni što je kasnilo, zašto je kasnilo, koliko nas je to dodatno koštalo i tko snosi trošak svakog novog odgađanja?
Jer kašnjenje projekta nije apstraktan pojam.
Netko plaća dodatne radove. Netko plaća izmjene projekta. Netko plaća nadzor, produljenje ugovora, novu dokumentaciju i eventualne korekcije cijena.
Ako je za kašnjenje odgovoran objektivan tehnički razlog, neka se to objavi.
Ako je odgovoran izvođač, neka se objavi primjenjuju li se ugovorne kazne.
Ako se troškovi povećavaju iz javnog novca, građani imaju pravo znati koliko i zašto.
I sada dolazimo do još jedne zanimljive činjenice.
Današnji gradonačelnik Splita Tomislav Šuta nije osoba koja se s Lećevicom prvi put susrela sada kada je Karepovac pred problemom kapaciteta.
Regionalnim centrom čistog okoliša upravljao je još od 19. ožujka 2014. godine, a upravo je to društvo osnovano za razvoj sustava gospodarenja otpadom i projekta CGO Lećevica.
Nakon toga prešao je na čelo Vodovoda i kanalizacije Split. Službeno izvješće ViK-a za 2023. navodi da je bio direktor, a potom privremeni upravitelj sve do kolovoza 2023. godine.
Dakle, godinama je bio vezan uz otpad, a zatim godinama uz vodu.
I upravo zbog toga smatram da bi čovjek s takvim iskustvom trebao među prvima razumjeti zašto mještani Lećevice ne žele da se ova priča svede samo na pitanje: 'Kada ćemo konačno otvoriti Centar?'
Za mene je važnije drugo pitanje: 'Koliko ćemo biti sigurni kada ga otvorimo?'
Jer Lećevica nije samo lokacija budućeg postrojenja.
Ovo je krško područje.
Hrvatski geološki institut mi je službeno potvrdio da je tijekom trasiranja 2006. godine traser iz jame na području CGO-a zabilježen na izvoru Jadra nakon približno 67 dana.
To ne znači da će CGO zagaditi Jadro.
Ali znači da podzemne veze postoje i da svako pitanje zaštite procjednih i otpadnih voda mora biti tretirano s najvećom mogućom ozbiljnošću.
Zato sam još prije sjednice Županijske skupštine 27. srpnja tražila odgovore o hidrogeologiji, novootkrivenoj jami, zaštiti izvora, monitoringu, nepropusnosti sustava i izmjenama projekta.
Plan gospodarenja otpadom ipak je izglasan.
A danas, samo nekoliko dana poslije, Karepovac drugima zatvara vrata.
Zato se sasvim legitimno pitam:
Hoće li sada problem Karepovca postati dodatni pritisak da se Lećevica što prije otvori?
Ako je odgovor – neće, odlično.
Onda nema razloga da se sve što tražimo javno ne objavi.
Objavite kontrolne bušotine i mjerna mjesta.
Objavite što će se analizirati u podzemnim vodama i koliko često.
Objavite izvorne rezultate monitoringa.
Objavite dokaz nepropusnosti sustava za procjedne vode.
Objavite akcijski plan za puknuće, požar, izlijevanje ili drugi incident.
Objavite što je nakon otkrivanja nove jame ponovno provjereno u projektu.
Objavite koliko procjednih i tehnoloških voda Centar proizvodi dnevno i godišnje.
Objavite koliko se od tih voda ponovno koristi unutar sustava, a koliko se eventualno mora odvoziti.
Objavite kamo se odvozi, kojim putem i u kojem broju cisterni.
Jer ovdje postoji još jedna vrlo konkretna činjenica.
Službena projektna dokumentacija RCČO-a još je ranije navela da će se otpadne vode obrađivati u uređaju za pročišćavanje unutar CGO-a, da će se pročišćena voda koristiti za potrebe Centra te da će se eventualni višak, dok nema priključka na javnu odvodnju, odvoziti cisternama do odgovarajućeg kanalizacijskog sustava ili uređaja za pročišćavanje komunalnih voda. U dokumentaciji se kao najbliži sustav spominje Split–Solin.
Dakle, ono čega se sjećam s javne rasprave u Lećevici nije bez osnove.
Dana 5. ožujka 2025., kada je postavljeno pitanje kamo će otpadne vode, osobno sam sudjelovala u toj raspravi. Prema mom sjećanju, nakon početnog odgovora o kanalizaciji iz publike je odmah postavljeno sasvim logično pitanje: 'Kojoj kanalizaciji?'
Jer Lećevica nema takav javni kanalizacijski sustav.
Tada je razgovor došao upravo do odvoza cisternama.
I zato danas pitam nešto vrlo konkretno:
Koliko cisterni?
Jedna dnevno?
Pet?
Deset?
Više?
Koja je godišnja količina vode koja bi se morala transportirati?
Kojom cestom?
Kamo?
Što se događa ako zbog ekstremnih oborina ili tehničkog kvara količina premaši projektirani kapacitet?
To nisu politička pitanja.
To su pitanja sustava koji mora raditi desetljećima.
A ta cesta kojom bi sutra trebali prolaziti kamioni i eventualne cisterne prema Centru danas je mjesecima raskopana.
Mještani svakodnevno prolaze po makadamu i prašini.
Uništavaju automobile.
Voze se liječniku, na posao, u školu i do svojih kuća po prometnici koja se gradi upravo u funkciji područja prema budućem Centru.
ŽUC govori o visokom postotku izvedenih zemljanih radova.
Ali 95 posto zemljanih radova do razine posteljice nije 95 posto završene prometnice.
Ljudi ne voze po postocima.
Voze po stvarnoj cesti.
A stvarna cesta kojom danas prolaze mještani mjesecima znači makadam, prašinu, otežano prometovanje i trošenje vlastitih automobila.
I dok se sada zbog Karepovca sve glasnije otvara pitanje kada će proraditi CGO Lećevica, stanovnici još uvijek čekaju odgovor na puno jednostavnije pitanje: 'Kada će cesta konačno biti završena?'
Uoči sjednice Županijske skupštine 27. srpnja 2026. godine Splitsko-dalmatinskoj županiji službeno sam uputila konkretna pitanja o stvarnom stanju projekta, rokovima, izmjenama, dodatnim troškovima, novootkrivenoj jami, zaštiti podzemnih voda i drugim okolnostima koje su se pojavile tijekom izvođenja radova.
Do danas na ta pitanja nisam dobila potpune pisane odgovore.
Jednako zabrinjava što ni ljudima koji svakodnevno žive uz ovu prometnicu nije jasno i nedvosmisleno objašnjeno kada će cesta kojom prolaze konačno biti završena i normalno puštena u promet.
Ne trebaju nam više samo postoci zemljanih radova. Ne trebaju nam neodređene formulacije poput 'ako se nastavi predviđena dinamika'.
Ljudi imaju pravo na datum ili barem vjerodostojan, ažuriran i obrazložen rok.
Mjesecima prolaze makadamom i prašinom, obilaze građevinske radove i troše vlastite automobile na prometnici vrijednoj milijune eura. Istodobno slušaju o rokovima Karepovca, budućem CGO-u i sustavu koji bi trebao riješiti problem otpada cijele Županije.
Pa zar stanovnici Lećevice nemaju pravo barem znati kada će dobiti normalnu cestu do vlastitih kuća?
Ako se od Lećevice očekuje da desetljećima nosi teret jednog od najvećih infrastrukturnih projekata gospodarenja otpadom u Županiji, onda je najmanje što se njezinim stanovnicima duguje potpuna informacija o tome što se gradi pred njihovim kućama, koliko će radovi trajati i kada će ponovno imati sigurnu i normalno prohodnu prometnicu.
Prije nego što cestom prema CGO-u krenu stotine budućih vozila, završite cestu kojom stanovnici danas moraju svakodnevno prolaziti.
Prije nego što počnemo brojiti dane do otvaranja Centra, bilo bi pošteno odgovoriti ljudima koji ovdje žive koliko još dana trebaju voziti po gradilištu.
Jer Lećevica nije prazna točka na karti na kojoj će se riješiti problem otpada Splita i cijele Županije.
Ovdje ljudi žive.
Ovdje su njihove kuće.
Njihovi bunari.
Njihova zemlja.
Njihova stoka.
Njihove obitelji.
I upravo ti ljudi danas mjesecima uništavaju automobile po raskopanoj prometnici koja vodi prema budućem Centru, dok istodobno slušaju kako će upravo taj Centar biti rješenje problema drugih.
I zato ću biti potpuno otvorena.
Meni je draže da CGO Lećevica proradi godinu, dvije ili više godina kasnije, ako će upravo to vrijeme značiti sigurniju tehnologiju i bolju zaštitu vode.
Na javnoj raspravi 5. ožujka 2025. direktor RCČO-a Ivan Vukorepa mi je u neformalnom razgovoru ispred zgrade rekao nešto što sam zapamtila: 'Hvala Bogu da nije tada proradio jer se tehnologija do danas modernizirala.'
To nije službeni zapisnik ni službena izjava i zato to navodim upravo kao ono što jest – sadržaj mojeg osobnog, neformalnog razgovora s direktorom.
Ali ta rečenica otvara vrlo ozbiljno pitanje.
Ako je dobro što Centar nije proradio ranije zato što je u međuvremenu tehnologija postala bolja, što ćemo reći nakon dvadeset godina ako se pokaže da je voda onečišćena?
'Da smo barem čekali još malo, danas postoji bolja tehnologija?'
Kod tehnologije možemo čekati sljedeću generaciju.
Kod podzemne vode ne možemo.
Kad jednom ozbiljno onečistimo vodonosnik, nema vraćanja projekta na početne postavke.
A upravo nam ono što danas gledamo u Gospiću pokazuje koliko opasno može biti odgađanje reakcije nakon što je onečišćenje već nastalo.
Ne izjednačavam ilegalno odlagalište u Gospiću s projektiranim CGO-om Lećevica.
To bi bilo netočno.
Ali jedno vrijedi za oba slučaja:
Onečišćena podzemna voda ne pita je li izvor onečišćenja imao građevinsku dozvolu.
Zato mi kašnjenje CGO-a samo po sebi nije najveći problem.
Ako kašnjenje znači da će se projekt tehnološki unaprijediti – dobro.
Ako znači dodatnu provjeru krškog podzemlja – dobro.
Ako znači sigurniji sustav za procjedne vode – dobro.
Ako znači više kontrolnih bušotina – dobro.
Ako znači kontinuirani javni monitoring – još bolje.
Ali neka nam onda nitko ne prodaje kašnjenje kao uspjeh.
Objasnite zašto se kasni, koliko to košta i što smo za to vrijeme konkretno učinili da Centar bude sigurniji.
Jer nakon svih ovih godina jedna rečenica više nije dovoljna: 'Bit će sigurno.'
Dokažite.
Dokumentima.
Mjerenjima.
Monitoringom.
Neovisnom strukom.
Javno dostupnim rezultatima.
Projektna dokumentacija još je 2017. predvidjela uređaj za pročišćavanje otpadnih voda unutar samog Centra, zatvoreni sustav korištenja pročišćene vode i vodonepropusne slojeve kojima se procjedne vode trebaju odvojiti od podzemlja.
Odlično.
Onda to nakon gradnje izmjerite, ispitajte i pokažite javnosti da funkcionira upravo onako kako je projektirano.
Ne tražim da mi netko vjeruje.
Ali isto tako ne prihvaćam da građani moraju vjerovati nekome samo na riječ.
I zato, ako me netko pita što mi je važnije – rok otvaranja CGO-a ili sigurnost vode – odgovor je jednostavan:
Neka se CGO Lećevica otvori posljednjeg dana kada bude potpuno spreman i siguran, a ne prvog dana kada politički postane nužan zbog Karepovca.
Karepovac može biti pun.
Projekt može kasniti.
Cesta može kasniti.
Vlast se može promijeniti.
Direktori mogu doći i otići.
Voda koja jednom bude ozbiljno onečišćena ostaje problem generacijama.
I zato neću prestati postavljati pitanja dok na njih ne dobijemo dokumentirane odgovore.
Otpad moramo riješiti. Ali voda ne smije platiti cijenu tuđe sporosti, lošeg planiranja ili političke žurbe.'
