Nakon dugih šesnaest godina Hajduk je pobjedom protiv Rakowa ostvario ulazak u grupnu fazu europskog natjecanja, ja bih rekao vratio svoje ime na kartu Europe. Teško je išta suvislo pisati nakon velike drame i toliko emocija, ali ne mogu opisati osjećaj sreće, ponosa i zadovoljstva koje su mi momci, na terenu na čelu s trenerom Garcijom, sinoć podarili.
Dok pokušavam pisati osvrt, odjekuju pucnjevi svugdje okolo, s razlogom jer ponavljam - Europo, eto nas ponovno. Previše se toga izdešavalo na terenu za osvrnuti se na svaki detalj, obzirom da je Hajduk izbacio ekipu koja je lani bila druga u grupnoj fazi Konferencijske lige, obzirom na značaj rezultata, držat ćemo se samo pozitive koju je ova utakmica donijela.
Prvi gol odmah na početku zabija Raci, glavom u petercu nakon kornera koji je izveo Dalisson. Neizmjerno mi je drago radi Racija, stalno potenciram njegov potencijal, ali s dvije odigrane utakmice na nivou kojem je bio protiv Rakowa odgovorno tvrdim da je daleko najbolji stoper Hajduka u ovome trenutku.
Poluvrijeme smo dočekali u vodstvu, s nekoliko opasnih situacija ispred oba gola, ali Hajduk je samo potvrdio ono što smo vidjeli na Poljudu, da može igrati s Rakowom.
Nakon izjednačenja Poljaka, Hajduk se brzo vratio u vodstvo, Marešić je dao dijagonalni pas na Pukštasa koji po stoti put prosljeđuje preko Tudora glavom u dubinu za Šotičeka, on idealno prima loptu prema naprijed u punom trku te još bolje daje Šegi povratnu oko penala koji lijepo, lagano, poentira za vodstvo Hajduka. Strašna je to bila akcija 'bijelih', tehnička kvaliteta Marešića u pasu s lošijom lijevom nogom, nebeski skok Pukštasa, bijeg turbo brzog Šotičeka te šesti gol Šege, kojem se sada otvara put da sruši velikog Zlatka Vujovića po pitanju broja golova u jednoj europskoj kampanji.
Krajem utakmice se Rakow vratio nakon jednog prekida i druge lopte, Emreli je zabio glavom za ulazak u produžetke, koji su ovaj put, za razliku od Cipra, bili sretni za 'bijele'. Pobjednički gol se dogodio u režiji Šutala, Pukštasa i Marešića, nakon kornera i odbijanca, Šutalo je vratio drugu loptu u srce šesnaesterca, Puki je proslijedio na drugu, Marešić vratio unutra, a Puki to rutinski u svom stilu zabija za pobjedu Hajduka.
Pukštas je nakon ove utakmice napustio Hajduk, vjerojatno će i Sigur, obojica su istrčala maraton na ovoj utakmici, ostavili srce na terenu, a Rokas je to sve začinio s pobjedničkim pogotkom, mogu im se ovim putem samo zahvaliti na svemu što su napravili u dresu Hajduka i poželiti sve najbolje u daljnjim karijerama.
Do kraja je Hajduk imao dvije mat situacije preko Livaje, te uspio obraniti svoj gol za rezultat koji puno znači klubu, momčadi, te cijeloj vojsci navijača Hajduka.
Ovo je bila pobjeda momčadi u kojoj je svaki pojedinac dao zadnji atom snage i na kraju ih je nagradilo. Bez obzira na možebitne odlaske, ovaj Hajduk je pokazao da će itekako imati što reći u grupnoj fazi Konferencijske lige, u što apsolutno vjerujem.
Za kraj bih ostavio najvećeg pobjednika ovog uspjeha, trenera Gonzala Garciju. Nevjerojatno koje je taj čovjek istrpio kritike, zvižduke dijela Poljuda, a uvijek je ostao svoj, braneći svoje teze, uvjerenja i uspio se upisati u povijest Hajduka da prvi nakon velikog i, nažalost pokojnog, Špace uvede Hajduk u grupnu fazu u stvarno nemogućim uvjetima rada zbog negativnog okruženja. Mogu mu samo napisati: 'Mister Gonzalo, gracias por todos'.
Nama istinskim navijačima Hajduka ostaje da uživamo par dana u ovom rezultatu, ekipa će sigurno proslaviti potpuno zasluženo, a onda ide fokus na Lokomotivu, koja je neugodan protivnik, kojeg na valu ove atmosfere, samopouzdanja, Hajduk, vjerujem, može pobijediti. Čestitke čitavom klubu i hvala još jednom svim akterima na ponosu kojeg ste mi podarili u ovoj velikoj utakmici te sretno u ponedjeljak protiv Lokosa.
