Osvrt na ovu utakmicu moram otvoriti saučešćem obitelji Ivana Gudelja, hajdukovog velikana, koji nas je prerano napustio. Moram pohvaliti Torcidu koja je odala počast Ivanu na početku utakmice, može misliti tko što hoće, ali najveći štit Hajduka i njegove ostavštine je uvijek bila i ostala upravo Torcida. Ivan je bio instruktor, izbornik s kojim sam se susretao u mlađim kategorijama, te trener prve momčadi Hajduka u teškim vremenima besparice, surađivali smo super i mogu samo napisati - Ivane, hvala ti na svemu i neka ti je laka hrvatska zemlja!
Što se tiče utakmice, Hajduk je upisao očekivanu pobjedu uz dominaciju od prve do posljednje minute. Mijenjao je sustav trener Garcia za ovaj dvoboj, malo ofenzivniji Hajduk, obzirom na razliku u kvaliteti, bio je postavljen u 1-4-3-3, sa Brrutijem i Dalissonom na osmicama, dok je u većini napada standardno po Garcijinim postulatima Hajduk igrao u fazi napada 1-3-2-5, s ulaskom Hrgovića na drugu šesticu kao invertiranog beka.
Pošto je ova utakmica bila jednosmjerna ulica, kroz komentar ću proći Hajdukove golove. Prvi dolazi kada Šotiček ulazi iz izolacije, razigrava Dalissona koji centrira na drugu stativu, a nju prsima zatvara Šego za vodstvo 'bijelih'. Dugo hvalim Šegu, njegov intenzitet u fazi obrane je na visokoj razini, a golovi ga nagrađuju. On je u fazi da mu ulazi sve kao nagrada i želim mu da nastavi tako dalje.
Hajduk je podebljao vodstvo i potvrdio svoju dominaciju nakon penala kojeg je iznudio Šotiček. Hrgović je dao pas na krilo u izolaciju Šotičeku, koji je okomit, teško ga brani branič Rudeša, koji u klizećem startu radi penal. Šego rutinski, po sredini gola, realizira najstrožu kaznu za zatvaranje ove utakmice.
Mogli smo zadovoljni otići na odmor, Hajduk, koji je pun samopouzdanja, je zasluženo vodio i kontrolirao ovu utakmicu. Veseli me jedna stvar, a to je negativna tranzicija Hajduka, koja je na top razini i to je zasluga trenera, organizacije, fizičke spreme i voljnog momenta cijele ekipe.
Hajduk do trećeg gola dolazi iz svlačionice, ponovno na izolaciji ostaje Šotiček, dribla na bolju desnu nogu unutra, te lijepo plasira u dalji kut, neobranjivo za Rogića. Ako maknemo navijačke pristranosti sa strane, gledajući kakav je profil igrača Šotiček, ponovit ću da je on za mene igrač kakav nedostaje u našoj svetinji reprezentaciji. Slaven Bilić je mudar čovjek i ako se Marin dokaže u najjačim Hajdukovim utakmicama, od toga benefit mogu imati svi, on, Hajduk i reprezentacija.
Za kraj je za konačni rezultat zabio novi igrač Fayad, nakon asistencije Hurama. Jako lijepo je unutarnjom pogodio dalji kut za svoj prvijenac i potvrdu Hajdukove pobjede. Nema se u ovom momentu što puno mudrovati, ekipa ima samopouzdanje, trener ima ideju koja se provodi i želim Hajduku da ovaj momenat potraje što dulje.
Tjedan ispred nas donosi prvo kolo kupa, Vardarac, u kojem očekujemo da neki mlađi igrači uzmu svoje minute i Hajduk to rutinski prođe, a nakon toga je Slaven Belupo kući, gdje očekujem nastavak dobre igre i potvrdu trenutnog prvog mjesta, koje ne znači ništa, ali donosi atmosferu i samopouzdanje svima. Bravo za 'bijele' i sa zadovoljstvom čekamo nove izazove ispred nas.
