Slaven Bilić se na klupu hrvatske reprezentacije vratio pobjedom na teškom gostovanju kod Češke. Nije lako uskočiti u vlak koji je vozio Zlatko Dalić, rezultati koje je on ostvario su nemogući, a ja Slavenu ovim putem mogu samo poželiti da nastavi istim putem kao Zlatko. U svojoj povratničkoj premijeri izbornik se odlučio za sastav s Livakovićem na golu, dva stopera Gvardiolom i Vuškovićem, bekovima Stanišićem i Perišićem, u vezi dvije šestice Modrić i Kovačić, krilni igrači su bili Ivanović i Luka Sučić, a u napadu Matanović i Petar Sučić, koji je bio nekakav hibrid između veznog igrača u fazi napada, do napadača u fazi obrane, o tih nekoliko taktičkih inovacija ćemo proći dalje kroz tekst.
U prvom poluvremenu je Hrvatska bila maksimalno dominantna, ono što mi se jako svidjelo je bila reakcija na izgubljenu loptu, reposjed kojega su naši igrači jako kvalitetno odrađivali. Također smo mogli vidjeti ulogu Petra Sučića koji je u klackalici zajedno s Matanovićem radio visoki presing na stopere Čeha, tako da mi se, obzirom na njegov profil, motoriku, agresiju i moć ponavljanja, jako svidjela odluka izbornika o njegovoj ulozi i mislim da je to pun pogodak. S tim presingom smo onemogućili Čehe da iole išta ozbiljnije iskreiraju ispred našeg gola.
Također smo mogli vidjeti ideju, a bila je jasnija u drugom poluvremenu, da nam je struktura u fazi napada, kada spustimo protivnika, u sustavu 1-3-2-5 u kojem Stanišić ostaje nisko u trojci, a Perišić se diže na lijevo krilo, dok se Ivanović uvlači u lijevi halfspace, profilom više kao napadač nego vezni i to je jedna od pozicija gdje se može kombinirati s drugačijim profilom od njega na krilu, obzirom da se otvara prostor za Perišića. Uglavnom, i ta ideja je nešto novo unutar igre reprezentacije, koja nije klub pa da imaš puno vremena za uvježbavati te stvari, ali u svakom slučaju pozitivna i dobra novost u igri naših.
Hrvatska je nisko spustila Češku, pogotovo u drugom dijelu prvog poluvremena, nikad nije lako probijati niski blok, ali bilo je tu nekoliko opasnih situacija, Kovačić je nastavio na tragu zadnje utakmice s Portugalom, imao nekoliko progresivnih iznošenja lopte u svom stilu, nakon jednog je Ivanović centrirao pa nakon odbijanca Luka Sučić pucao iz voleja malo pored gola. Najbolju šansu ponovno je kreirao Kovačić u tranziciji s Petrom Sučićem, koji lijepo lažnjakom lomi stopera domaćih, ali nije uspio dobro šutirati lošijom lijevom nogom. Za kraj poluvremena Matanović je dobro šutirao iz teške situacije nakon kombinacije Modrića i Petra Sučića, malo pored gola.
Na tragu dobre igre iz prvog dijela otvaramo drugu polovicu utakmice, Matanović je klizećim startom presjekao jedno paralelno dodavanje domaćih, lopta je došla do Modrića koji je osvojio teren, ušao u šesnaesterac, šutirao, te uz malu pomoć bloka domaćih zabio lijepi gol. Što reći o Luki, bio sam dionik U21 reprezentacije koju je vodio upravo Slaven, uz Luku još je tu bilo nekoliko velikana našeg nogometa kao što su Ćorluka, Eduardo i mnogi drugi i nevjerojatno je gledati Luku na terenu, a Bilića na klupi nakon više od dvadeset godina. Njihov zagrljaj nakon postignutog gola govori sve i Modrić je fenomen kakav se rađa jednom u sto godina i upitno je hoće li se ikad više i roditi.
Nažalost nismo uspjeli dugo zadržati vodstvo, nakon jednog dugog auta lopta je preskočila Gvardiola, Vušković je išao u zatvaranje, ali ga je dobro pritisnuo Hložek, kojemu se lopta odbija u for, on je ostavio povratnu na šesnaest metara, loše trčimo u negativnu tranziciju, ne branimo tu opasnu zonu i Karabec je imao otvoreni šut i lijepo zabio, neobranjivo za Livakovića.
Jeftin je to bio gol, faktički iz auta, ali to je nogomet. Iskoristit ću priliku za obraniti dva naša stopera Gvardiola i Vuškovića, Joško je bio 'pribijen na križ' nakon SP-a, a zaboravilo se kakvu je ozljedu imao prije samog prvenstva i pravo je čudo da je on tamo nastupio. On je igračina, a o Luki sam davno rekao svoj stav, karakterom i potencijalom kapacitet Zlatne lopte, s 19 godina igra i dominira u najjačoj ligi na svijetu. Obzirom koliko smo mala nacija, trebali bismo biti sretni što imamo takva dva majstora na najosjetljivijoj poziciji i siguran sam da će biti dominantan stoperski tandem sljedećih deset i više godina. Neka griješe, to je sve dio sporta, ali za mene su oba, svaki na svoj način, vrhunski igrači i užitak ih je gledati zajedno na terenu.
Zamijenio je Bilić napadački trojac i ta promjena nam je donijela ponovno malo živosti u igri. Livaković je ispucao dugu loptu oko centra, Mario Pašalić je glavom proslijedio u trk za Perišića, Ivan je vrhunski iz punog trka centrirao na drugu stativu, na kojoj je Marco Pašalić ušao ispred svog čuvara i glavom po sredini zabio gol za pobjedu Hrvatske.
Do kraja smo uspjeli iskontrolirati sve, jednu šansu si je iskreirao Budimir, ali je vratar Čeha vrhunski obranio i možemo reći da je Hrvatska apsolutno zasluženo osvojila velika tri boda na otvaranju Lige nacija. Velika su to tri boda, dobili smo najtežu moguću grupu, dvije ekipe koje su na zadnjem SP-u bile treća - Englezi i osvajač - Španjolci, koji su naš sljedeći protivnik, ponovno u gostima.
Čestitke ekipi na pobjedi, a Slavenu Biliću na uspješnom povratku na klupu reprezentacije i puno sreće u sljedećoj utakmici sa Španjolcima.
