KOŠ(M)ENTAR: Euforija i zanos, pa buđenje starih demona

Hrvatska košarkaška reprezentacija odigrala je u petak i nedjelju dvije važne utakmice u sklopu kvalifikacija za Svjetsko košarkaško prvenstvu u Katru, koje će se održati 2027. godine. Sudar s aktualnim europskim i svjetskim prvacima označen je kao ključan za hrvatsku košarkašku reprezentaciju u ovom ciklusu. I to s pravom, Nijemci su u ovom 'prozoru' bili bez svojih najjačih aduta, igrača iz NBA lige, a Hrvatska je u tome vidjela svoju veliku priliku, pogotovo u trenutku kada je postalo jasno da će na okupljanje stići i kapetan Dario Šarić koji je ostao bez ugovora na američkom tlu.Prvi susret u Zagrebu ponudio je pravu dramu. Hrvatska je pokazala da u ovom sastavu itekako posjeduje kvalitetu koja nam je, barem se tako činilo, s dvije pobjede garantirala kako bi mogli biti vrlo blizu ranom osiguravanju vize za nadolazeće prvenstvo. Podsjetimo, Hrvatska na smotri najboljih svjetskih reprezentacija nije bila od 2014. godine, a tek smo se tri puta od samostalnosti plasirali na to natjecanje. Da se vratimo na zagrebački susret protiv Njemačke, pobjeda (93:88) bila je plod ogromne želje, individualne kvalitete Šarića i Hezonje, ključnih rola Božića u završnici i više od toga nismo ni smjeli tražiti s obzirom na okolnosti.Druga utakmica u Bonnu dugo je vremena bila nastavak te dobre priče. Hrvatska je kontrolirala ritam, vodila igru i u drugom poluvremenu pobjegla na, činilo se, nedostižnih 15 poena razlike. Igrali smo brzu, fantastičnu košarku. Do završnog dijela treće četvrtine gotovo je sve funkcioniralo na savršenoj razini. Hezonja je nosio, Badžim je svojim ubačajima širio njemačku obranu, opet je Luka Božić donio prijeko potrebnu 'rudarsku' komponentu, krpajući rupe i odrađujući prljavi dio posla koji se često ne vidi statistici...Međutim, ono što je uslijedilo u završnici utakmice ulazi u još jednu klasičnu, već sto puta viđenu traumu hrvatske košarke. U trenutku kada je susret trebao biti rutinski priveden kraju, uslijedio je potpuni raspad sustava. Ključni problem koji je Njemačku vratio u život bila je potpuna inferiornost u kontroli skoka. Činjenica da su Nijemci uhvatili čak 20 napadačkih skokova poražavajuća je za svaku ekipu s ozbiljnim ambicijama. Njemački su igrači, predvođeni Oscarom da Silvom, iz drugog i trećeg pokušaja nemilosrdno kažnjavali svaku dekoncentraciju. Bio je tu prisutan i umor, protivnik je i u ovakvom sastavu i više nego respektabilan, ali...U tim kriznim minutama, reakcija s klupe bila je - nepostojeća. Izbornik Tomislav Mijatović ostao je pomalo zarobljen u vlastitoj neodlučnosti - zvati minutu odmora ili ne, povući potpuno iscrpljenog Šarića na klupu ili ne, i dok se sve to događalo naša prednost se topila. Izostale su na koncu i pravovremene minute odmora koje bi sjekle ritam domaćina, a Dario Šarić je ostao na terenu do trenutka potpunog iscrpljenja. Kapetan je na kraju utakmice djelovao fizički potpuno potrošeno. Ironija je u tome što je Hrvatska upravo u dionicama bez Šarića, s energičnijom postavom, izgledala protočnije i brže. Ipak, shvaćamo i izbornika, ne dati Šariću minute na parketu kada se utakmica lomi bilo bi pomalo i nepošteno prema Šibenčaninu. Međutim, sve ima svoju cijenu.Hrvatska iz ovog ciklusa izlazi s gorkim okusom propuštene prilike. Pobjeda u Bonnu značila bi praktički siguran put na Svjetsko prvenstvo, a ovako se ulazi u labirint drugog kruga gdje se prava na pogrešku drastično smanjuju. Naša se skupina križa sa skupinom D, a bodovi se prenose. U srpnju još trebamo odraditi dvoboje protiv Cipra i Izraela, a potom se formira nova skupina od šest reprezentacija (Hrvatska, Njemačka, Izrael, Poljska, Latvija i Nizozemska), a tri prvoplasirane ekipe idu u Katar. Hrvatska je trenutačno itekako u kombinacijama, kvaliteta nije upitna, pokazali su to i ovi dvoboji, a košarkaški zaljubljenici sljedeće godine u ovo vrijeme aktivirat će svoje kalkulatore - završnica kvalifikacija mogla bi biti itekako dramatična. Dobra je vijest što su naši reprezentativci u međusobnom dvoboju s Nijemcima ipak bolji zbog koš-razlike. Put u Katar se ne čini kao tako daleka i nemoguća misija, iako bi jučerašnja pobjeda puno toga olakšala.Zapravo, da rezimiramo, u dvije utakmice s Njemačkom, dobili smo sve naša košarka jest - od euforije i neosporne kvaliteta kada smo u iole u ozbiljnijem sastavu, do bolnog, gotovo dijagnostičkog potonuća u trenutku kad je pobjeda u važnom susretu bila na dlanu...