Hrvatska reprezentacija je pobjedom protiv Kolumbije lijepo otvorila američku mini-turneju te se sada u dobroj atmosferi može pripremati za još jednu jaku prijateljsku utakmicu s Brazilom. Izbornik Dalić se odlučio za trojku u užoj obrani, u sustavu 1-3-4-2-1, Livaković je bio na golu, trojica iza s desna na lijevo Erlić - Vušković - Pongračić, dva wing beka na suprotnim nogama, Perišić lijevo, desno Marco Pašalić, u vezi dvije šestice Moro i Petar Sučić, na desetkama Mario Pašalić i Vlašić te u špici Matanović. Izbornik je odlučio sačuvati nekoliko udarnih igrača, rijetkost je da Dalić starta, pa makar i u prijateljskoj utakmici, bez Modrića, ali to je bila dobra odluka izbornika s obzirom da je put dug, a brzo je i nova utakmica, te će minutaža među igračima biti kvalitetno raspoređena.
Početak utakmice je bio šokantan po naše, u situaciji dva na jedan na boku smo malo neodlučni, Mojica uspijeva centrirati do Suareza koji petom ostavlja povratnu do Ariasa. Loše branimo zonu oko penala te Ariasov otvoreni šut uz blok Perišića ulazi u gol.
Dobra stvar je što taj rani gol nije poremetio naše, već smo brzo došli do izjednačenja. Vušković je dobio loptu duboko u polovici Kolumbije, povukao je, te s nekih 25 metara potegnuo lijevom nogom. Od bloka ta lopta mijenja smjer te ulazi u mrežu za Vuškin prvijenac u dresu Vatrenih, s kojim je postao drugi najmlađi strijelac u povijesti.
O Luki se nema što dodati, moja najdraža sezona u radu s mlađim uzrastima je kada sam vodio kadete Hajduka 2005. godište u HNL-u, a Vuška je igrao za nas kao pionir, što je do tada bilo nezamislivo. Uživao sam u svakom momentu provedenom s njim, tad sam toliko vjerovao u njega, a sada mogu hladno napisati: Hrvatska ima igrača koji je kapacitet u budućnosti biti Zlatna lopta, em zbog svoje kvalitete, em zbog mentaliteta i karaktera. I ono najbitnije - Luka je još uvijek junior, a igra rutinski. Njegova boca nije još niti do pola napunjena, tako da vjerujem da svi mi koji smo imali čast biti dio njegovog razvojnog puta uživamo u svakoj njegovoj minuti na ovoj razini.
Utakmica se nakon tog furioznog starta malo primirila, Hrvatska je na build up protivnika hrabro izlazila u visoki presing sa šest igrača, ostala faza obrane je bila kombinacija srednjeg i niskog bloka, Kolumbija minimalno bolja, što je rezurtiralo s nekoliko opasnih dolazaka blizu našeg gola. Nevjerojatan promašaj je imao Suarez, kada nakon kombinacije Rodrigueza i Diaza ne pogađa prazan gol s pet metara. Imali smo tu dosta sreće, ali to su top igrači i nije lako braniti se protiv njih bez da ti stvore ijednu priliku.
Prije našeg pobjedničkog gola Livaković nas je spasio s dvije dobre obrane nakon pokušaja Diaza i Rodrigueza. Hrvatska je pobjednički gol postigla nakon prekida preko Matanovića. Marco Pašalić je izveo korner kojega loše procjenjuje vratar Kolumbije, Matanović je nadskočio svog čuvara i lagano glavom zabio u prazan gol. Bitan gol za Matanovića, dobro je startao u reprezentaciji pa je malo nestao s radara, sad je ponovno tu. Svaki igrač je nama bitan za širinu kadra, a napadačima su golovi bitni pogotovo za samopouzdanje.
Možemo reći da je Hrvatska uz malu dozu sreće i raspoloženog Livakovića otišla na odmor s velikim vodstvom, u prvom dijelu je ipak Kolumbija bila malo opasnija, iako je i Hrvatska imala svojih dobrih momenata u igri, što je na kraju i rezultiralo vodstvom naših.
Obzirom da je prijateljska utakmica s puno promjena, u drugom dijelu je ipak dosta pao ritam utakmice na obje strane. Kod naših je najbitnije za istaknuti dva okvira gola Muse, te svakako treba istaknuti da smo ulaskom Jakića umjesto Erlića zadnjih petnaestak minuta igrali sa četvorkom u užoj obrani, tako da je izbornik u ovoj utakmici isprobao dva sustava koja može koristiti u daljnjim akcijama.
Sve pohvale ekipi za veliku pobjedu, Livaković je bio na visokoj razini i pogodio je s povratkom u Dinamo, gdje je dobio na kontinuitetu nastupa. Što se tiče golmanske pozicije, on je tu zabetoniran, sigurna je varijanta i prvi izbor. Trojka nazad je odigrala na dobroj razini, kao što sam napisao, nije lako ostaviti Kolumbiju bez prilike, bilo je tu greškica, ali i dobrih, pozitivnih stvari.
Wing bekovi na suprotnim stranama dobri, Pašalić s nekoliko dobrih ulazaka u 16m gostiju, Perišić s dobrim centaršutevima na drugu stativu i kvalitetnim udarcem kojega je obranio vratar Kolumbije nakon lijepe tranzicije naših.
Sredina terena bez Modrića je bila radna, falilo je malo kreativnosti, ali su zato sva četvorica odradili veliki posao u fazi obrane, dok smo u fazi napada više dolazili pred gol Kolumbije nakon pozitivnih tranzicija. Matanović se mučio, hrvao s fizički snažnim stoperima Kolumbije, na kraju ga je to nagradilo golom za pobjedu.
Od zamjena najistaknutiji Musa, s već dvije spomenute akcije, svi ostali su dali svoj doprinos za ovu veliku pobjedu Hrvatske. Izbornik Dalić i njegov stožer mogu biti itekako zadovoljni, izmiksali su ekipu, isprobali dva sustava i, kad se pogleda cjelokupna utakmica, uzeli zasluženu i veliku pobjedu. Bilo je tu lijepih akcija, kako momčadski, tako i individualno, pa se s optimizmom čeka velika prijateljska utakmica s Brazilom.
Hrvatska ima iskustvo, kvalitetu, mlade poput Vuškovića, koji dolaze krupnim koracima, tako da s optimizmom gledam na SP i Hrvatska će opet igrati bitnu ulogu, što je pokazala i sinoćnja utakmica. Čestitke našima i sretno u sljedećoj utakmici protiv Brazila.