Košarkaši Splita došli su do prve gostujuće pobjede u sezoni, 'žuti' su slavili u Beču kod Vienne i tako uhvatili posljednji vlak u borbi za ostanak u ABA ligi. Do kraja, u sljedeća dva tjedna Splićani moraju odraditi još dvije utakmice, gostovanje kod Mege i domaći susret sa Spartakom.
Napokon smo odgledali jednu pravu partiju momčadi Miodraga Rajkovića, najbolju ove sezonu u ABA ligi i sada u žutom taboru mogu žaliti za onom utakmicom prije mjesec dana na Gripama protiv istog protivnika. Prosuli su Splićani tada 19 poena razlike, a ako se dogodi da 'žuti' ne pronađu put do opstanka, to će biti jedan od ključnih momenata sezone. Bilo kako bilo, pred Splitom je sada deset dana pauze od igranja ABA ligi, a onda slijedi rasplet.
Da se vratimo na samu utakmicu, bolje su otvorili dvoboj Bečani - Glass je bio ubojit, gotovo nepogrješiv u šutu za tri poena, a s druge strane ga je pratio Cosey. Nadamo se da je ovo susret u kojem je Splitov Amerikanac uhvatio pravi ritam jer s ovakvim razigravačem 'žuti' bi se odavno riješili tegoba u kojima se sada nalaze. Podcrtat ćemo kako je Split u prvom poluvremenu opet primio veliki broj poena - čak 53, ali uz sedam promašenih slobodnih bacanja, momčad Miodraga Rajkovića bila je na samo jednom poenu zaostatka.
Napad je funkcionirao dobro, tako da nas i nije varao prvi dojam - nakon utakmice pogled na statistiku pokazivao je tek sedam izgubljenih lopti tijekom cijele utakmice, a samo jedna u drugom poluvremenu. Kada je obrana proradila, a Splićani serijom početkom treće četvrtine otišli na sedam poena prednosti, u tim trenucima gledali smo dionicu koja praktički odlučila pobjednika. Coseyju su se priključili poenima Wiggins i Dragič, a kad je Stephens početkom zadnje četvrtine pogodio tricu, 'žuti' su s osam poena razlike krenuli u posljednjih deset minuta dvoboja.
Gledali smo potom netipično racionalne Splićane, nismo navikli na takvu dozu zrelosti, a pogotovo se nismo nadali tome u ovako važnom momentu. Osim toga, uspjeli su igrači Miodraga Rajkovića cijelu utakmicu izbjeći bez da upadnu u onu, za njih karakterističnu crnu rupu - dionicu kada vlak krene nizbrdo, a onda ga nema tko zaustaviti. Dogodilo se to previše puta ove sezone, da ne bi pomislili da se to neće dogoditi i u Beču. Strateg 'žutih' je pravovremeno povukao nekoliko poteza, prekidao loše momente svoje momčadi minutama odmora, a jednim od ključnih momenata se pokazao trenutak kada je umornog Coseyja povukao na klupu pet minuta prije kraja, a Myers uzeo loptu u ruku, pa asistencijama i poenima priveo utakmicu kraju.
Upravo smo u toj završnici vidjeli što je 'žutima' najviše nedostajalo ove sezone, a što je opet ponovio i Rajković - kontrola ritma, kontrola utakmice i dobra ravnoteža između obrambenog i napadačkog dijela terena. Dojam nam je uvijek bio kako gledamo momčad u kojoj pojedinci nekako pokušavaju uhvatiti neki svoj ritam, a ovaj put smo osjetili kako su na terenu košarkaši koji su svjesni da svaka izgubljena lopta može značiti put u propast.
Međutim da ne uljepšavamo previše, Splićani su ovom pobjedom tek kupili nadu kako mogu ostati u ABA-ligaškom društvu. Sada će se početi kalkulirati, jer bez ovog slavlja teško bi 'žuti' pronašli sebe u ijednoj matematici oko opstanka. Ipak, za ozbiljnije kalkulacije ćemo još pričekati, jer Borac i Studentski centar svoju utakmicu ovog kola igraju u ponedjeljak. I da, Split ne drži sve u svojim rukama, čak ni dvije pobjede ne garantiraju pozitivan rasplet, ali to je teret s kojim će se trebati nositi.
Dakle, da sumiramo, 'žuti' do kraja moraju pobjeđivati i gledati što rade drugi, moraju vjerovati u sebe i nadati se da će konkurenti posrnuti. Slijedi najprije dvoboj protiv Samobora u domaćoj ligi, a kasnije će se opet razmišljati o izazovima pred kojima su Splićani u regionalnom natjecanju...