Nakon velikog rezultata u Konferencijskoj ligi, Hajduk se vratio prvenstvenim obavezama, te je sasvim zasluženo nadigrao i pobijedio uvijek neugodnu ekipu Lokomotive. Garcia nije puno mijenjao početnu postavu, bile su samo tri promjene unutar sastava u odnosu na utakmicu protiv Rakowa, transferiranog Pukštasa je mijenjao Del Moral na šestici, uz njega je bio Pajaziti, koji je mijenjao Sigura, također igrača na odlasku iz Hajduka, te je na desnom krilu startao Šutalo umjesto Bambe. Od početka su 'bijeli' bili dominantni na terenu, standardni su bili postulati Garcije u fazi napada, s tri stopera u izgradnji, dva zadnja vezna i petorka naprijed, Hrgović se uvlačio u lijevi halfspace i sama igra je bila jako fluidna i dovoljno je reći o dominaciji Hajduka da je uvjerljivo najbolji igrač Lokomotive bio bivši vratar Hajduka Posavec.
Lokomotiva je izašla visoko u presing u sustavu 1-4-4-2 , s usko postavljena dva napadača i četvorkom u vezi, ali, kako je i njihov odlični trener Jelavić rekao, nisu bili dovoljno agresivni, dobri, da bi mogli parirati raspoloženom Hajduku.
Hajduk je došao u vodstvo nakon individualne akcije Hrgovića. On je jako dobro pročitao pas Smiljanića u dubinu, te oduzeo loptu i povukao tranziciju, u zoni centaršuta radi ono u čemu je elitan, kao rukom je centrirao iza leđa lijevog stopera Lokosa, Šego se vrhunski pozicionirao i rutinski zabio gol za vodstvo Hajduka.
O Hrgi sam sto puta napisao, pokriva deficitarnu poziciju, a ima puno kvaliteta, pogotovo u fazi napada - elitni centaršut. Kako raste ekipa, tako raste i on i za mene je reprezentativni kalibar. O Šegi je suludo više išta komentirati, on je igrač od najvećeg povjerenja i taktičke važnosti trenera Garcije, a njegovi golovi nisu slučajnost i Šego u špici je ogromna vrijednost Hajduka.
I dalje je Hajduk gospodario terenom nakon vodstva, tu i tamo bi se pojavili gosti kao u situaciji kada je Vuković snažno šutirao, ali Silić još bolje reagirao, tako da možemo reći na kraju poluvremena da je Hajduk maksimalno izdominirao utakmicu, ali nije uspio dovoljno kapitalizirati svoju kvalitetnu igru.
Ista priča se nastavila u drugom dijelu, nakon prodora Hrgovića Dalisson je loše šutirao u izglednoj situaciji, a nakon toga dolazi do rješenja utakmice. Jako raspoloženi Šotiček dolazi do prvijenca za Hajduk, Pajaziti mu je dao pas on se dobro pozicionirao u međuliniji na dvadesetak metara od gola Lokomotive, Karačić nije izašao u blok, a Šotiček je lijepo pogodio u donji desni kut odličnog Posaveca.
Šotiček je fizički monstrum, nije ga išao gol i u ovoj utakmici je stalno prijetio, ali on je igrač, kako sam već pisao, koji profilno nedostaje hrvatskoj reprezentaciji i vjerujem da će dokazati kako može participirati na takvom nivou i Hajduk je u njemu dobio najveće moguće pojačanje.
Zadnji tračak nade imala je Lokomotiva kada probijaju Hajduk po desnoj strani, Vuković ostaje sam na povratnoj lopti, ali na sreću po Hajduk šutira snažno, preko gola 'bijelih'.
Do kraja je Hajduk izgradio još nekoliko šansi, Lokomotiva je ostala s igračem manje zbog drugog žutog Lorbera nakon prekršaja nad Huramom i utakmica je mirno privedena kraju za potvrdu dobre forme Hajduka.
Trenutni govor tijela igrača Hajduka je toliko pozitivan da ih je gušt gledati, veliki pobjednik tog stanja je trener Garcia koji je uspio izgraditi momčad koja ne ovisi o pojedincu nego o sustavu i zaista je užitak gledati ovakvog Hajduka.
Sljedeća postaja je Rudeš, napokon se ima dovoljno vremena za osvježiti ekipu za nastavak dobrog niza. Veliki su dani ispred Hajduka i u tome svi trebamo uživati, uz maksimalnu podršku ekipi i treneru. Mogu samo čestitati svima na igri i pobjedi protiv Lokomotive, veselimo se sljedećim izazovima, što nam ovakav Hajduk daje za pravo. Bravo, 'bijeli'!
